Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-373/2009-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to value of dispute falling below statutory threshold.

Numero d'incarto Rev-373/2009-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeal filed by the defendants against the second-instance judgment regarding a sales contract dispute. The court determined that the value of the dispute, calculated based on the currency exchange rate at the time of filing and divided among the parties, did not exceed the 100,000 kuna threshold required for admissibility. Consequently, the appeal was rejected as inadmissible under the Civil Procedure Act because it failed to meet the monetary criteria for review.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku; Čl. 37. st. 2. Zakona o parničnom postupku; Čl. 412. st. 3. Zakona o obveznim odnosima: An appeal is inadmissible if the value of the dispute, calculated according to the specific rules for multiple plaintiffs and defendants, does not exceed the statutory limit.

Parole chiave

Generato dall'IA
admissibility of appeal value of dispute multiple plaintiffs multiple defendants currency exchange rate Civil Procedure Act statutory threshold

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku
Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koja se primjenjuje u ovom predmetu sukladno čl.
čl. 37. st. 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 412. st. 3. Zakona o obveznim odnosima
čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Broj: Rev 373/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari I. tužitelja-protutuženika N. K. i II. tužiteljice-protutuženice V. K., oboje iz V., sada u SR Njemačkoj, P., B., koje zastupa punomoćnik V. B., odvjetnik u Z., protiv I. tuženika- protutužitelja P. Đ. i II. tuženice-protutužiteljice E. Đ., oboje iz K., koje zastupa punomoćnik J. J., odvjetnik u K., radi raskida kupoprodajnog ugovora i povrata cijene te radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika-protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž-292/08 od 22. listopada 2008., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu posl. br. P-1244/03 od 22. listopada 2007., 23. rujna 2011.,

r i je š i o j e

Revizija tuženika-protutužitelja P. Đ. i E. Đ. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

„Preinačava se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-1244/03-36 od 22. listopada 2007. godine u toč. I. njene izreke i sudi:

1. Utvrđuje se da je kupoprodajni ugovor od 21. kolovoza 2001. godine između tuženih Đ. A. P. i Đ. R. E. r. B., iz I., sada u K., kao prodavatelja s jedne strane i tužitelja K. L. N. i K. V. V. r. J., oboje iz V., sada u Njemačkoj, kao kupaca raskinut u odnosu na nekretnine iz čl. 1. ugovora upisanih u ul. 3653 k.o. I. i to k.č.br. 436/1 kuća br. 120 i dvor u … sa 1126 čm i k.č.br. 436/2 voćnjak sa 29 čm.

2. Tuženi Đ. A. P. i Đ. R. E. r. B., iz K., …, dužni su vratiti tužitelja protuvrijednost primljene kupovne cijene od 15.338,76 EUR-a s kamatom po viđenju koju K. b. d.d. plaća na devizne štedne uloge u EUR, s tekućom od podnošenja tužbe 8.7.2003. pa do isplate.

II. Preinačava se presuda Općinskog u Karlovcu, poslovni broj P-1244/03-36 od 22. listopada 2007. godine u toč. II. njene izreke i sud:

Odbijaju se tužitelji-protutuženi P. i E. Đ. sa protutužbenim zahtjevom koji glasi:

Nalaže se tužiteljima-protutuženima N. K. i V. K., oboje iz V., …, sada u Njemačkoj, …, … P., B., solidarno isplatiti tužitenicima-protutužiteljima P. Đ. i E. Đ., oboje iz K., …, iznos od 17.383,92 EUR-a (ranije 34.000 DEM), sa zateznom kamatom po stopi koju K. b. d.d. K. isplaćuje na devizne štedne uloge po viđenju, tekućom od 1. kolovoza 2002. godine pa do isplate, kao i solidarno nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 15,840,00 kuna, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženicima-protutužiteljima da tužiteljima-protutuženima isplate parnični trošak odmjeren sa 20.774,50 kuna.“

Protiv drugostupanjske presude tuženici-protutužitelji su izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se pobijana presuda preinači ili ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koja se primjenjuje u ovom predmetu sukladno čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna.

