Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-715/2011-2 Generato dall'IA

Supreme Court dismisses appeal as invalid mortgage contract violates mandatory marital property law.

Numero d'incarto Rev-715/2011-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a lower court ruling confirming a mortgage on marital property. The court found that the husband lacked authority to create a mortgage without the wife's consent, rendering the agreement void under mandatory family property laws. Consequently, the court upheld the lower court's decision that the mortgage was invalid and the enforcement was improper.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Čl. 392. st. 1. ZPP; Čl. 103. st. 1. ZOO: A contract violating mandatory provisions on marital property is void, and a spouse cannot unilaterally encumber joint assets without the other's consent.

Parole chiave

Generato dall'IA
marital property law mortgage validity spousal consent void contract enforcement invalidity mandatory provisions joint ownership

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 392. st. 1. ZPP
čl. 382. st. 1. ZPP
čl. 103. st. 1. ZOO
Navedene odredbe ZBPO prisilne su naravi, pa je ugovor koji je protivan tom prisilnom propisu ništav, sukladno odredbi čl. 103. st. 1. ZOO.
čl. 393. ZPP
Zbog svega navedenog, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP reviziju prvotuženice odbiti kao neosnovanu.
čl. 161. ZPP
čl. 155. st. 1. ZPP
u vezi čl. 155. st. 1. ZPP).

Giurisprudenza citata

Generato dall'IA
Rev-1156/10
nije niti mogla steći (tako i ovaj sud u odluci Rev-1156/10 od 2.
U-III-493/2002
veljače 2011., te Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-493/2002 od 13.
Rev-335/2006
Court dismisses appeal upholding contract validity despite spouse's interest due to land registry good faith principle.
U-III-103/2008
Tomu treba dodati, da to što je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-103/2008 od 14.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Broj: Rev 715/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, mr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. F. iz V., koju zastupaju V. Lj. i Ž. V., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u S., protiv prvotuženice Z. b. d.d. Z., i drugotuženika D. F. iz V., radi utvrđenja i proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji prvotuženice protiv presude Županijskog suda u Čakovcu broj Gž-893/09 od 16. rujna 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vrgorcu broj P-174/08 od 4. prosinca 2008., u sjednici održanoj 23. studenoga 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija prvotuženice Z. b. d.d. odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

a) Utvrđuje se da nekretnina upisana u z.k. uložak 2327 K.O. V. na kojoj je izgrađena obiteljska kuća označenu kao čest. zem. 718 drugog z.k. tijela predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ad/2 slijedom čega se utvrđuje da je nedopuštena ovrha koja se provodi pred Općinskim sudom u Vrgorcu pod br. I-56/99.

b) Utvrđuje se da su ništavi i bez pravnog učinka sporazumi radi osiguranja tražbine sklopljeni 29.11.1994. god. te 01.03.1996. god. pred Općinskim sudom u Vrgorcu između tuženika ad/1. i ad/2., slijedom čega se ovlašćuje tužiteljica da zatraži i postigne upis uknjižbe brisanja založnog prava zasnovanog u korist tuženika ad/1 u z.k. ulošku 2327 K.O. V. na čest. zem. 718 drugog z.k. tijela na kojoj je izgrađena zgrada, u naravi obiteljska kuća s pripadajućim zemljištem.

II. Nalaže se tuženima ad/1 i ad/2 da solidarno u roku od 15 dana isplate tužiteljici parnični trošak u iznosu od 25.725,00 kn.“

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba prvotuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela prvotuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da prihvati reviziju i preinači pobijane presude na način da tužbeni zahtjev odbije, podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

U odgovoru na reviziju tužiteljica predlaže reviziju prvotuženice odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ovoga Zakona.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Suprotno navodima revizije nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. ZPP, jer je drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužiteljica rješenjem prvostupanjskog suda broj I-56/99 od 2. srpnja 2008., kao treća osoba, upućena na parnicu radi proglašenja da nije dopuštena ovrha na nekretnini upisanoj u zk.ul. 2327 k.o. V. na kojoj je izgrađena obiteljska kuća označena kao čest. zem. 718 drugog z.k. tijela,

- da su tužiteljica i drugotuženik D. F. u braku od 1964. tijekom kojeg su, u vremenu između 1970. i 1980. na nekretnini upisanoj u zk.ul. 2327 k.o. V., čest. broj 718, izgradili obiteljsku kuću, koja je njihova zajednička imovina,

