Court upheld debt payment order but dismissed enforcement costs claim against defendant.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe court upheld the payment order for the principal debt and interest but dismissed the claim for enforcement procedure costs. The plaintiff successfully argued for interest under the Obligations Act, while the defendant contested the allocation of procedural expenses. Consequently, the court ruled that enforcement costs must be adjudicated separately in a subsequent decision on the validity of the payment order.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 29. st. 1. ZOO-a 05; čl. 164. st. 4. ZPP-a: Interest on debt is due from the date of default per the Obligations Act, but enforcement procedure costs are not included in the payment order and must be decided separately in the judgment resolving the objection.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Poslovni broj 9 Povrv-54/2019
(ranije Povrv -415/16)
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Andrije Hebranga 9, 20 350 Metković
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji tog suda Rajki Ćubela, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Gabriela Stanića, u pravnoj stvari tužitelja C. M. vl. Obrta pripremni radovi na gradilištu N., OIB:…, V., zastupanog po punomoćniku T. M., odvjetniku iz M., protiv tuženika M. T., OIB:…, iz D., zastupanog po punomoćniku M. O., odvjetniku u D., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 11. prosinca 2019., u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 15. siječnja 2020.,
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. B. iz D. posl.br. Ovrv-3671/15 od 8. prosinca 2015., u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 94.277,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos računaju i to:
–na iznos od 17.000,00 kn od dana 29. lipnja 2015, pa do plaćanja,
–na iznos od 77.277,50 kn od dana 29. lipnja 2015.g. pa do plaćanja, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena od dana dospijeća do 31. srpnja 2015.godine, a od 1. kolovoza 2015.godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika L. B. iz D. posl.br. Ovrv-3671/15 od 8. prosinca 2015 u dijelu kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi nastale
(ranije Povrv -415/16)
troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.653,48 kuna kao i predvidive troškove postupka u iznosu od 787,50 kuna, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.
III. Nalaže se tuženiku tužitelju nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 23.476,06 kn, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
Tužitelj C. M. je kao ovrhovoditelj, protiv tuženika M. T. kao ovršenika, podnio kod javnog bilježnika L. B. iz D., prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 8. prosinca 2015.
U prijedlogu navodi da na temelju vjerodostojne isprave ovršenik duguje ovrhovoditelju iznos od 94.277,50 kn (tj. po računu 26/1/1 od 20. lipnja 2015. iznos od 17.000,00 kn i po računu 27/1/1 od 20. lipnja 2015. iznos od 77.277,50 kn) sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, pa je stoga ovrhovoditelj predložio da javni bilježnik donese rješenje o ovrsi kojim se nalaže ovršeniku da ovrhovoditelju namiri navedenu tražbinu, te da odredi troškove ovršnog postupka, ovrhom općenito na imovini ovršenika.
U svezi podnesenog prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javni bilježnik L. B. iz D., donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-3671/2015 od 8. prosinca 2015., kojim je usvojena predložena ovrha, te su određeni troškovi postupka u iznosu od 2.653,48 kn i predvidivi troškovi u iznosu od 787,50 kn.
