Croatian Supreme Court dismisses appeal on bill of exchange debt enforcement due to lack of procedural grounds.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a final judgment confirming enforcement of a bill of exchange debt. The lower courts established that the defendant, acting as both issuer and acceptor, was jointly liable for the full amount including protest costs and interest. The court rejected the appeal because the lower judgments were clear, consistent, and did not suffer from the specific procedural violations required to justify a review under the Civil Procedure Act.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 392. st. 1. toč. 11., čl. 392. st. 1. toč. 12., čl. 385., čl. 354. st. 1., čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku; Revizija se odbija ako pobijane presude nisu nerazumljive, ne proturječe sebi, ne sadrže proturječnosti u razlozima, i ako se ne dokazuje bitna povreda odredbi ili pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Rev 119/07-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, kao predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. b. d.d. Z., Podružnica B., zastupanog po punomoćnicima Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnicima iz Z. odvjetničkog ureda Z. G., T. F.-G. i H. M., u B., protiv tuženika Ž. H. iz B., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. broj Gž-51/06 od 21. rujna 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru posl. broj P-23/05 od 26. rujna 2005., u sjednici održanoj 23. rujna 2008.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se kao neosnovana odbija.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja, je suđeno:
"I. Održava se na snazi rješenje o ovrsi ovog suda br. Ovrv-1708/01-2 od 09. veljače 2002. u dijelu kojem se nalaže ovršeniku Ž. H. iz B., da ovrhovoditelju C. b. d.d. Z., Podružnica B., namiri novčanu tražbinu u iznosu od 598.535,31 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi 15% godišnje tekućom od 24. ožujka 2003., troškova protesta mjenice u iznosu od 4.625,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje tekućom od 03. rujna 2002. pa do plaćanja u roku od 3 dana.
II. Ukida se rješenje o ovrsi ovog suda br. Ovrv-1708/01-2 od 09. veljače 2002., u dijelu kojem se nalaže ovršeniku da plati ovrhovoditelju iznos od 508.829,78 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje tekućom od 03. rujna 2002. pa do isplate u roku od 3 dana.
III. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 83.577,80 kn u roku od 3 dana."
Presudom suda drugog stupnja je suđeno:
"I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, a žalba tužitelja se uvažava, pa se presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P-23/05-63 od 26. rujna 2005.
- potvrđuje u dijelu u kojem je održano na snazi rješenje o ovrsi (toč. I. izreke),
- preinačuje u odluci o trošku (toč. III. izreke) tako da sada glasi:
"Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 162.597,85 kn u roku od 3 dana."
II. U dijelu u kojem je rješenje o ovrsi ukinuto prvostupanjska presuda kao nepobijana ostaje neizmijenjena (toč. II. izreke)."
Protiv navedene pravomoćne presude suda drugog stupnja, a u dijelu za koji je prihvaćen tužbeni zahtjev, tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešno primijenjenog materijalnog prava i predlaže da revizija bude prihvaćena, te ukinute nižestupanjske presude i predmet vraćen na ponovno suđenje odnosno da iste budu preinačene na način da tužbeni zahtjev tužitelja bude u cijelosti odbijen, uz obvezu tužitelja da mu naknadi parnični trošak.
Protivna stranka nije dostavila odgovor na reviziju.
Revizija nije osnovana.
Odredbom čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) je propisano da revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Nije ostvarena bitna povreda odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 2. toč. 11., jer pobijane presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati. Izreka presude nije nerazumljiva i ne proturječi sama sebi i danim razlozima. Ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu nejasni ili proturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
Revizijom se ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a iz tih razloga se po odredbi čl. 385. ZPP-a revizija ne može izjaviti. Isto tako se ukazuje i na bitnu povredu odredaba ZPP-a iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a, koja također nije ostvarena, jer je sud drugog stupnja pri donošenju odluke o žalbi ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu.
Nižestupanjski sudovi utvrđuju:
- da su tužitelj i Q. d.o.o. zaključili ugovor o izdavanju bankovne garancije broj … u iznosu od 300.000,00 DEM, te da je tuženik kao vlasnik navedene firme prema tom ugovoru izdao bianco mjenicu kao jedan od instrumenata osiguranja za garanciju;
- da se radilo o "vlastitoj trasiranoj mjenici, jer je tuženik sebe označio u dvostrukoj ulozi, tj. kao izdavatelja (trasanta) i kao trasata te da se njegov potpis nalazi i ispod teksta "prihvaćamo", dakle da je potpisao i akcept."
Kako je tužitelj, prvi imatelj mjenice koji je ujedno i vjerovnik iz osnovnog posla, podnio mjenicu na naplatu, to tuženik da kao mjenični dužnik može isticati prigovor protuugovornog popunjavanja bianco mjenice. Mjenično očitovanje od 13. lipnja 2001. (list 52a) da predstavlja mjenično očitovanje koje je zajedničko i za tuženika kao fizičku osobu, kao i za tvrtku "C.-c.".
Kako je tužitelj imalac mjenice čl. 15. Zakona o mjenici ("Narodne novine", broj: 74/94 – dalje: ZM), to njemu kao imaocu mjenice pripada pravo, a sukladno odredbi čl. 46. ZM da naplati mjenični iznos od svih onih koji su mjenicu trasirali, akceptirali, indosirali ili avalirali, jer mu svi oni odgovaraju solidarno, to znači da se imatelj mjenice ima pravo namiriti protiv svih tih osoba bilo zajednički, bilo protiv više njih, bilo protiv jednog od njih, a pri čemu nije dužan da se drži reda kojim su se oni obvezivali.
S obzirom na navedene zakonske odredbe, a i na utvrđenje nižestupanjskih sudova da je tužitelj imalac mjenice, a tuženik jedan od potpisnika mjenice, to i nije odlučno da li se on nalazi na istoj kao onaj koji je mjenicu trasirao, akceptirao ili indosirao, odnosno avalirao, pa se utoliko i revizijski navod da mjenica ne ispunjava uvjete temeljem kojih bi on bio u obvezi izvršiti isplatu po istoj ukazuje neutemeljenim (čl. 24. i 27. ZM).
Budući da iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da dugovanje po ugovoru o garanciji iznosi 598.535,31 kn, to su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su tuženika obvezali na isplatu navedenog iznosa zajedno sa troškovima protesta mjenice i kamatama.
Iz iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 23. rujna 2008.
Predsjednica vijeća:
mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.