Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-1806/2013-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because the question is factual, not a general legal issue.

Numero d'incarto Rev-1806/2013-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as inadmissible under Article 392.b of the Civil Procedure Act. The appellant argued that the validity of a will required a specific declaration before witnesses, citing a lower court decision, but the court found the issue factual rather than a matter of general legal principle. Since the appeal relied on disputing established facts without a clear legal question of uniform application, the court ruled it could not be merits-considered.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 382. st. 2. ZPP; čl. 385. ZPP; čl. 392.b st. 2. ZPP: An appeal is inadmissible if the raised question is factual in nature and does not concern a legal issue essential for ensuring the uniform application of law.

Parole chiave

Generato dall'IA
inadmissible appeal factual question uniform application of law will validity witness declaration

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog pravnog pitanja koje je, po njegovoj ocjeni, važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
čl. 385. Zakona o parničnom postupku
čl. 392.b st. 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 29. st. 1. Zakona o nasljeđivanju
Odredbom čl. 29. st. 1. Zakona o nasljeđivanju propisano je da je valjana ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom, a odredbom čl.
čl. 31. st. 1. Zakona o nasljeđivanju

Giurisprudenza citata

Generato dall'IA
Županijski sud u Dubrovniku, Gž 1199/06 od 18. svibnja 2016.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1806/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz S., kojeg zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u S., protiv tuženika P. J. iz S., kojeg zastupa punomoćnica I. N.-V., odvjetnica u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-1229/12 od 16. svibnja 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2603/06 od 7. svibnja 2012., u sjednici vijeća održanoj 10. svibnja 2017.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se utvrdi da oporuka „U S. 16.01.2006.“ proglašena pred javnim bilježnikom mr. Z. P. u S. dana 31. ožujka 2006. nije istinita ni pravno valjana (toč. I.1. izreke), kao i zahtjev da se naloži tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznim kamatama (toč. I.2. izreke). Ujedno je tužitelju naloženo tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu 11.562,50 kn (toč. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku zbog pravnog pitanja koje je, po njegovoj ocjeni, važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da se revizija prihvati i preinače nižestupanjske odluke na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno podredno da se ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tužitelja nije dopuštena.

Predmet spora je pitanje valjanosti oporuke koju je sastavio sada pokojni J. M.„U S.

16.01.2006.“ i proglasio javni bilježnik u predmetu O-389/06.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako je to primjerice navedeno u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz st. 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz citiranih odredbi ZPP proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da podnesena revizija kumulativno ispunjava slijedeće pretpostavke: u reviziji mora biti određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz navođenje propisa i drugih važećih izvora koji se na njega odnose, da je riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te da su u reviziji određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj revizije smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih pretpostavki izvanredna revizija nije dopuštena pa se revizijski sud ne može upuštati u ispitivanje njezine osnovanosti.

Revident u reviziji postavlja pitanje:

„1. Je li oporuka sastavljena u skladu sa člankom 29. st. 1 odnosno 31. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ukoliko ostavitelj izričito pred svjedocima ne izjavi da se radi o njegovoj oporuci?“

a koja pitanje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužitelj se u reviziji obrazlažući razlog važnosti poziva na odluku Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž 1199/06 od 18. svibnja 2016. navodeći da je u istoj zauzeto pravno shvaćanje da oporučitelj mora pred svjedocima učiniti mankupaciju, odnosno dati izjavu kojom potvrđuje da je pismeni sastav što ga potpisuje sadrži njegovu oporuku.

Sudovi su u ovom konkretnom postupku, polazeći od rezultata provedenog vještačenja te činjeničnih utvrđenja da je oporučitelj pred dva istodobno prisutna svjedoka iskazao najprije da želi da sačini oporuku, da je tražio da ju po njegovom diktiranju napiše tuženik, da je tu oporuku pročitao i potpisao te da su tu oporuku potpisali dvojica svjedoka oporuke, ocijenili da je oporučitelj bio sposoban za rasuđivanje u smislu odredbe čl. 26. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03 i 35/05) te da je oporuka sastavljena u skladu s odredbom čl. 31. Zakona o nasljeđivanju.

Odredbom čl. 29. st. 1. Zakona o nasljeđivanju propisano je da je valjana ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom, a odredbom čl. 31. st. 1. Zakona o nasljeđivanju propisano je da oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati.

Ispitujući navode tužitelja iznesene u reviziji ovaj sud je ocijenio da je postavljeno pitanje činjenične naravi jer odgovor na to pitanje ovisi o činjeničnim utvrđenjima suda u svakom konkretnom slučaja slijedom čega nije riječ o pitanju koje ima na umu odredba čl. 382. st. 2. ZPP.

Budući da su sudovi u ovom konkretnom postupku, polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja ocijenili da je oporuka sastavljena u skladu s odredbom čl. 31. Zakona o nasljeđivanju, ovako općenito i činjenično postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz sadržaja same revizije vidljivo je da tužitelj osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja reviziju nije uopće moguće izjaviti (čl. 385. ZPP).

Zbog činjenične vezanosti postavljenog pitanja na okolnosti svakog konkretnog slučaja bespredmetno je pozivanje tužitelja na odluku suda donesenu u nekom drugom predmetu.

Stoga u konkretnom slučaju ne postoje pretpostavke da bi se o podnesenoj reviziji moglo meritorno odlučivati pa je valjalo reviziju tužitelja na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 10. svibnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.