Us-6593/2008-4 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Us-6593/2008-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te sudske savjetnice Romine Bašnec, zapisničarke u upravnom sporu tužitelja G. B., B., zastupan po gradonačelniku, kojeg zastupa punomoćnik Ž. V., protiv rješenja tužene Bjelovarsko-bilogorske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i komunalnu infrastrukturu, Dr. Ante Starčevića 8, Bjelovar, klasa: UP/II-363-03/08-01/14 urbroj: 2103/1- 09-08-2 od 2. lipnja 2008., radi ovrhe komunalne naknade u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 10. studenoga 2011.,

p r e s u d i o j e

Tužba se uvažava.

Poništava se rješenje Bjelovarsko-bilogorske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo i komunalnu infrastrukturu klasa: UP/II-363-03/08-01/14, urbroj: 2103/1-09-08- 2 od 2. lipnja 2008.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem povodom žalbe B. R. poništeno je i vraćeno na ponovni postupak rješenje G. B., Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i uređenje prostora klasa: UP/I-415-06/07-01/61, urbroj: 2103/01-06-08-13 od 30. travnja 2008., kojim je B. R. određeno podmirenje ovrhe u iznosu od 18.974,47 kn, a ovrha je određena na kunskim i deviznim štednim računima.

Tužitelj u tužbi u navodi u bitnome da je obrazloženje osporenog rješenja pogrešno jer da je točno da je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje o ovrsi komunalne naknade od 23. srpnja 2007., ali da ovršenik B. R. nije iskoristio pravo podnošenja žalbe na predmetno rješenje radi čega je postalo pravomoćno i ovršno 3. kolovoza 2007. Ističe da se navodi žalbe ovršenika ne tiču niti jednog razloga propisanih odredbom članka 6. stavka 1. točke 1. do 11. Ovršnog zakona. Navodi da je postupljeno sukladno članku 138. Općeg poreznog zakona jer ovršenik nije u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi dobrovoljno podmirio dug komunalne naknade i troškove ovrhe. Ističe da nije u pravu tuženo tijelo da je trebalo prvotno rješenje o ovrsi poništiti jer to nije sukladno zakonskim odredbama koje reguliraju postupak ovrhe komunalne naknade. Nadalje navodi da nije dokazana tvrdnja drugostupanjskog tijela da je ovršenik dobrovoljno podmirio dio duga u iznosu od 3.192,87 kn jer to ne proizlazi iz knjigovodstvene kartice obveznika. Osim toga glede tvrdnje drugostupanjskog tijela o zastari duga ovršenika odnosno da je prvostupanjsko tijelo obračunalo dug od 2000. do 2008. godine ističe da se ne može govoriti o zastari sukladno odredbi članka 226. Zakona o obveznim odnosima jer je ista prekinuta poduzetom radnjom nadležnog tijela i to donošenjem rješenja o ovrsi od 23. srpnja 2007. pa zastara teče iznova. Osim toga obzirom da ovršenik nije istaknuo prigovor zastare na prvotno rješenje od 23. srpnja 2007. takav prigovor u odnosu na eventualno zastarjelo potraživanje ne može se s uspjehom isticati u kasnijim postupcima koji se temelje na pravomoćnoj i ovršnoj ispravi. Dakle ovršenik nije prigovor zastare istaknuo u previđenom roku, niti bi drugostupanjsko tijelo trebalo uslijed toga upućivati na takav prigovor. Predlaže poništiti osporeni akt.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ponavlja u bitnome obrazloženje osporenog rješenja, poziva se na članak 7. Zakona o općem upravnom postupku radi zaštite prava stranke, te predlaže tužbu odbiti.

Zainteresira osoba u ovom upravnom sporu B. R., iako pozvan nije Sudu dostavio odgovor na tužbu.

Tužba je osnovana.

Prema obrazloženju osporenog rješenja tuženo je tijelo uvažilo kao osnovanu žalbu B. R. uz obrazloženje među ostalim da je opravdan njegov prigovor apsolutne zastare naplate potraživanja, jer da je prema priloženim knjigovodstvenim karticama vidljivo da prvostupanjsko tijelo obračuna dug komunalne naknade od 2000. do 2008. godine. Tuženo se tijelo pozvalo na odredbu članka 226. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05.). Osim toga u bitnome je u obrazloženju rješenja istaklo da je prvostupanjsko tijelo dužno u rješenju o ovrsi koje donosi navesti o kojima se to ovršnim i konačnim rješenjima radi, da su donesena dva rješenja o ovrsi i to od 23. srpnja 2007. te 30. travnja 2008. što da je u suprotnosti sa Zakonom o općem upravnom postupku jer prvotno rješenje nije poništeno, a ne radi se niti o obnovi postupka radi novih činjenica.

