Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Revr-702/2011-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses extraordinary appeal for failure to specify legal issue under Civil Procedure Act.

Numero d'incarto Revr-702/2011-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's extraordinary appeal as inadmissible. The appellant argued the lower court's decision required uniform application of the law but failed to identify a specific legal question. The court ruled that extraordinary appeals under Article 382 of the Civil Procedure Act require the appellant to explicitly state the precise legal issue and justify its importance for legal uniformity.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Article 382, paragraphs 2 and 3 of the Civil Procedure Act; extraordinary appeals are inadmissible if the appellant fails to specify the exact legal question and demonstrate its importance for ensuring uniform application of the law and equality of citizens.

Parole chiave

Generato dall'IA
extraordinary appeal Civil Procedure Act legal issue specification uniform application of law inadmissible appeal appellant burden legal uniformity

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Article 382, paragraphs 2 and 3 of the Civil Procedure Act
Article 53, paragraph 4 of the Act on Amendments and Supplements to the Civil Procedure Act
Article 392, paragraph 1 of the Civil Procedure Act
Article 392.a, paragraph 2 of the Civil Procedure Act
Article 154, paragraph 1 of the Obligations Act
Article 177 of the Obligations Act
Article 48 of the Act on Service in Armed Forces

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 702/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari tužitelja A. J. iz K., kojeg zastupaju punomoćnici V. Lj. i Ž. V., odvjetnici u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžri-198/10 od 16. ožujka 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1866/07 od 23. srpnja 2010., 3. svibnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupanja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da sud naloži tuženici da tužitelju na ime naknade štete isplati 21.500,00 kuna sa zateznim kamatama i nadoknadi mu parnični trošak (točka I. izreke), te je tužitelju naloženo tuženici nadoknaditi parnični trošak u iznosu 6.500,00 kuna u roku od 8 dana (točka II. izreke).

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći da je odluka u ovom sporu važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti, ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti na ponovni postupak.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja radi naknade štete koju trpi kao posljedicu povređivanja koja se dogodila 19. listopada 2004. prilikom obavljanja tjelovježbe, igranja nogometa na sportskom igralištu u vojarni „D.“.

Sudovi su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan ocijenivši da ne postoji odgovornost tuženice za štetu koju je tužitelj pretrpio u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i odredbe čl. 177. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08), a vezano za odredbu čl. 48. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 23/95,33/95 i 105/95).

Prema odredbi čl. 382. st. 2. („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP), koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11), u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti redovnu reviziju iz st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, kako je to primjerice navedeno u točkama 1. do 4. čl. 382. st. 2. ZPP.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u izvanrednoj reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, da bi revizijski sud, sukladno naprijed citiranim zakonskim odredbama, uopće mogao pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, odnosno ocjeni dopuštenosti revizije, potrebno je da su kumulativno ispunjene slijedeće zakonske pretpostavke: podnositelj revizije u reviziji mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u sporu te revident u reviziji mora određeno navesti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Ispitujući navode tužitelja iznesene u reviziji ovaj sud je ocijenio da revident u predmetnoj reviziji nije određeno naznačio pravno pitanje (materijalnopravno niti postupovnopravno) zbog kojeg je revizija podnesena odnosno zbog kojeg bi revizija bila dopuštena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP.

Odlučujući o izvanrednoj reviziji revizijski sud se ne može na isti način kao kod redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP upuštati u ispitivanje osnovanosti revizijskih razloga pogrešne primjene materijalnog prava u slučaju kad revident propusti u reviziji određeno i jasno navesti, odnosno naznačiti pravno (materijalnopravno ili postupovnopravno) pitanje zbog kojeg je izvanredna revizija u konkretnom slučaju podnesena. To zato što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Budući da predmetna revizija ne sadrži sve ono što je potrebno da bi izvanredna revizija bila dopuštena u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 3. svibnja 2016.

Sudac:

Željko Glušić, v.r.