Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Gž R-333/2011-2 Generato dall'IA

Croatian court dismisses appeal in wrongful dismissal case where employer had valid business reasons for termination.

Numero d'incarto Gž R-333/2011-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Court of Appeal in Zagrebu dismissed the plaintiff's appeal against the first-instance judgment regarding her wrongful dismissal. The employer successfully argued that the termination was justified by business reasons, specifically the need to reorganize work due to economic and organizational changes, rather than arbitrary conduct. The court upheld the lower court's finding that the employer had a valid reason for dismissal and that the plaintiff's claim for damages and unpaid wages was unfounded.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Zakon o radu čl. 106. st. 1. alineja 1.; Zakon o radu čl. 114.; Zakon o parničnom postupku čl. 368. st. 1.; Zakon o parničnom postupku čl. 380. t. 2.; Zakon o parničnom postupku čl. 380. t. 1.: An employer may terminate a contract for business reasons without cause if there is a justified reason for the cessation of a specific job, and such termination does not constitute wrongful dismissal if the reorganization was conducted within legal frameworks.

Parole chiave

Generato dall'IA
business reasons dismissal economic reorganization wrongful termination appeal statute of limitations labor contract termination

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Zakon o radu čl. 106. st. 1. alineja 1.
Zakon o radu čl. 114.
Zakon o parničnom postupku čl. 368. st. 1.
Zakon o parničnom postupku čl. 380. t. 2.
Zakon o parničnom postupku čl. 380. t. 1.
Zakon o parničnom postupku čl. 126. st. 1.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Poslovni broj: 10. Gžr-333/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Dubravke Migotti Gajski, kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Antonete Valentić i Goranke Barać-Ručević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. K. iz V., …, koju zastupa punomoćnica L. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika N. N. H. d.o.o., Z., …, koga zastupa punomoćnica Ž. R., odvjetnica u Z. odvjetničkom uredu Ž. D.-Ž. R.-S. M. & D. D. u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice, izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2024/06-45 od 25. studenoga 2010., te o žalbi tuženika. izjavljenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2024/06-37 od 21. rujna 2010., u sjednici vijeća održanoj dana 05. lipnja 2012.,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2024/06-45 od 25. studenoga 2010.

r i j e š i o j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2024/06-45 od 25. studenoga 2010.

II. Odbacuje se žalba tuženika izjavljena protiv rješenja o spajanju spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2024/06-37 od 21. rujna 2010., kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice, koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nisu dopuštene Odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom za sklapanje izmijenjenog Ugovora o radu od 16. kolovoza 2006. godine, te Odluka od 18. rujna 2006. godine, kojom je tuženik odbio zahtjev za zaštitu prava tužiteljice od 31. kolovoza 2006. godine, izjavljen protiv Odluke o otkazu Ugovora o radu od 16. kolovoza 2006. godine.

II. Određuje se da je radni odnos tužiteljice prestao sa danom 31. listopada 2006. godine.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade pretrpljene štete iznos od 340.718,76 kn, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sve u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici i naknadu parničnih troškova u ovom postupku."

Pod toč. II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati plaću do datuma prestanka radnog odnosa koji je prestao istekom otkaznog roka sa 10. studenim 2006. godine, kao i plati zakonsku zateznu kamatu za neisplaćenu plaću, a sve po stopi koju uređuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, tekućom od 10. studenoga 2006. godine do isplate."

Pod toč. III. izreke presude naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 36.746,25 kn.

Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

"Odbacuje se tužba tužiteljice kao nepravovremena u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:

`Utvrđuje se da je tužiteljici N. K. iz Z., …, radni odnos prestao kod tuženika N. N. H. d.o.o. iz Z., … sa danom 10. studenim 2006. godine.`"

Prvostupanjskim rješenjem od 21. rujna 2010. je odlučeno:

"Spaja se spis poslovnog broja Pr-2529/06. na spis poslovnog broja Pr-2024/06., radi provođenja jedinstvenog postupka."

Presudu i rješenje pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava kao i odluku o troškovima postupka, predlažući pobijane odluke ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Tuženik u odgovoru na žalbu tužiteljice predlaže da se ista kao neosnovana odbije. Tuženik je podnio žalbu protiv rješenja o spajanju spisa, ne navodeći određene žalbene razloge, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda.

Žalba tužiteljice je neosnovana.

Žalba tuženika je nedopuštena.

Tužiteljica općenito u žalbi navodi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito da izreka presude proturječi razlozima presude, a razlozi navedeni o odlučnim činjenicama su nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

Taj žalbeni razlog nije osnovan. Izreka prvostupanjske presude i njeni razlozi nisu proturječni i u skladu su s izvedenim dokazima i njihovom ocjenom. Nije, dakle, počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP), a na koji se propis u bitnome poziva tužiteljica.

Predmet spora je zahtjev da se utvrde nedopuštenima Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog Ugovora od 16. kolovoza 2006. i Odluke od 18. rujna 2006., kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava tužiteljice, zahtjev za sudski raskid radnog odnosa i to sa danom 31. listopada 2006. i sa danom 10. studenoga 2006., zahtjev za isplatu plaće do datuma prestanka radnog odnosa do dana 10. studenoga 2006., kao dan sudskog raskida radnog odnosa, te zahtjev za naknadu štete u iznosu od 12 prosječnih bruto plaća.