Od stane tuženika kao ovršenika podnesen je pravovremeno prigovor protiv rješenja o ovrsi (list spisa 12), u kojem navodi da rješenje o ovrsi pobija u cijelosti, kako visinu tako i osnovu potraživanja. Nadalje, ukratko navodi da ovršenik ništa ne duguje ovrhovoditelju, da su računi br 26/1/1 i broj 27/1/1 nevjerodostojni, a usluge koje su specificiranje po računima nisu ugovorene, a niti realizirane, te da ne postoji niti jedan relevantni dokaz da bi ovršenik dugovao predmetni iznos. Također, predlaže dostaviti predmet nadležnom sudu, te pobijano rješenje o ovrsi u cijelosti staviti van snage, ukinuti provedene radnje, a postupak nastaviti kao u prigovoru protiv platnog naloga, te ovršeniku dosuditi troškove ovršnog postupka u cijelosti. Kako je protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave uložen prigovor, O. s. u D., donio je rješenje broj Povrv-415/2016 od 8. svibnja 2017. (list spisa 21) kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno po javnom bilježniku L. B. iz D. poslovni broj Ovrv-3671/15 od 8. prosinca 2015. u dijelu u kojem je određena ovrha na cjelokupnoj imovini ovršenika, te su ukinute sve provedene radnje i odlučeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (list spisa 3-5), račun 26/1/1 od 20. lipnja 2015. (list spisa 6), račun 27/1/1 od 20. lipnja 2015. (list spisa 7), prigovor ovršenika/tuženika (list spisa 12), podnesak tvrtke A. kojim vrača račun (list spisa 35-37), nepotpisan Ugovor o izvedbi građevinskih radova (list spisa 38-39), Evidencije bušotina (list spisa 40),
(ranije Povrv -415/16) fotodokumentaciju (list spisa 41), fotodokumentaciju (list spisa 42), podnesak tuženika (list spisa 44-45), Ugovor o građenju tvrtke A. i M. T. ug 2014-0038 (list spisa 46-49), ponudu i troškovnik tvrtke A. broj 0198-2014_rev2 od 21. ožujka 2014 (list spisa 50-68), Anex 1 ug 2014-0132 od 6. lipnja 2014. (list spisa 69), rekapitulaciju ponude A. (list spisa 70-72), analitički izvod konta A. od 10. studenog 2015 (list spisa 73), prijedlog za ovrhu tvrtke A. protiv M. T. s dokumentacijom (list spisa 74-80), podnesak tvrtke A. –vantroškovnički radovi 2 od 5. lipnja 2014. i rekapitulacija ponude broj 0287-2014 (list spisa 84-86), II privremena situacija tvrtke A. 403/1/1 od 27. listopada 2014. (list spisa 87-88), sveukupna rekapitulacija tvrtke A. (list spisa 89-101), podnesak A. (I privremena situacija 263/1/1 od 6. lipnja 2014 i II privremena situacija 403/1/1 od 27. listopada 2014. (list spisa 102-116), podnesak tvrtke A. od 13. svibnja 2019. (list spisa 144), zatim su saslušani svjedoci H. M. (list spisa 122-123), A. P. (list spisa 122-123), Bojan Ivanišević (list spisa 123), M. M. (list spisa 185-186), izvršen je uvid u vještvo imenovanog vještaka (list spisa 150-170), saslušan je na ročištu imenovani vještak (list spisa 184-185), te je u konačnici saslušan i tužitelj u svojstvu stranke C. M. (list spisa 140-141).
Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, osim u dijelu predvidivog troška postupka koji nije niti nastao.
Među strankama nije sporno da je tužitelj obavljao određeni rad na nekretnini tuženika.
Naime, među strankama je sporna osnova tj. tko je bio naručitelj spornih radova koje je tužitelj obračunao i ispostavio tuženiku svojim računima (po računu 26/1/1 od 20. lipnja 2015. u iznosu 17.000,00 kn i po računu 27/1/1 od 20. lipnja 2015. u iznosu od 77.277,50 kn), odnosno u čije ime za čiji račun i po čijem nalogu je tužitelj te radove obavljao, a koje je specificirao u svojim računima, te je sporna i visina tj. da li su sporni radovi odrađeni u skladu s pravilima struke i da li ti radovi odgovaraju novčanom iznosu koji potražuje tužitelj.
Za razrješenje ovoga spora sud je izveo materijalne dokaze (uvid u sve priložene isprave) i personalne dokaze (saslušanje svjedoka, vještaka i stranaka), a koji su bili potrebni za rješenje ovoga pravnog spora.
Svjedok H. M. u svom iskazu pred sudom (list spisa 122-123) iskazuje da je u razdoblju izvođenja građevinski radova na objektu investitora M. T. radio u tvrtki D. kao bagerist, te da je tvrtka D. izvodila određene iskope za tvrtku A. P., pa su tako prilikom kopanja otvora za lift naišli na stijenu za koju nisu imali potrebni stroj, te nisu mogli izvesti sve potrebne radove. O nemogućnosti izvođenja radova su obavijestili D. M., a on je bio poslovođa izvođača radova tvrtke A. P. i tim putem je obavijestio poslovođu tvrtke A. P. da strojeve za izvođenje tih radova posjeduje tvrtka N.
