Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Revt-4/2010-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded regarding unpaid construction advance and interim payments.

Numero d'incarto Revt-4/2010-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendants' appeal against a lower court judgment ordering them to pay unpaid construction advances and interim payments. The court found that the lower courts correctly applied the law based on established facts regarding the contractor's performance and the owners' failure to pay. Consequently, the appeal was rejected as unfounded, and the plaintiff was not awarded costs for the appeal response.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 392.a st. 1. ZPP; čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP; čl. 385. st. 1. ZPP; Revizija se odbija ako ni bitna povreda postupka niti pogrešna primjena prava nisu dokazane; činjenični prigovori nisu razmatrani u reviziji.

Parole chiave

Generato dall'IA
construction contract advance payment interim payments civil appeal unfounded appeal costs of appeal contractual obligation

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 392.a st. 1. ZPP
čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP
Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revidenti ne ukazuju, a ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a, na koju sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl.
čl. 220. ZPP
u svezi odredbe čl. 220. ZPP, jer činjenica da sudovi nisu izveli sve dokaze čije izvođenje su tuženici predložili, nije bila od značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.
čl. 385. st. 1. ZPP
Međutim, tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu mogle biti uzete u razmatranje, jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može osnovano izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
čl. 375. st. 1. ZPP
Drugostupanjski sud je u žalbenom postupku postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP i u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu.
čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a
Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revidenti ne ukazuju, a ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a, na koju sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl.
čl. 600. Zakona o obveznim odnosima
nisu tužitelju platili naknadu za obavljene radove (čl. 600. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje ZOO, koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl.
čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima
Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje ZOO, koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine", broj 35/05).
čl. 393. ZPP
Na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo je odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.
čl. 155. st. 1. ZPP
čl. 166. st. 1. ZPP
u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Broj: Revt 4/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, predsjednika vijeća te članova vijeća Jasne Guštek, sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Lucije Čimić, Jasenke Žabčić i Dragana Katića, u pravnoj stvari tužitelja E.-T. d.o.o S. N., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika 1. P. c. d.o.o. S., i 2. M. K. iz J., koje zastupa punomoćnik S. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3607/06 od 14. srpnja 2009. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4567/05 od 30. ožujka 2006., u sjednici održanoj 10. srpnja 2012.

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 4.310.327,82 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 184.123,92 od 22. ožujka 2000. do isplate, na iznos od 3.209.407,94 kn od 13. svibnja 2000. do isplate, na iznos od 572.835,38 kn od 18. lipnja 2000. do isplate te na iznos od 343.960,58 kn od 18. lipnja do 2000. do isplate (t. 1. izreke). Ujedno je naloženo tuženicima solidarno naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 422.496,72 kn (t. 2. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, a odbijen je i tužiteljev zahtjev a naknadu troška odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju i ukinuti pobijanu i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

U odgovoru na reviziju tuženika tužitelj osporava navode iz revizije i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu. Zahtijeva naknadu troška odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora je isplata dijela avansa i isplata po privremenim situacijama za obavljene radove.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 57/11), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP- a.

Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP- a, na koju se ukazuje revizijom, jer su u pobijanoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi nisu nejasni niti proturječni. O odlučnim činjenicama ne postoji proturječje između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

Tuženici smatraju da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP, na koju upućuju, jer prvostupanjski sud nije izveo sve dokaze koje su predlagali, a koje posebno nabrajaju u reviziji te da im je time onemogućeno raspravljanje pred sudom.

Okolnost da sud nije prihvatio sve dokazne prijedloge tuženika ne znači da su time onemogućeni u raspravljanju pred sudom, jer je prvostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP odlučio koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja činjenica koje su odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP.

Prvostupanjski sud je proveo građevinsko vještačenje, vještak je i na raspravi usmeno iznio nalaz i mišljenje. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog tuženika za provođenje novog vještačenja, a što je prihvatio i drugostupanjski sud, i to na temelju odredbe čl. 300. st. 1. ZPP prema kojoj odredbi je sud ovlašten odlučiti koje dokaze i dokazna sredstva treba izvesti na sporne činjenice, time da će predložene dokaze koje ne smatra važnim za odluku odbiti (st. 2. istog članka). Samo u slučaju kada se u mišljenju vještaka uoče proturječnosti ili nedostaci, odnosno ako se pojavi sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim saslušavanjem, sud će zatražiti mišljenje drugih vještaka (čl. 261. st. 3. ZPP), a što nije slučaj u ovom predmetu, jer je vještak odgovorio na postavljena pitanja (pa i u odnosu na kvalitetu izvedenih radova), a u nalazu i mišljenju vještaka nije bilo nedostataka ili proturječnosti, što bi opravdavalo provođenje novog vještačenja. Pri tom, treba reći da količina i kvaliteta izvedenih radova nije utvrđena samo provedenim građevinskim vještačenjem, već proizlazi i iz privremenih situacija koje je zajedno s nadzornim inženjerima, potpisao i 1. tuženik.

Zbog gore navedenih razloga nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi odredbe čl. 220. ZPP, jer činjenica da sudovi nisu izveli sve dokaze čije izvođenje su tuženici predložili, nije bila od značaja za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu.

Suprotno tvrdnji revidenata prvostupanjski sud je proveo postupak i ocijenio izvedene dokaze na kojima je utemeljio presudu u skladu sa čl. 8. ZPP, a takvu ocjenu dokaza prihvatio je i drugostupanjski sud. Takva ocjena dokaza revizijom nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.

Revizijski razlozi koji se odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zapravo su i činjenični prigovori. Međutim, tvrdnje kojima se dovodi u pitanje utvrđeno činjenično stanje nisu mogle biti uzete u razmatranje, jer se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može osnovano izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Drugostupanjski sud je u žalbenom postupku postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP i u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu.

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka revidenti ne ukazuju, a ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP-a, na koju sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 392. a. st. 1. ZPP-a.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da je tužitelj bio izvođač radova (obrtničkih, strojarskih i električarskih) na benzinskoj postaji N. u S., da se je 1. tuženik obvezao platiti radove na način da 15 % ugovorene količine radova plati avansno, a 85 % putem mjesečnih i okončanih situacija u roku 15 dana od ispostave situacije, da je 2. tuženik pristupio dugu, da je 1. tuženik bio dužan tužitelju platiti avans u iznosu 547.548,80 kn, da je isti dospio na naplatu 22. ožujka 2000., da je 1. tuženik platio tužitelju dio avansa te je ostao dužan iznos od 184.123,92 kn, kao i iznos od 3.209.407,94 kn po prvoj privremenoj situaciji broj 065-00, iznos od 572.835,38 kn po drugoj privremenoj situaciji broj 167-00 i iznos od 343.960,58 kn po prvoj privremenoj situaciji broj 168-00.

Na temelju navedenih utvrđenja pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev. Naime, tužitelj kao izvođač radova ispunio je svoju obvezu iz ugovora, a prvotuženik kao naručitelj radova i drugotuženik koji je pristupio dugu, nisu ispunili svoju obvezu tj. nisu tužitelju platili naknadu za obavljene radove (čl. 600. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje ZOO, koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine", broj 35/05).

Dakle, nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 1. t. 3. ZPP-a).

Na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo je odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 10. srpnja 2012.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.