I Kž-906/1990-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Sintesi Legislator
Generato dall'IAVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr Horvatinović Ružice kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana, Primorac Vladimira, Mikor Milivoja i Miletić Jakoba, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. B. M., zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 2. KZH u vezi čl. 164. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi opt. B. M., podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Osijeku od 18. rujna 1990. godine, br. K 74/90-23, u sjednici održanoj 11. travnja 1991, u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske mr Kovačić Vladimira i branitelja opt. R. N., odvjetnika iz O.,
Regesto Legislator
Generato dall'IAI Kž-906/1990-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Javni tužilac Hrvatske, u smislu odredbe iz čl. 370. st. 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalba optuženika B. M. odbije kao neosnovana i potvrdi prvostepena presuda.
Testo completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 906/1990-5
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr Horvatinović Ružice kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana, Primorac Vladimira, Mikor Milivoja i Miletić Jakoba, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. B. M., zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 2. KZH u vezi čl. 164. st. 1. KZH, odlučujući o žalbi opt. B. M., podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Osijeku od 18. rujna 1990. godine, br. K 74/90-23, u sjednici održanoj 11. travnja 1991, u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske mr Kovačić Vladimira i branitelja opt. R. N., odvjetnika iz O.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba opt. B. M. kao neosnovana i potvrdjuje presuda suda prvog stepena.
Obrazloženje
Pobijanom presudom Okružni sud u Osijeku, oglasio je krivim optuženika B. M., zbog kriv.djela iz čl. 168. st. 2. KZH, u vezi čl. 164. st. 1. KZH i osudio ga, po čl. 168. st. 2. KZH, uz primjenu odredbi čl. 42. t. 2. i čl. 43. st. 1. t. 1. KZ SFRJ, na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
Po čl. 68. KZ SFRJ, optuženiku B. M., izrečena je mjera sigurnosti zabrane upravljanja motornim vozilom "B" kategorije u trajanju od 2 (dvije) godine.
Protiv te presude pravovremeno je izjavio žalbu optuženik B. M., po svom branitelju R. N., odvjetniku iz O., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja, povrede krivičnog zakona i odluke o kazni. Predlaže da drugostepeni sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.
Javni tužilac Hrvatske, u smislu odredbe iz čl. 370. st. 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalba optuženika B. M. odbije kao neosnovana i potvrdi prvostepena presuda.
Postupajući po zahtjevu optuženika B. M., a u skladu s odredbom iz čl. 371. st. 1. ZKP, predsjednik vijeća obavijestio je optuženika B. M. i njegovog branitelja R. N., odvjetnika iz O., o održavanju sjednice vijeća, no na sjednicu
I Kž 906/1990-5
vijeća pristupio je samo branitelj optuženika, R. N., odvjetnik iz O., dok je u pogledu samog optuženika postupijeno u skladu s odredbom iz čl. 371. st. 4. ZKP, tj. sjednica vijeća održana je u odsutnosti uredno obaviještenog optuženika B. M..
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba je neosnovana.
Prije svega, iako žalitelj u žalbi navodi i druge osnove zbog kojih se presuda može pobijati, iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žalitelj žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja i zbog odluke o krivičnoj sankciji.
Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.
Prema žalitelju, prvostepeni sud nije sa sigurnošću utvrdio mjesto kontakta oba vozila, nije objasnio kako je moguće da je primarni kontakt bio u desnu nogu oštećenika (a po prirodi stvari lijeva noga oštećenika je više izložena, s obzirom na kretanje vozila), nije dao valjane razloge o tzv. "prilagodjenoj brzini" kretanju vozila optuženika, a osim toga, prema žalitelju, nije utvrdjen sa potrebnom preciznošću razmak izmedju vozila - što je sve dovelo do pogrešno i nepotpuno utvrdjenog činjeničnog stanja.
Suprotno navodima žalitelja, prvostepeni sud pravilno i potpuno je utvrdio činjenično stanje, za sva svoja utvrdjenja dao je valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostepeni sud, te na iste upućuje žalitelja.
Naime, prvostepeni sud je ocjenom nalaza i mišljenja vještaka saobraćajne struke ing. Š. P. utvrdio sve navedene okolnosti : mjesto kontakta oba vozila bilo je 0,8 - 1 , 1 m od desnog ruba kolnika, mogućnost izbjegavanja naleta mogla se ostvariti kod brzine od 27 km/s, a sam razmak izmedju vozila, nije odlučna činjenica terećenog krivičnog djela, s obzirom na okolnost da se optuženik i ne tereti zbog povrede tog saobraćajnog propisa.
Isto tako, navodi žalitelja u pogledu primarnog kontakta vozila i oštećenika u desnu nogu oštećenika (prema nalazu vještaka sudske medicine dr. J. I.) ukazuje samo na to da je oštećenik bio u raskoraku tj. da je u trenutku kontakta sa vozilom optuženika bio u položaju "lijeva noga naprijed desna odostraga" - što je dovelo do tzv. primarnog kontakta u desnu nogu oštećenika.
Kako je prvostepeni sud, za sve navedene okolnosti dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostepeni sud, žalitelj se upućuje na iste.
Isto tako nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud osudio optuženika B. M. na prestrogu
I Kž 906/1990-5
kaznu.
Suprotno navodima žalitelja prvostepeni sud je vodio računa o svim okolnostima koje navodi i žalitelj u žalbi (neosudjivanost optuženika, okolnost da je optuženik otac dvoje malodobne djece o kojima se brine, doprinos oštećenika i dr.), ali je isto tako vodio računa o objektivnoj težini počinjenog krivičnog djela, stupnju krivične odgovornosti optuženika te posebno o okolnosti da je optuženik ugrozio živote više osoba, koje okolnosti opravdavaju i vrstu i mjeru kazne koju je sud izrekao optuženiku, a izrečena mjera sigurnosti iz čl. 68. KZ SFRJ u trajanju od dvije godine, do kraja će ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 33. KZ SFRJ - kako to pravilno ističe prvostepeni sud.
Kako razlozi žalbe nisu ostvareni i kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 376. st. 1. i 2. ZKP, nisu nadjene ni bitne povrede odredaba krivičnog postupka, niti povrede krivičnog zakona na štetu optuženika, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 11. travnja 1991.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Tomerlin Almer Rajka, v. r.
mr Horvatinović Ružica, v. r.