Odredbom članka 23. stavka 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine broj 26/03.-pročišćeni tekst, 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11.) propisano je da izvršno rješenje o komunalnoj naknadi izvršava upravno tijelo iz stavka 2. ovoga članka u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit. Navedena odredba upućuje na primjenu odredbe Zakona o porezu na dohodak odnosno dobit, u konkretnom predmetu na Opći porezni zakon, ali samo glede postupka i načina prisilne naplate komunalne naknade, a ne i roka zastare za utvrđenu obvezu komunalne naknade.

Dakle, u pravu je tuženo tijelo kada se kod potraživanja komunalne naknade i pitanja zastare na takvo potraživanje trebaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima i to odredbe koje se odnose na zastaru povremenih tražbina, odnosno članak 226. navedenoga Zakona, prema kojem tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

Odredbom pak članka 127. stavka 4. Opće poreznog zakona (Narodne novine, broj 127/00., 86/01. i 150/02.) propisano je da se o provođenju ovrhe donosi rješenje o ovrsi, a prema članku 128. istog Zakona, rješenje o ovrsi mora sadržavati naznaku ovršne i vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje, visinu obveze s pripadajućim kamatama koje se ovrhom naplaćuju, rok za plaćanje duga, predmet ovrhe, način provođenja ovrhe i troškove ovrhe.

Točno je da prvostupanjsko rješenje u cijelosti ne sadrži sve propisano naprijed navedenim zakonskim odredbama.

Međutim, odredbom članka 136. Općeg poreznog zakona propisano je da ako ovom Zakonom nije propisano drugačije, na ovrhu se primjenjuje Ovršni zakon. Prema odredbi članka 5. stavka 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.) ako se pravomoćno rješenje o ovrsi određenim sredstvom ili na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, ovrhovoditelj može radi namirenja iste tražbine predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe. U tom slučaju sud će donijeti novo rješenje o ovrsi i nastaviti ovrhu na temelju toga rješenja. Ovrha određena prijašnjim rješenjem o ovrsi obustavit će se ako ovrhovoditelj povuče ovršni prijedlog u povodu kojega je ona određena ili ako za to budu ispunjeni drugi zakonom predviđeni razlozi.

Prema stavku 6. istoga članka Zakona, žalba protiv novoga rješenja o ovrsi iz stavka 3. ovoga članka ne može se izjaviti iz razloga zbog kojih se mogla izjaviti protiv prijašnjeg rješenja o ovrsi.

Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je rješenjem B. –b. županije Grada B., Upravnog odjela za graditeljstvo, stambene i komunalne poslove od 2. prosinca 1999. godine B. R. kao obvezniku plaćanja komunalne naknade utvrđena visina komunalne naknade za poslovni prostor u B. Nadalje proizlazi da je doneseno prvostupanjsko rješenje o ovrsi komunalne naknade od 23. srpnja 2007. prema kojem je imenovani kao ovršenik dužan na ime komunalne naknade iznos od 20.116,87 kn. Prema tom rješenju ovrha je određena općenito na imovini koja pripada ovršeniku. Navedeno rješenje prema dostavnici je zaprimljeno 25. srpnja 2007., a ovršenik na isto nije izjavio žalbu. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi komunalne naknade od 30. travnja 2008. određena je ovrha pljenidbom kunske štedne knjižice ovršenika kao i kunskih i deviznih štednih računa. Na navedeno rješenje ovšenik B. R. je pravodobno izjavio žalbu u kojoj je među ostalim naveo da je za većinu potraživanja komunalne naknade nastupila zastara, i to za iznos od 13528,67 kn, dok priznaje potraživanje u preostalom iznosu .

Slijedom svega navedenoga, a imajući u vidu naprijed citiranu odredbu članka 5. Ovršnog zakona, nije moguće otkloniti prigovor tužitelja da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na njegovu štetu, jer u konkretnom slučaju, obzirom da ovršenik nije istaknuo prigovor zastare na prvotno rješenje o ovrsi od 23. srpnja 2007. (žalba nije podnesena) takav prigovor u odnosu na eventualno zastarjelo potraživanje ne može se s uspjehom isticati u kasnijim postupcima koji se temelje na pravomoćnoj i ovršnoj ispravi. Trebalo je stoga temeljem članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 53/91., 9/92. i 77/92.) tužbu uvažiti i osporeno rješenje poništiti s tim da tuženo tijelo donese novo rješenje pridržavajući se po članku 62. istog Zakona pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedaba glede postupka.

U Zagrebu 10. studenoga 2011.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Romina Bašnec, v.r.

Senka Orlić-Zaninović, v.r.