Rev-1724/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Sintesi Legislator
Generato dall'IAVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. Z. iz V., zastupanog po punomoćniku T. C., odvjetniku u V., protiv tuženika V. -. t. d.d. V., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-473/97 od 15. lipnja 1997. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu br. P-1549/96 od 4. ožujka 1997. godine, u sjednici održanoj 14. lipnja 2000.,
Regesto Legislator
Generato dall'IARev-1724/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Obzirom na činjenicu da je na ročištu održanom 4. ožujka 1997. godine bio prisutan punomoćnik tuženika, u čijoj prisutnosti je i proveden dokaz saslušanja liječnika vještaka dr. S.G., tuženiku je omogućeno raspravljanje o tom dokazu. Kako pak na nalaz i mišljenje saslušanog vještaka nije bilo primjedbi od strane punomoćnika tuženika, niti je on predložio vještačenje po drugom vještaku, odbijanjem tuženikovog prijedloga za odgodu ročišta a radi očitovanja na nalaz vještaka nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP) na koju tuženik upire, pošto je tuženiku, a kako je već rečeno, omogućeno raspravljanje o tom dokazu.
Testo completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1724/1997-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. Z. iz V., zastupanog po punomoćniku T. C., odvjetniku u V., protiv tuženika V. -. t. d.d. V., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-473/97 od 15. lipnja 1997. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu br. P-1549/96 od 4. ožujka 1997. godine, u sjednici održanoj 14. lipnja 2000.,
p r e s u d i o j e :
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-473/97 od 5. lipnja 1997. godine potvrđena je presuda Općinskog suda u Varaždinu br. P-1549/96 od 4. ožujka 1997. godine kojom je tuženik obvezan na ime naknade štete isplatiti iznos od 20.000,00 kn s pripadajućom kamatom te parnični trošak od 2.150,00 kn. Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tuženik je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tužitelj nije odgovorio na reviziju niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija nije osnovana.
Obzirom na činjenicu da je na ročištu održanom 4. ožujka 1997. godine bio prisutan punomoćnik tuženika, u čijoj prisutnosti je i proveden dokaz saslušanja liječnika vještaka dr. S.G., tuženiku je omogućeno raspravljanje o tom dokazu. Kako pak na nalaz i mišljenje saslušanog vještaka nije bilo primjedbi od strane punomoćnika tuženika, niti je on predložio vještačenje po drugom vještaku, odbijanjem tuženikovog prijedloga za odgodu ročišta a radi očitovanja na nalaz vještaka nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje: ZPP) na koju tuženik upire, pošto je tuženiku, a kako je već rečeno, omogućeno raspravljanje o tom dokazu.
Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe zbog čega ne stoji ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP.
Kako pak ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.
Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu mu štete s osnova duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti vezano za oštećenje sluha, time da je u ovom revizijskom stadiju postupka među strankama i dalje sporno pitanje kako odgovornosti tuženika tako i visine pripadajuće naknade štete tužitelju.
Obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova:
- da je tužitelj kao zaposlenik tuženika prvo radeći u pogonu tkaone (od 1972. do 1983. godine), a potom radeći na radnom mjestu "terminera" (od 1983. do 1996. godine) bio izložen štetnoj buci, tako
- da je kod tužitelja došlo do obostranog gubitka sluha od 36,9%, što predstavlja profesionalno oboljenje,
pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su obvezali tuženika na naknadu štete tužitelja ocijenivši njegovu odgovornost objektivnom, sve temeljem odredbe čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", br. 59/96). Pri tome na postojanje objektivne odgovornosti tuženika za štetu koju tužitelj trpi uslijed nastupa profesionalnog oboljenja a kao što je ovdje slučaj nije od značaja činjenica da li je to profesionalno oboljenje utvrđeno od strane invalidske komisije ili ne, odnosno da li je evidentirano u zdravstvenom kartonu tužitelja ili ne. Bitno je to da je oboljenje nastalo za vrijeme rada tužitelja kod tuženika te da je u uzročno-posljedičnoj vezi s tužiteljevim radom kod tuženika.
Obzirom na nalaz vještaka o postotku obostranog smanjenja sluha tužitelja (36,9%) te teškoćama kojima je s tim u vezi tužitelj izložen u svakodnevnom životu i radu, vodeći računa o životnoj dobi tužitelja (rođen 1947. godine) te činjenici da će se stanje s vremenom pogoršati, ocjena je ovog suda da je iznos od 20.000,00 kn dosuđen tužitelju s osnova duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti upravo primjereno određen, sve u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), zbog čega tuženik neosnovano prigovara visini dosuđenog iznosa.
Tuženik sada u revizijskom stadiju postupka ističe materijalnopravni prigovor zastare. Osnovanost ili ne tog prigovora ovisi o činjenicama koje tijekom dosadašnjeg postupka nisu utvrđivane, a kako se revizija ne može izjavljivati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to se ovaj prigovor tuženika tek sada u reviziji ne može s uspjehom isticati.
Zbog navedenog a temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 14. lipnja 2000.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović v.r.