Rev-3148/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3148/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja J.V., sina P. iz S., kojega zastupa punomoćnik I.S., odvjetnik u S., protiv tužene RO "D. " S., radi isplate iznosa od 200 kuna, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Splitu od 17. veljače 1994., br. Gž 442/94, kojim je odbačena žalba tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sinju od 10. veljače 1993., br. P 92/92, u sjednici održanoj dana 5. travnja 1995.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija, ukida presuda Županijskog suda u Splitu od 17. veljače 1994., br. Gž 442/94, te predmet vraća tome sudu na odlučivanje o žalbi tužitelja.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom, da mu tužena isplati iznos od 200.000 HRD (sada 200 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate i da mu nadoknadi parnični trošak.

Rješenjem suda drugog stupnja odbačena je žalba tužitelja kao nepravovremena.

Protiv rješenja suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog svih revizijskih razloga i predlaže da se pobijano rješenje ukine ili preinači.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Utvrđeno je, da je tužitelj poslije isteka roka za žalbu u smislu odredbe čl. 437. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu ZPP) podnio žalbu jer je punomoćnik tužitelja primio prvostupanjsku presudu dana 6. 9. 1993. a žalba je podnesena sudu dana 21. 9. 1993., dakle nakon isteka roka od 8 dana.

Tužitelj u reviziji osporava da se radi o sporu iz radnog odnosa i da rok za žalbu iznosi 8 dana već da se radi o novčanom potraživanju i da rok za žalbu iznosi 15 dana u smislu odredbe čl. 348. st. 1. ZPP. Tužitelj u tužbi navodi, da je zaposlen kod tužene na radnom mjestu tehnologa, da je racionalizacijom proizvodnje doprinio povećanju proizvodnje i dohotka, da su postignute uštede i ostavarena dobit za poduzeće, ali da mu je tužena odbila isplatiti nagradu koja mu pripada u skladu s tada važećim pravilnikom tužene.

S obzirom na navode tužbe predmet spora u ovoj parnici je potraživanje tužitelja iz osnova naknade za tehničko unapređenje - racionalizaciju proizvodnje u smislu Zakona o zaštiti izuma, tehničkih unapređenja i znakova razlikovanja, koji je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti izuma, tehničkih unapređenja i znakova razlikovanja dobio naslov Zakon o industrijskom vlasništvu ("Narodne novine", br. 19/92).

Osim toga, pravo na naknadu za tehničko unapređenje predviđeno je i u čl. 53. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", br. 34/91), ali je naprijed navedeni zakon specijalni zakon u odnosu na propise o radnim odnosima, pa do njegove primjene dolazi bez obzira da li se potraživanje odnosi na rad obavljen temeljem radnog odnosa ili temeljem ugovornog odnosa.

U odredbi čl. 489. ZPP za sporove iz primjene naprijed navedenog Zakona o industrijskom vlasništvu nije propisano, da se radi o privrednom sporu, dok je odredbom čl. 19. toč. 1d Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 3/94) određena nadležnost trgovačkih sudova u sporovima koji se odnose na zaštitu i uporabu izuma, znakova razlikovanja i tehničkih unapređenja, pravo na uporabu tvrtke i u sporovima iz autorskog prava ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

Ranija nadležnost sudova udruženog rada iz sadašnjeg Zakona o industrijskom vlasništvu nije više regulirana na način da bi se odredila nadležnost suda osim u Zakonu o sudovima.

S obzirom na izloženo, ne može se prihvatiti zaključak suda drugog stupnja bez obzira da li se spor vodio formalno kao radni spor, da se radi o sporu iz radnog odnosa i da rok za žalbu iznosi 8 dana. Stoga je po ocjeni ovog revizijskog suda žalba pravovremeno podnesena, pa nije bilo osnova za njezino odbacivanje.

Iz navedenih razloga valjalo je ukinuti pobijano rješenje drugostupanjskog suda i predmete vratiti tome sudu na ponovno suđenje o žalbi tužitelja (čl. 395. st. 2. ZPP).

U Zagrebu, 5. travnja 1995.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.