Tužiteljica je podnijela tužbu radi nedopuštenosti otkaza i taj postupak se vodio kod prvostupanjskog suda, pod poslovnim brojem Pr-2024/06, a kasnije je podnijela je tužbu radi nedopuštenosti odluke o otkazu u pogledu trajanja otkaznog roka i taj postupak se vodio pod brojem Pr-2529/06. Prvostupanjski sud je spojio navedene spise radi provođenja jedinstvenog postupka pod brojem Pr-2024/06.

U odnosu na žalbu protiv prvostupanjske presude kojom je odlučeno o zahtjevu radi nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu.

Polazeći od utvrđenja:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika kao voditelj proizvodnog programa u Odjelu dijabetesa, temeljem Ugovora o radu od 31. kolovoza 2005.;

- da je tuženik dana 16. kolovoza 2006. donio Odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici s ponudom izmijenjenog ugovora o radu za radno mjesto poslovni analitičar,

- da tužiteljica nije prihvatila ponuđeni ugovor,

- da je tužiteljica podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv Odluke o otkazu ugovora dana 31. kolovoza 2006.,

- da je tuženik Odlukom od 18. rujna 2006. odbio zahtjev za zaštitu prava tužiteljice kao neosnovan i odredio trajanje otkaznog roka,

- da je tuženik dana 07. srpnja 2006. donio Izmjene i dopune br. 4. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu, kojim je ukinuo radno mjesto na kojem je tužiteljica radila i formirao radna mjesta i to specijalist proizvodnog programa i poslovni analitičar,

- da je lijek N. N. stavljen sa osnovne na dopunsku listu lijekova na sjednici Upravnog vijeća HZZO-a dana 24. listopada 2006.,

- da je tužiteljica uglavnom radila na poslovima vezanim uz marketing i prodaju lijeka N. N.,

- da je tuženik početkom ljeta 2006. godine dobio prve informacije o skidanju N. N. sa osnovne na dopunsku listu lijekova,

- da je tuženik zbog toga Izmjenama i dopunama br. 4. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu, ukinuo radno mjesto tužiteljice jer je prestala potreba za njenim radom, sud prvog stupnja zaključuje da je zbog pada prodaje lijeka N. N., a tužiteljica je najveći dio svog posla obavljala vezano za prodaju tog lijeka, tuženik opravdano ukinuo radno mjesto na kojem je tužiteljica radila Izmjenom Pravilnika br. 4, jer više nije bilo potrebe za njenim radnim mjestom.

Tužiteljica, ne sporeći utvrđenje o padu prodaje lijeka N. N., osporava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opravdanog razloga za otkaz, smatrajući pri tome da ukoliko se radi o padu prodaje, onda nije logično ukinuti jedno radno mjesto i istovremeno otvoriti nova dva radna mjesta.

Prema odredbi čl. 106. st. 1. alineja 1. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04 i 68/05 - dalje: ZR), poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

Naime, autonomno je pravo poslodavca da s obzirom na smanjenje opsega jednog radnog mjesta, prerasporedi postojeću radnu snagu na poslove za kojima postoji povećana potreba, a koje organizacijske promjene, u slučaju uskrate pristanka radnika, može izvesti kroz institut poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora. Postupajući na opisani način, suprotno tvrdnji tužiteljice, poslodavac ne nastupa s pozicije nadređenosti i ne uvjetuje prihvat premještaja s jednih poslova na druge pod prijetnjom otkaza ugovora o radu, već organizaciju poslova, s obzirom na ugovorni karakter radnog odnosa, provodi u okviru zakonom predviđenih mogućnosti.

Stoga je, suprotno tvrdnji tužiteljice, na nesporno činjenično stanje o postojanju okolnosti koje su rukovodile tuženika na donošenje pobijane odluke o prestanku potrebe za radom, pravilno sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 106. st. 1. alineja 1. ZR, kada je zaključio da je tuženik imao opravdan razlog za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.

Na pravilno utvrđeno činjenično stanje o postojanju opravdanog razloga za otkaz, te nepostojanju šikane, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 106. st. 1. i čl. 114. ZR, kada je tužbeni zahtjev kao neosnovan odbio.

Zbog navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP).

U odnosu na žalbu protiv prvostupanjske odluke, kojom je odlučeno o zahtjevu za utvrđenje nedopustivosti odluke o trajanju otkaznog roka.

Prvostupanjski sud je odbacio tužbu kojom se traži utvrđenje nedopustivosti odluke o trajanju otkaznog roka, uz obrazloženje da je podnijeta nakon proteka prekluzivnog roka od 15 dana.

Temeljem utvrđenja da je tužiteljica saznala za povredu prava u pogledu trajanja otkaznog roka kada je primila Odluku tuženika od 18. rujna 2006., a sadržaj te odluke joj je bio već poznat 02. listopada 2006. godine prilikom podnošenja tužbe u predmetu poslovni broj Pr-2024/06 i mogla je već tada tražiti pravnu zaštitu u pogledu otkaznog roka.

Tužiteljica je tek tužbom od 27. studenoga 2006. prvi puta tražila pravnu zaštitu u pogledu otkaznog roka, dakle, po proteku prekluzivnog roka od 15 dna.

Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 126. st. 1 ZR kada je tužbu kao nepravovremenu odbacio.

Zbog navedenog, žalbu tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i temeljem čl. 380. t. 2. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

Žalba protiv odluke suda o spajanju spisa nije dopuštena, jer je to je odluka koja se odnosi na upravljanje postupkom, stoga je temeljem čl. 380. t. 1. ZPP odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom II.

U Zagrebu, 05. lipnja 2012.

PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Dubravka Migotti Gajski, v.r.