Supreme Court dismisses veteran's claim for disability benefits due to statute of limitations expiration.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the veteran's appeal against a lower court ruling that rejected his claim for disability benefits. The veteran argued that the state failed to pay benefits for a specific period, but the court found the claim time-barred under the Civil Obligations Act. Consequently, the court ruled that the three-year limitation period had expired before the lawsuit was filed, rendering the request inadmissible.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 361., 372. st. 1. ZOO; The statute of limitations for periodic claims runs from the date the creditor could first demand performance, and a final court judgment does not automatically interrupt this period if the claim remains unenforced.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 927/2013-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine, u pravnoj stvari tužitelja Z. K. iz D., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Odvjetničkom uredu M. K. iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske - za Ministarstvo, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u D., Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja i tužene protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-440/11 od 21. studenog 2012., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-323/06 od 24. siječnja 2011., u sjednici od 10. listopada 2019.,
p r e s u d i o j e :
1. Odbija se revizija tužitelja Z. K. protiv dijela presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-440/11 od 21. studenog 2012. kojom je djelomično preinačena prvostupanjskog Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-323/06 od 24. siječnja 2011. i djelomično odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 449.330,89 kuna spp, kao neosnovana.
2. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-440/11 od 21. studenog 2012. u dijelu kojim je odbijena žalba tuženice i potvrđena presuda prvostupanjskog Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-323/06 od 24. siječnja 2011. za iznos od 351.126,00 kuna spp i sudi:
Odbija se kao neosnovan s tužbeni zahtjev koji glasi:
"Tužena Republika Hrvatska, Ministarstvo, dužna je tužitelju Z. K. isplatiti iznos od 351.126,00 kn s osnova utvrđenog statusa hrvatskog vojnog invalida iz Domovinskog rata II.grupe, sa 100% oštećenja organizma stalno, za razdoblje od 1. srpnja 1993. do 30. studenog 2010., sa zateznim kamatama prema stopi zatezne kamate sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" br. 72/02 i 153/04) do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. pa nadalje prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koje teku:
- na iznos 3.901,40 kn od 15. srpnja 2003. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. kolovoza 2003. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. rujna 2003. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. listopada 2003. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. studenog 2003. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. prosinca 2003. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. siječnja 2004. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. veljače 2004. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. ožujka 2004. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. travnja 2004. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. svibnja 2004. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. lipnja 2004. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. srpnja 2004. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. kolovoza 2004. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. rujna 2004. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. listopada 2004. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. studenog 2004. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. prosinca 2004. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. siječnja 2005. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. veljače 2005. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. ožujka 2005. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. travnja 2005. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. svibnja 2005. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. lipnja 2005. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. srpnja 2005. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. kolovoza 2005. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. rujna 2005. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. listopada 2005. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. studenog 2005. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. prosinca 2005. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. siječnja 2006. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. veljače 2006. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. ožujka 2006. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. travnja 2006. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. svibnja 2006. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. lipnja 2006. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. srpnja 2006. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. kolovoza 2006. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. rujna 2006. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. listopada 2006. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. studenog 2006. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. prosinca 2006. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. siječnja 2007. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. veljače 2007. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. ožujka 2007. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. travnja 2007. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. svibnja 2007. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. lipnja 2007. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. srpnja 2007. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. kolovoza 2007. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. rujna 2007. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. listopada 2007. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. studenog 2007. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. prosinca 2007. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. siječnja 2008. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. veljače 2008. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. ožujka 2008. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. travnja 2008. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. svibnja 2008. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. lipnja 2008. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. srpnja 2008. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. kolovoza 2008. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. rujna 2008. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. listopada 2008. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. studenog 2008. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. prosinca 2008. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. siječnja 2009. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. veljače 2009. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. ožujka 2009. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. travnja 2009. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. svibnja 2009. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. lipnja 2009. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. srpnja 2009. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. kolovoza 2009. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. rujna 2009. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. listopada 2009. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. studenog 2009. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. prosinca 2009. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. siječnja 2010. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. siječnja 2010. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. veljače 2010. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. ožujka 2010. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. travnja 2010. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. svibnja 2010. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. lipnja 2010. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. srpnja 2010. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. kolovoza 2010. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. rujna 2010. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. listopada 2010. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. studenog 2010. pa do isplate,
- na iznos 3.901,40 kn od 15. prosinca 2010. pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, te da mu isplaćuje buduće iznose invalidnina danom njihovog dospijeća."
3. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 65.162,50 kuna, u roku 15 dana."
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-323/06 od 24. siječnja 2011. naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 850.456,89 kuna uz pripadajuće kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.
Presudom Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-440/11 od 21. studenog 2012. djelomično preinačena presuda suda prvog stupnja te je djelomično odbijen tužbeni zahtjev dok je potvrđena za iznos od 351.126,00 kuna uz pripadajuće kamate.
Protiv dijela drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. i 11. ZPP-a i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjski presudu te usvojiti tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu uz naknadu troškova postupka.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti njezinu reviziju i preinačiti drugostupanjskog suda na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.
Tužena nije odgovorila na reviziju tužitelja.
Tužitelj nije odgovorio na reviziju tužene.
Revizija tužitelja nije osnovana, dok je revizija tuženice osnovana.
Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Nižestupanjski sudovi nisu počinili postupovne povrede iz odredaba čl. 354. st. 2. toč.
2. ZPP obzirom da se u konkretnom slučaju, suprotni mišljenju tužene, riječ je o zahtjevu tužitelja za isplatu određenog novčanog iznosa (a ne o zahtjevu za utvrđenje statusa tužitelja kao ratnog vojnog invalida ili njegovog prava na osobnu invalidninu i posebni dodatak), dakle (time) o imovinskom sporu - za odlučivanje o kojemu je nadležan sud (prema odredbi čl. 1. ZPP-a).
Nije utvrđeno da bi u postupku koji je prethodio revizijskom bila počinjena neka druga bitna povreda odredaba parničnog postupka posebice što tužitelj i tužena nigdje niti ne navode niti obrazlažu o kakvoj bi se povredi radilo.
Revizijski se razlozi sadržajno u bitnome svode na pogrešnu primjenu materijalnog prava.
Tijekom postupka utvrđeno je:
- da je rješenjem tuženice, Ministarstva, Uprave za obranu Z., Ureda za obranu C., Klasa: UP/I-562-02/97-26/117, Ur.broj: 512-62-97-2 od 1. travnja1997. tužitelju priznat status ratnog vojnog invalida II grupe sa 100% oštećenja organizma (stalno) od 1. srpnja 1993. i pravo na osobnu invalidninu te pravo na posebni dodatak i ortopedski dodatak;
- da je rješenjem tuženice, Ministarstva, Klasa: UP/II-562-02/06-0001/14, Ur.broj: 519-04/5-06-2 od 2. lipnja 2006., „ništavim proglašeno“ prethodno navedeno rješenje Ministarstva obrane, Uprave za obranu Z., Ureda za obranu C., Klasa: UP/I-562-02/97- 26/117, Ur.broj: 512-62-97-2 od 1. travnja1997;
- da je u upravnom sporu pokrenutom po tužitelju, Upravni sud Republike Hrvatske presudom broj US-7700/2006 od 15. travnja 2009. uvažio tužbu tužitelja i poništio rješenje Ministarstva, Klasa: UP/II-562-02/06-0001/14, Ur.broj: 519-04/5-06-2 od 2. lipnja 2006. uz obrazloženje da je tim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja „s time da ostaje na snazi rješenje tuženice od 1. travnja 1997. (temeljem kojeg tužitelj zahtjeva isplatu);
- da je tužitelj podnio tužbu 6. ožujka 2006.
Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev smatrajući da su tužiteljeva potraživanja utvrđena pravomoćnom odlukom upravnog tijela pa se na zastaru povremenih potraživanja tužitelja koja su dospjela do pravomoćnosti navedenog rješenja treba primijeniti odredba čl. 379. st. 1. Zakon obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO), prema kojoj takva potraživanja zastarijevaju u desetogodišnjem roku.
Drugostupanjski sud polazeći od činjenice da je rješenjem tuženice, Ministarstva, Klasa: UP/II-562-02/06-0001/14, Ur.broj: 519-04/5-06-2 od 2. lipnja 2006., poništeno rješenje Ministarstva, Uprave za obranu Z., Ureda za obranu C., Klasa: UP/I-562-02/97- 26/117, Ur.broj: 512-62-97-2 od 1. travnja 1997. smatra da je 2. lipnja 2006. nastupio prekid zastare ali samo za one neplaćene obroke za koje je zastara tekla (sve tražbine prije lipnja 2003. godine), pa za taj dio odbija tužbeni zahtjev.