(ranije Povrv -415/16) vlasništva C. M., ali da ne zna tko je angažirao tvrtku N. da obavlja radove na objektu M. T.. Svjedok napominje da je u periodu 6-ti i 7-mi mjesec 2014.godine i on radio na objektu te da su radnici, većinom dva radnika tvrtke N., vršili rezanje kamena i bušenje rupa i presanje, dok su oni (tvrtka D.) usitnjavali i odvozili materijal. Navodi da mu je poznato da su radnici tvrtke N. izveli radnju rezanja dimenzija 3x4metra (širinaxdužina) te u dubinu cca 3,5 metara, a budući je strojar po struci da je kvaliteta tih radova bila odlična, i da su te poslove jedino i mogli izvesti zaposlenici tvrtke Naroza rez, budući za to posjeduju potrebnu mehanizaciju. Na poseban upit punomoćnika tužitelja svjedok odgovara da je tužitelj do kraja izvršio radove koji su bili potrebni, a nisu ih mogli oni izvršiti, i dodaje da je za dubinu okna bilo potrebno otprilike bušiti visinu kata plus metar, a budući je visina kata cca 3 metra, dolazi do zaključka da je bilo potrebno izbušiti od 3,5 do 4 metra. Kada se svjedoku predočavaju fotografije koje je tužitelj priložio u spis (list spisa 41-42) tvrdi da je to gradilište na kojem je radio i na kojem su radili djelatnici tvrtke N.. Na poseban upit punomoćnika tuženika svjedok izjavljuje da je njegova tvrtka D. obavljala radove za tvrtku A. P., i da su za svoj rad ispostavili račun, te da su ti radovi uredno plaćeni.
Svjedok A. P. u svom iskazu pred sudom (list spisa 122-123) izjavljuje da mu je poznato da je u razdoblju 6-ti i 7-mi mjesec 2014. godine tvrtka N. izvodila građevinske radove na objektu M. T. u D. budući su jedino oni imali strojeve potrebne za obavljanje tih radova, a da ga je na obavljanje radova poslao gazda tj. C. M. Na gradilištu su bušili, rezali i pilali okno za lift, a nije mu poznata količina poslova koji su obavili budući je protekao period od preko 3 godine, a obavljaju puno poslova. Navodi da nisu mogli unaprijed dogovoriti cijenu radova jer ista zavisi od tvrdoće stijene, pa su se dogovorili da će se cijena radova utvrditi naknadno zavisno od količine rupa koje je potrebno izbušiti da bi se stijena dovela u situaciju za okno dizalo. Za bušene rupa su vodili građevinski dnevnik, te bi nakon izbušenih rupa, a prije postavljanja hidraulike pozivali šefove gradilišta D. i V. M.. Na predočenje dokumenta "Evidencija izvedenih bušotina" (list spisa 40) svjedok tvrdi da su oni tako vodili i upisivali po danima što su radili pa pretpostavlja da su to i potpisi D. ili V. M.. Na poseban upit punomoćnika tužitelja svjedok izjavljuje da nitko, pa tako ni tuženik nije stavljao prigovore na kvalitetu izvedenih radova. Kada se svjedoku predočavaju fotografije koje je tužitelj priložio u spis (list spisa 41-42) tvrdi da je to gradilište na kojem je radio za investitora. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja vezano za radove koji su na istom gradilištu obavljani od tvrtke N. također za investitora M. T.a prije ovih radova iz 2014. godine o kojima priča, svjedok izjavljuje da su te radove obavljali prije cca 10 do 12 godina i da su tom prilikom također trebali razbiti stijenu, a tada je nadgledao obavljanje radove šef M. T.. Svjedok nije mogao odgovoriti koliko su vremena tada radili budući su se izmjenjivali on i C. M., ali iskazuje da su radovi trajali otprilike 6 do 7 dana dok je on vršio radove, a da su ih prestali izvršavati zbog nekakve zabrane radove. Na poseban upit punomoćnika tuženika, kako su određivali cijenu radova i s kim su pregovarali oko iste, svjedok izjavljuje da su pregovarali s V. G., a koji je dolazio iz tvrtke A. P, te se pitao više od nadzora V. i D. M., a koji je bio (ranije Povrv -415/16)
zadužen za ponude. Isti je trebao našu cijenu koja se određivala po rupi prenijeti investitoru, pa su nakon rada cca prva 2 do 3 dana došli u inspekciju kroz nadzor radova i to V. G., M. T. i drugi. Nadalje, svjedok dodaje da mu je poznato da je M. T. i sam nadzirao izvođenje radova, te da je požurivao iste, a nakon što su završili okno lifta je nudio pola novca tj. oko 30.000,00 kuna da nastave posao koji su prethodno radili prije cca 10 do 12 godina a koji su prekinuli zbog zabrane radova. Drugi dio dugovanja bi on platio tvrtki A. P., pa bi onda ostatak novaca isplatila tvrtka A. P, na što nisu pristali, niti su nastavili daljnje radove na tom objektu, a koje su bili djelomično odradili prije 10 do 12 godina.