- da se predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi vodi kao vlasništvo drugotuženika D. F.,

- da je drugotuženik D. F. bez znanja i suglasnosti tužiteljice opteretio nekretninu sklapanjem Ugovora o osiguranju od 29. studenoga 1994. i 1. ožujka 1996. kojima je zasnovana hipoteka u korist prvotuženice.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su ocijenili tužbeni zahtjev osnovanim uz obrazloženje da je predmetna nekretnina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice, da je u vrijeme sklapanja sporazuma o osiguranju bio na snazi Zakon o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj: 51/89 i 59/90 – dalje: ZBPO) kojim je u čl. 283. st. 1. i 2. ZBPO propisano da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, te da svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga optereti pravnim poslom među živima, pa jer drugotuženik D. F. nije mogao protivno prisilnim odredbama čl. 283. st. 1. i 2. ZBPO raspolagati niti svojim udjelom, niti cijelom bračnom stečevinom, da su sporazumi kojima je zasnovana hipoteka u korist prvotuženice ništavi u smislu odredbe čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00 i 88/01 – dalje: ZOO).

Nižestupanjskim presudama pravilno je, i po ocjeni ovog suda, materijalno pravo primijenjeno, kada je tužbeni zahtjev prihvaćen.

Polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji, te imajući na umu naprijed navedene zakonske odredbe, pravilno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da drugotuženik ne samo da bez suglasnosti tužiteljice nije mogao zasnovati založno pravo na njezinom udjelu u spornoj zajedničkoj imovini, već založnim pravom nije bio ovlašten opteretiti niti svoj udjel.

Navedene odredbe ZBPO prisilne su naravi, pa je ugovor koji je protivan tom prisilnom propisu ništav, sukladno odredbi čl. 103. st. 1. ZOO. Stoga je ništav i sporazum o zasnivanju založnog prava na predmetnoj kući sklopljen između Zagrebačke banke d.d. i D. F., pa to pravo tuženica Z. b. d.d. nije niti mogla steći (tako i ovaj sud u odluci Rev-1156/10 od 2. veljače 2011., te Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-493/2002 od 13. listopada 2004.). Stoga pozivanje revidenta na raniju odluku ovog suda broj Rev-335/06 od 18. rujna 2007. nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

Tomu treba dodati, da to što je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011. djelomično odstupio od svog dosadašnjeg stajališta o apsolutnoj ništavosti pravnog posla, sklopljenog po (samo jednom bračnom drugu), predmet kojeg je zajednička imovina bračnih drugova radi koje (ništavosti) pri takvom raspolaganju ne vrijedi (derogira se) načelo povjerenja u zemljišne knjige u korist trećeg, obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, kada tužiteljica prema utvrđenju nižestupanjskih sudova nije znala, niti dala suglasnost drugotuženiku - svom suprugu D. F. za raspolaganje predmetnom nekretninom koja je njihova bračna stečevina, nije od bilo kakvog utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. To zbog toga, jer u stajalištu iznesenom u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011., prema kojem se valjanost pravnog posla mora procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući bračnog druga koji (može bitno) nije bio sudionik tog odnosa, prethode sasvim druga činjenična utvrđenja, a koja se sastoje u tome da je tamo tužiteljica prema utvrđenju nižestupanjskog suda, od početka znala za raspolaganje svog supruga – sklapanje ugovora o kreditu s podnositeljicom ustavne tužbe (poslovna banka), te zasnivanje hipoteke na cijeloj nekretnini radi osiguranja njegovog vraćanja i tomu se nije protivila, jer ih je smatrala „razumnim“, pa posljedično nije ništa poduzimala da ih spriječi niti da zaštiti svoja vlasnička prava, a upravo to prema ocjeni Ustavnog suda (u konkretnom slučaju) znači da se utvrđivanje savjesnosti u pravnom prometu nije moglo ograničiti samo na podnositeljicu ustavne tužbe (poslovnu banku) - je li postupala s povjerenjem u zemljišne knjige, već i na tužiteljicu.

Zbog svega navedenog, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP reviziju prvotuženice odbiti kao neosnovanu.

Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na reviziju, jer ta parnična radnja nije bila potrebna (čl. 161. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 23. studenoga 2011.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.