Odredbom čl. 379. st. 1. ZOO određeno je da sva potraživanja koja su utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog organa, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim organom, zastarijevaju za deset godina, pa i ona za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. St. 2. istog čl. određeno je da sva povremena potraživanja koja proistječu iz takvih odluka ili nagodbe i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih potraživanja.
Rješenje tuženice, Ministarstva, Uprave za obranu Z., Ureda za obranu C., Klasa:
UP/I-562-02/97-26/117, Ur.broj: 512-62-97-2 od 1. travnja 1997. kojim je tužitelju priznat status ratnog vojnog invalida II grupe sa 100% oštećenja organizma (stalno) od 1. srpnja 1993. i pravo na osobnu invalidninu te pravo na posebni dodatak i ortopedski dodatak, je odluka koja je postala pravomoćna, ali koja nije postala ovršna obzirom njome nije tuženici naložena isplata po osnovi prava na kojeg glasi. Dakle, radi se o upravnom rješenju kojim je tužitelju priznato pravo, ali to rješenje nema kondemnatorni karakter jer ne glasi na ispunjenje novčane obveze.
Zbog navedenoga, a suprotno mišljenju tužene, u konkretnom se slučaju ne može primijeniti niti odredba iz čl. 270. st. 7. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91 i 103/96 – dalje: ZUP) koja propisuje da se nakon isteka roka od pet godina od dana kad je rješenje postalo izvršno ne može tražiti njegovo izvršenje. Naime, ta se odredba odnosi samo na izvršenje rješenja koje je moguće odrediti već u upravnom postupku i za koje nije potrebna ovršna isprava.
Polazeći od izloženog zaključka - da odluka na kojoj tužitelj temelji tužbeni zahtjev (iako pravomoćna) nije postala niti mogla postati ovršna (izvršna), pogrešno je i pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da bi se na konkretan slučaj primijenila odredba čl. 379. st. 1. ZOO.
Naime, u konkretnom slučaju riječ je o povremenim potraživanjima koja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. S tim u vezi neophodno je imati u vidu odredbu čl. 361. ZOO kojom je propisan početak tijeka zastare na način da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju, stranke nisu osporavale pravomoćnost odluke od 1. travnja 1997.(studeni 1997. godine), pa kad je tužitelj na temelju tog rješenja ispunjenje obveze zatražio tužbom od 6. ožujka 2006., onda je ista podnesena izvan trogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 372. st. 1. ZOO. Kada bi se i usvojilo mišljenje tužitelja da je došlo do prekida zastare donošenjem presude Upravnog suda broj US-7700/2006 od 15. travnja 2009., potraživanje tužitelja bi također bilo u zastari obzirom da je tužba podnesena nakon proteka trogodišnjeg zastarnog roka (6. ožujka 2006.).
Zbog toga je zahtjev tužitelja pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo odbiti u cijelosti.
Polazeći od navedenog revizija tužitelja ukazuje se neosnovanom, dok je nasuprot tome, revizija tuženice osnovana. Stoga je reviziju tužitelja valjalo odbiti (čl. 393. ZPP) kao neosnovanu, kako je to u toč. 1. izreke ove presude.
U povodu osnovane revizije tuženice valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava, na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP, preinačiti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i tužbeni zahtjev u tom (preostalom) dijelu odbiti kao neosnovan (toč. 2. izreke).
Kad se povodom pravnog lijeka preinačuju nižestupanjske odluke, potrebno je odlučiti o ukupnim troškovima spora (čl. 166. st. 2. ZPP).
Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova postupka, vodeći računa o pravilima iz odredbe čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. i 2. ZPP, te primjenom pravila Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 - dalje: OT) tuženoj pripadaju troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 8.500,00 kuna (Tbr 8/1); po 8.500,00 kuna za zastupanje na ročištima održanim 17. svibnja 2006., 30. lipnja 2010. i 10. siječnja 2011. (Tbr 9/1), kao i trošak pravih lijekova i to: 10.630,00 kuna na ime troškova sastava žalbe protiv prvostupanjske presude (Tbr.10/1) i 7.500,00 kuna za sastav revizije (Tbr. 10/4) ili ukupno 52.130,00kuna što pomnoženo sa 25% PDV na odvjetničku uslugu od 13.032,50 kuna iznosi 65.162,50 kuna.
Stoga je tužitelju naloženo nadoknaditi tuženoj ukupne troškove ove parnice u iznosu 65.162,50 kuna (toč. 2. izreke ove presude).
Zagreb, 10. listopada 2019.
Predsjednica vijeća:
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.