Svjedok B. I. u svom iskazu (list spisa 123) izjavljuje da je u razdoblju 2014. godine bio zaposlenik tvrtke A. a koja je bila nadzor izvođenju radova objekta investitora M. T., da je građevinske radove u to vrijeme obavljala tvrtka A. P., a da je i tvrtka N. obavljala određene radove, točnije iskop za okno lift, te je ujedno i njihove radove nadzirao. Koliko mu je poznato tvrtka A. P. nije bila u mogućnosti iz tehničkih radova obaviti radove iskopa okna lifta, pa je iste radove obavila tvrtka N.. Svjedok se ne može sjetiti tko je zvao tvrtku N. za obavljanje tih nužnih radova, ali kao nadzor iskaziva da je kvaliteta tih radova bila u skladu sa pravilima struke, te nije bilo prigovora na izvedene radnje. Dodaje da je gradilište još nadzirao P. M. također uposlenik A., a da bi i investitor M. T. kada bi došao iz Nj. i sam obišao gradilište, te misli da je i bio na gradilištu kada su zaposlenici tvrtke N. bili pri kraju svojih radova. Na poseban upit punomoćnika tužitelja svjedok izjavljuje da je nacrt Ugovora o izvedbi građevinskih radova (list spisa 38-39) zaista bio u prilogu maila koji je poslao tvrtki N., a isti je poslao nakon što su skupa bili on, M. T. i C. M. na sastanku kojih je bilo više u tom periodu. Sastajali su se zbog toga što je tvrtka N. trebala izvršiti još neke radove na objektu M. T., ali nisu htjeli dok se ne podmire nekakva dugovanja, pa smo trebali utvrditi dinamiku i način izvođenja daljnjih radova. Tada je i poslao nacrt tog ugovora ali M. T. ni sam nije pristao na taj Ugovor, iako je na sastancima usmeno bilo nešto slično dogovarano. Svjedok može potvrditi da je tvrtka N. obavljala i prethodno neke radove na predmetnom objektu M. T., ali i na B. , ali mu nije poznata količina tih radova i da li su isti plaćeni, a o vrsti radova koju je tvrtka N. obavila prije radova iz 2014.g, misli da je bio u pitanju iskop. Na poseban upit punomoćnika tuženika iskazuje da misli da je tvrtka A. P. sklopila dodatak ugovora o građenju s investitorom, a da ponuda odnosno ugovor o građenju sklopljen s A. P. je pretpostavio iskop rahlog (lakog materijala) pa kada se došlo do saznanja da je u pitanju stijena angažirao se gospodin C. M. Tvrtka A. P. je fakturirala izvedene radove investitoru i nema saznanja o isplati.
Svjedok M. M. u svom iskazu pred sudom (list spisa 185-186) izjavljuje da je u vrijeme izvođenja predmetnih radova bio radnik i vlasnik te direktor tvrtka A. a koja je imenovana od strane M. T. kao nadzor za izvođenje radova koje je izvodila tvrtka A. P. na njegovoj kući u D.. Tijekom izvođenja građevinskih radova M. T. je odlučio premjestiti dizalo odnosno promijenio je lokaciju istoga u odnosu na građevinsku
(ranije Povrv -415/16) dokumentaciju. Dodaje da je nekada sam nadzirao radove, a nekada njegovi radnici B. I. i P. M., a da nije potpisivao evidencije izvedenih bušotina. Još navodi da o problemu nastalom između C. M. i M. T. zna jer su se kod njega sastali dva puta, a da su još bili prisutni C. M., M. T. i njegov radnik B. I., te mu je poznato da je prijepor bio oko plaćanja izvedenih radova i da je bilo nekakvih prijedloga od strane M. T. da se ovi radovi kompenziraju za neke buduće poslove, a M. T. je također tvrdio da je cijenu radova iskopa okna dizala platio tvrtki A. P.. Nitko od tvrtke A. P. nije bio prisutan na ovim sastancima. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja izjavljuje da na sastancima nije bilo priče o kvaliteti izvedenih radova, ali koliko je njemu poznato, njegovi radnici, kao ni on osobno, pa tako ni M. T. nisu prigovarali niti imali primjedbi na kvalitetu izvedenih radova. Na posebno pitanje punomoćnika tuženika izjavljuje da ne može iskazati tko je uveo u posao C. M.. Dodaje, da je globalne radove izvodila tvrtka A. P., ali budući je došlo do promjene lokacije položaja lifta, pretpostavlja da ugovor s A. P. nije bio izvorno obuhvatio radove iskopa toga lifta, a nema saznanja o da je bilo aneksa ugovora.
