Criminal appeal dismissed; Supreme Court rejects extension of detention due to lack of severe circumstances or recidivism risk.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the Prosecutor's appeal against the lower court's decision to revoke bail for two defendants. The Prosecutor argued that detention should be extended based on specific grounds, but the Court found no evidence of particularly severe circumstances for the first defendant or sufficient risk of reoffending for the second. Consequently, the Court ruled that the legal bases for extending pre-trial detention were not met.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 101. st. 2. ZKP; čl. 102. st. 1. toč. 3. i 4. ZKP; Detention may not be extended if the specific circumstances of the crime do not constitute particularly severe circumstances or if the risk of reoffending is not supported by prior convictions and time elapsed.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž-452/02-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Milivoja Mikora i Erike Kocijančić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sanje Katušić Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. J. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 17. lipnja 2002. godine, br. K-7/02, o ukidanju pritvora nad opt. D. J. i opt. A. M. tijekom postupka, u sjednici održanoj dana 09. srpnja 2002. godine,
r i j e š i o j e :
Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 101. st. 2. ZKP, ukinut je pritvor protiv opt. D.J. i opt. A.M., tijekom postupka koji se protiv njih vodi zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. i dr. KZ. Pritvor je opt. D.J. ranije bio određen i produljivan iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, a opt. A.M. iz osnove u čl. 102.st. 1. toč. 3. ZKP.
Protiv tog rješenja podnio je žalbu državni odvjetnik s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se tim optuženicima produlji pritvor, i to opt. J. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, a opt. M. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu državni odvjetnik kada smatra da u odnosu na opt. D.J. i dalje opstoje razlozi za pritvor iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, odnosno u odnosu na opt. M. iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.
Naime, da bi pritvorska osnova iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP u svezi čl. 37. Zakona o izmjenama i dopunama ZKP ("Narodne novine" broj 58/02) opstojala, potrebno je da pritvor bude neophodan zbog posebno teških okolnosti djela. Navedene teške okolnosti djela moraju se odnositi upravo na osobu u odnosu na koju se procjenjuje opstojnost te pritvorske osnove, a u konkretnom slučaju se opt. D.J. pravomoćnom optužnicom ŽDO Zagreb od 10. siječnja 2002. godine broj: K-DO-492/01 (listovi 532 do 544 spisa) tereti zbog kaznenog djela pomaganja u razbojništvu iz čl. 218. st. 2. u svezi čl. 38. st. 1. KZ, a niti iz pravnog niti iz činjeničnog opisa terećenog djela ne proizlazi, da bi kod tog optuženika bila zastupljena takva kriminalna količina koja bi sadržavala posebno teške okolnosti djela, posebno imajući u vidu da taj optuženik tempore acti uopće nije bio u kući oštećenika, pa čak niti u istom mjestu. Stoga se okolnosti koje pokriva njegova kriminalna aktivnost ne mogu podvesti pod posebno teške okolnosti djela, zbog čega nema niti razloga za produljenje pritvora iz osnove u čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.
Nadalje, što se tiče pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP (u odnosu na opt. A.M.), treba reći da bi se protiv neke osobe odredio, pa onda i produljio pritvor iz te osnove, moraju postojati osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će okrivljenik ponoviti kazneno djelo, ili dovršiti pokušano kazneno djelo, ili počiniti kazneno djelo kojim prijeti. Iteracijska opasnost mora se procijeniti po nizu okolnosti, npr. dosadašnjoj osuđivanosti zbog istovrsnog ili sličnog kaznenog djela, duljem vremenu u kojem ga se tereti da je djelo opetovano činio, što ukazuje na upornost okrivljenika i sl. Dakako, značaj tih okolnosti procjenjuje se i ovisno o stadiju postupka o kojem je riječ.
Tih okolnosti u odnosu na opt. A.M. i po ocjeni ovog Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju više nema. Naime, iako se njegova ranija osuđivanost, doduše, odnosi na kazneno djelo imovinskog karaktera, valja imati u vidu da mu je bila izrečena uvjetna osuda, a, što je također važno, ranije je osuđen prije šest godina, pa protek vremena od te, jedine ranije osude, uz podatak o težini tog djela i sankciji koja mu je izrečena, nije više, u ovoj fazi postupka, te uzimajući u obzir vrijeme koje je taj optuženik do sada proveo u pritvoru (sedam mjeseci) i kriminalnu količinu za koju se tereti, okolnost koja bi opravdavala zaključak o postojanju iteracijske opasnosti, naročito kada se ima u vidu da je optuženik materijalno situiran (ima obrt, u međuvremenu se oženio).
Slijedom svega navedenog, riješeno je kao u izreci, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP.
U Zagrebu, 09. srpnja 2002. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Sanja Katušić-Jergović, v.r.
Vesna Vrbetić, v.r.