Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Us-9680/2004-4 Generato dall'IA

Administrative court dismisses lawyer's claim that legal representation is not a commercial activity for monument rent purposes.

Numero d'incarto Us-9680/2004-4
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Administrative Court of the Republic of Croatia dismissed the plaintiff's lawsuit challenging the county's decision to deny monument rent exemption. The plaintiff argued that legal representation is not a commercial activity and that the office was located outside the protected historical core. The court ruled that since the lawyer earns profit from providing services within the protected area, the activity qualifies as commercial under tax laws, making the rent obligation valid.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Article 114 of the Law on Protection and Conservation of Cultural Goods; Article 42, Paragraph 2 of the Law on Administrative Disputes: Legal representation constitutes a commercial activity for monument rent purposes if profit is generated within a protected cultural good or historical core.

Parole chiave

Generato dall'IA
monument rent obligation legal representation activity commercial activity definition cultural goods protection administrative dispute dismissal profit generation criteria historical core location

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Article 114 of the Law on Protection and Conservation of Cultural Goods
Article 42, Paragraph 2 of the Law on Administrative Disputes
Article 114, Paragraph 5 of the Law on Protection and Conservation of Cultural Goods
Decision on Monument Rent

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Broj: Us-9680/2004-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Štefan kao predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Ljiljane Karlovčan-Đurović kao članova vijeća, te sudske savjetnice Kristine Senjak kao zapisničarke u upravnom sporu tužiteljice L. B. P., odvjetnice iz V., protiv rješenja tužene Varaždinske županije, Upravnog odjela za gospodarski razvoj, klasa: UP/II-373-01/04-01/22, ur.broj: 2186/1-05/1-04-2 od 26. listopada 2004., radi plaćanja spomeničke rente, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 2. travnja 2008.

p r e s u d i o j e

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženog tijela odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i uređenje prostora Grada V., klasa: UP/I-373-01/04-01/14, ur.broj: 2186-01-06-04-2 od 21. lipnja 2004. godine.

Citiranim prvostupanjskim rješenjem utvrđuje se da je tužiteljica obveznik plaćanja spomeničke rente u 2004. godini za obavljanje gospodarske djelatnosti odvjetnik i javni bilježnici u poslovnom prostoru u V., …, koji se nalazi na području kulturno povijesne cjeline/nepokretnom dobru, korisne površine 20 m , u iznosu od 200,00 kn mjesečno.

Tužiteljica u tužbi u cijelosti osporava zakonitost osporenog rješenja radi pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi da ne obavlja gospodarsku djelatnost koja je navedena u članku 114. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara kao osnova za određivanje obveze spomeničke rente, te da ne obavlja ni nabrojene djelatnosti iz članka 114a. Smatra da odvjetnici nisu obveznici plaćanja spomeničke rente obzirom da djelatnost pravnog zastupanja odvjetnika ne spada pod gospodarsku djelatnost. Nadalje, napominje da se poslovni prostor u kojem obavlja odvjetničku djelatnost nalazi na adresi V., … izvan područja kulturno povijesne cjeline Grada V..

Stoga predlaže da Sud tužbu uvaži i osporeno rješenje poništi.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu navodi da su prigovori tužiteljice koje iznosi u tužbi neosnovani budući da se u smislu propisa o plaćanju spomeničke rente, odvjetnička djelatnost treba smatrati gospodarskom jer se obavljajući tu djelatnost, u prostoru kulturnog dobra, iako na ograničenom „odvjetničkom tržištu“, stječe dobit. Ističe da je Odlukom Gradskog vijeća („Službeni vjesnik Grada Varaždina“, br. 1/04) određen krug obveznika plaćanja spomeničke rente kako bi im se utvrdila visina rente, te da je navedena razrada izvršena po djelatnosti, obzirom na mogućnost ostvarenja dohotka ili dobiti, pri čemu je odvjetnička djelatnost svrstana pod redni broj 5. u grupu obveznika kojima je spomenička renta određena u najvišim iznosima.

Stoga predlaže da Sud tužbu odbije.

Tužba nije osnovana.

Razmatranjem spisa predmeta kao i osporenog rješenja, Sud nalazi da je tuženo tijelo pravilno postupilo kada je osporenim rješenjem odbilo žalbu tužiteljice.

Odredbom članka 114. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine", broj: 69/99, 151/03 i 157/03), propisano je da fizičke i pravne osobe koje su obveznici poreza na dohodak ili poreza na dobit, a koje obavljaju gospodarsku djelatnost u nepokretnom kulturnom dobru ili na području kulturno povijesne cjeline, obveznici su spomeničke rente.

Iz podataka spisa predmeta kao i obrazloženja prvostupanjskog rješenja razvidno je da je to rješenje, sukladno pak odredbi članka 114. stavka 5. istog Zakona, doneseno primjenom Odluke o spomeničkoj renti („Službeni vjesnik Grada Varaždina“, br. 1/04).

U konkretnom slučaju nije sporno da tužiteljica koristi poslovni prostor površine od 20 m , koji se nalazi na području kulturno-povijesne cjeline, povijesne jezgre V., na adresi ulica … radi obavljanja odvjetničke djelatnosti.

Tužiteljica u žalbi kao i u tužbi ističe da nije obveznik plaćanja spomeničke rente jer odvjetništvo odnosno djelatnost pravnog zastupanja odvjetnika ne spada pod gospodarsku djelatnost, te da ne obavlja ni nabrojene djelatnosti iz članka 114a citiranog Zakona.

Međutim, ovaj Sud prihvaća stajalište tuženog tijela dano u obrazloženju osporenog rješenja da su ključni kriteriji za prosudbu o obvezi plaćanja spomeničke rente iz odredbe članka 114. navedenog Zakona, presudni propisi o porezu na dohodak i dobit.

Kako se u konkretnom slučaju radi o djelatnosti pružanja usluge pravne pomoći građanima koja djelatnost se obavlja u prostoru kulturnog dobra, te se istom djelatnošću stječe dobit, to je odvjetnik obveznik plaćanja spomeničke rente jer se odvjetnička djelatnost u smislu odredbe članka 114. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara treba smatrati gospodarskom djelatnošću.

Neosnovano tužiteljica ističe da se navedeni poslovni prostor ne nalazi na području kulturno povijesne cjeline budući da je područje kulturno povijesne cjeline – povijesne jezgre V. određeno sukladno odredbi članka 3. Odluke o spomeničkoj renti, te sukladno Izvodu iz osnovne državne karte u mjerilu 1:5000 odnosno dokumentacije Ministarstva kulture, Konzervatorskog odjela u V. koji prileži spisu predmeta, a kojem je povijesna jezgra Grada V. kandidirana za upis na listu svjetske baštine.

Imajući u vidu sve navedeno, prema ocjeni Suda, osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

Budući da ostali prigovori tužiteljice iz tužbe nisu doveli u sumnju zakonitost osporenog rješenja, trebalo je stoga temeljem članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 53/91, 9/92 i 77/92), tužbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 2. travnja 2008.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Kristina Senjak v.r.

Sanja Štefan v.r.