Iskaze gore navedenih svjedoka sud je u cijelosti prihvatio jer su objektivni, logični i životni te u skladu s ostalim dokazima provedenim tijekom postupka, međusobno se nadopunjuju, a svjedoci su i pred sudom djelovali neposredno uvjerljivo. Osim toga, svjedoci nisu u nikakvim rodbinskim vezama sa strankama u postupku te nisu izravno zainteresirani za ishod postupka.
Tužitelj C. M. u svom stranačkom iskazu (list spisa 140-141) izjavljuje da je za M. T. prvo radio nekakav posao u D. na lokaciji M. S. pa ga je slijedom toga isti zvao da mu obavi jedan posao bušenja i razbijanja stijene, jer je imao tu tehniku, a istome je to trebalo zbog gradnje objekta. Još navodi, vezano za račun 26/1/1, da je negdje 2004.-2005. godine njegova tvrtka tada započela raditi posao te je odredila negdje oko 70 % posla bušenja i razbijanja stijene koja je konusnog oblika, dok nije došlo do zabrane posla. Misli da je cjelokupni posao bio oko 30 m3 bušenja i razbijanja stijene koja je konusnog oblika, a što se može vidjeti i uviđajem na terenu. Iskazuje da su na teretnu proveli oko 7-8 radnih dana, ali isti nisu bili u kontinuitetu već svako 2-3 dana kako bi ih vrijeme poslužilo. M. T. ih je tijekom tog rada posjećivao što sam, što sa svojim sinom, pa je istoga upozoravao da se susjedi bune zbog radova na što je on odgovarao da mi samo radimo dogovoreni posao. Također napominje da im je netko na tom gradilištu preko noći otuđio sitni alat i stvari koje nisu veće vrijednosti pa bi ih ostavljali preko noći, što je bio znak da susjedi negoduju oko radova, a dokumentaciju za izvođenje radova tada nije bio vidio. Taj odrađeni posao mu nikada nije plaćen iako ga ja preko zajedničkih prijatelja upozoravao na plaćanje, pa je zbog toga i fakturirao račun br. 26/1/1. Tužitelj dodaje da ga je negdje u svibnju 2014. godine na telefon nazvao M. T. te je rekao da je prilikom izvođenja radova nešto zapelo pa mu trebaju usluge, na što je već tada isti bio upozoren na neplaćanje posla obavljenog 2004.-2005. godine, pa ga je M. T. pozvao na sastanak da se dogovore oko svega. Kada je došao na lice mjesta da se dogovore zatekao ga je izvođač radova koji je bio započeo sa bušenjem okna lifta, odnosno onaj dio koji je bio rastresit pa su ih i zvali budući su naišli na tvrdu stijenu. Na terenu su bili P. M., kao nadzor ispred investitora, M. T., te V. G. i D. M. iz A. P.. Tada je rekao V. G. iz A. P. da ja već bio upoznat od strane drugih tvrtki koje su se natjecale za taj posao, te da je i sam poučen već rađenim poslom 2004.-2005. godine, pa je znao da se tu ne radi samo o rastresitom materijalu već o živoj stijeni pa se zbog toga i nije javljao na taj
(ranije Povrv -415/16)
posao. Tada je prisutnima rekao da neće raditi ovaj posao po kubiku, već po broju bušotina i metara izrezane stijene. Tada su se dogovorili da izvrši probne bušotine da se vidi o kakvoj se stijeni i kojem materijalu radi te je M. T. rekao nadzoru P. M. da nadzire rad dok bi V. G. i D. M. vodili dnevnik radova, a koji je priložen u spis pod nazivom "Evidencija i dnevnik bušotina" iz kojega je vidljivo da je prva dva dana rada verificirao D. M., a zatim ga je zamijenio brat V. M.. Nakon probnog rada gradilište je pregledao D. M. te je rekao da se može nastaviti sa radom, nakon čega je tražena potvrdu i od nazora P. M. koji je kontaktirao vlasnika M. T. pa je rečeno da se nastavi sa radom što je i učinjeno. Posebno napominje sudu da je posao obavljao po nalogu vlasnika M. T. koji ga je i sam prilikom obavljanja posla nadgledao i slikao barem 5-6 puta. Kada je tražio da mu se isplati naknada za