Predmet ovog spora predstavlja tužbeni zahtjev I. i II. tužitelja upravljen na utvrđenje da je raskinut kupoprodajni ugovor od 21. kolovoza 2001. sklopljenog između parničnih stranaka i slijedom toga za povrat protuvrijednosti primljene kupovne cijene od 15.338,76 EUR sa zateznom kamatom, te protutužbeni zahtjev I. i II. tuženika da im tužitelji- protutuženici solidarno isplate iznos od 17.383,92 EUR (ranije 34.000 DEM) sa zateznom kamatom.

Po svojoj pravnoj prirodi protutužba predstavlja samostalnu tužbu, pa se pitanje dopuštenosti revizije protiv presude kojom je odlučeno o tužbenom i protutužbenom zahtjevu ocjenjuje samostalno (odvojeno) u odnosu na svaki od tih zahtjeva.

U tužbi (u kojoj je postavljen zahtjev na utvrđenje raskida kupoprodajnog ugovora i povrat uplaćenog dijela cijene) je vrijednost predmeta spora označena iznosom od 125.960,00 kn.

Međutim, deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu (ovdje povrat kupoprodajne cijene) treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva na činjenje i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora.

Vrijednost predmeta spora, dakle, određuje se samo prema vrijednosti zahtjeva na činidbu.

Potonji tužbeni zahtjev odnosi se na isplatu strane valute (15.338,76 EUR) u kunskoj protuvrijednosti, pa se vrijednost predmeta spora utvrđuje prema kunskoj protuvrijednosti tog iznosa strane valute u vrijeme podnošenja tužbe, tj. 8. srpnja 2003..

Prema tada važećem tečaju protuvrijednost iznosa od 15.338,76 EUR iznosila je 115.179,23 kn (1 EUR = 7,509032 kn), pa je to u ovom slučaju mjerodavna vrijednost predmeta spora za dopuštenost revizije.

Međutim, riječ je o zahtjevu istaknutom od strane dvoje tužitelja u odnosu na dvoje tuženika, tj. o subjektivnoj kumulaciji i na aktivnoj i na pasivnoj strani (čl. 37. st. 2. ZPP).

Prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP. kad pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva. To znači da u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora od 115.792,23 kn treba podijeliti s brojem četiri, koliko je stranaka (obični suparničari - čl. 200. ZPP) u sporu.

Imajući na umu sve izloženo, u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora, a time ujedno i pobijanog dijela presude kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu u odnosu na svakog tuženika je 28.794,81 kn (115.793,23 kn podijeljeno sa 4) – dakle, ne prelazi 100.000,00 kn, pa revizija tuženika prema vrijednosnom kriteriju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP nije dopuštena. Protutužbenim zahtjevom tuženici-protutužitelji zahtijevaju da im tužitelji- protutuženici solidarno isplate iznos od 17.382,92 EUR (ranije 34.000 DEM), što je prema važećem tečaju na dan podnošenja protutužbe (7. veljače 2007.) iznosilo 127.910,88 kn (1 EUR = 7,358000 kn).

Prema odredbi čl. 412. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) u slučaju kada u nekoj djeljivoj obvezi ima više vjerovnika, a što je ovdje slučaj, potraživanje se dijeli između njih na jednake dijelove, ako što drugo nije određeno i svaki vjerovnik može zahtijevati samo svoj dio potraživanja.

Sukladno tome, proizlazi da protutužitelji zahtijevaju da protutuženici solidarno isplate svakom protutužitelju razmjerni dio od 1/2 dijela navedenog iznosa od 127.910,88 kn, dakle svakom iznos od 63.955,44 kn, pa taj iznos predstavlja pobijani dio presude kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu. Budući da ta vrijednost ne prelazi graničnu vrijednost dopuštenosti revizije od 100.000,00 kn, to revizija protiv dijela pobijane presude kojim je odlučeno o protutužbenom zahtjevu također nije dopuštena.

U konkretnom slučaju iz sadržaja revizije, kako u odnosu na tužbeni tako i protutužbeni zahtjev, ne proizlazi da je riječ o tzv. izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP (u reviziji nije naznačeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana niti su navedeni razlozi zbog kojih bi to pitanje bilo važno).

Zbog izloženog revizija tuženika-protutužitelja nije dopuštena, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci

U Zagrebu 23. rujna 2011.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.