rad M. T. ga je uputio da račun fakturira tvrtki A. P., a što je vidljivo i iz spisa, a isti su ga uputili da naknadu za svoj rad fakturira direktno investitoru tj. M. T., što potvrđuju i navodi na str. 27/27 Privremene situacije 403/1/1, gdje pište da je investitor radove na iskopu dizala direktno ugovorio, a Aneksom Ugovora 2014-0132 od 6. lipnja 2014. godine u čl. 2. se navodi kao sastavni dio tog ugovora i ponuda br. 0287-2014, u kojoj je navedeno izravno ugovaranje poslova između njega i tuženika. Nakon obavljenog posla ga je investitor sam zvao te nudio iznos od 30.000,00 kuna kao dio za do sada obavljeni posao, što 2004.-2005., što 2014. godine, a preostali dio bi dobio naknadno nakon što bi započeo druge ponuđene poslove. Istu ponudu je odbio jer mu ni do tada ništa nije bilo plaćeno. Posebno napominje da nitko od navedenih, što investitor, što izvođač, što nadzor, nije imao nikakvih primjedbi na njegov rad, što potvrđuje da je dogovoreni dio posla obavio u skladu sa pravilima struke.
Sud tuženika nije saslušao budući da se isti nije odazvao pozivu suda, a bio je upozoren da će ukoliko ne pristupi, tužitelj biti saslušana u njegovoj odsutnosti. Naime, na ročištu od 11. travnja 2019. iako pozvan putem svog punomoćnika uopće nije pravdao svoj izostanak, dok na ročištu od 11. prosinca 2019. je dostavio liječničke potvrde da boluje od teških kroničnih bolesti te da ne može putovati i da u budućnosti neće biti u stanju dolaziti u Hrvatsku (list spisa 189).
Očevidom na licu mjesta održanom dana 24. svibnja 2019. obišao se teren te je očevidu pristupio i imenovani vještak A. M., koji je obavio očevid te izradio nalaz i mišljenje sukladno nalogu suda, a koje je dostavio sudu dana 17. svibnja 2019. (list spisa 150-170).
Iz nalaza i mišljenja vještaka A. M. dostavljenog ovom sudu 17. svibnja 2019. proizlazi da je račun 27/1/1 (prilog 3) koji se odnosi na iskop u prostoriji unutrašnjeg stubišta i dizala s propadalištem na etaži -6, opravdan. Do ovog zaključka vještak je došao tako što je izradio rekonstrukciju iskopa. Zbog nemogućnosti egzatnog određivanja broja bušotina, izračunu vrijednosti je pristupio tako što je izračunao volumen iskopanog dijela i pridružio minimalnu tržišnu cijenu za ovakvu vrstu radova, te dobio iznos koji je znatno veći od iznosa iz računa 27/1/1. Nadalje, račun 26/1/1 (prilog 4) koji se odnosi na iskope u zadnjoj prostoriji -6 podrumske etaže je opravdan jer se izračunata količina iskopa poklapa s količinom koja je fakturirana računom. Fakturirane cijene usluga u računima 26/1/1 i 27/1/1 spadaju u niži cjenovni rang u odnosu na tržišne cijene.
Na dati nalaz i mišljenje imenovanog vještaka tuženik je prigovorio.
(ranije Povrv -415/16)
Vještak A. M. je na ročištu kod ovog suda održanom dana 11. prosinca 2019., očitujući se na prigovor tuženika, dao i dodatna obrazloženja te je izjavio da u svome vještvu nije ulazio u to tko je kome platio i što, već je na osnovu fotografija iz spisa te zatečenog stanja na terenu i rekonstruiranog stanja na terenu kakvo bi ono bilo u trenutku izvođenja radova izračunao količinu i volumen iskopa i radova te utvrdio da su priloženi računi cjenovni čak i manji od cijene izvedenih radova. Još je dodao da nije mogao svoje vještvo temeljiti po količini bušotina jer ih sada i nema na terenu, te da ne može tvrditi da je upravo količina fakturiranih bušotina potrebna da bi se rekonstruirani volumen radova obavio jer nije bio na terenu prilikom izvođenja radova budući se svaka stijena različito ponaša. Navodi da nije ulazio u to tko je potpisao evidencije izvedenih bušotina, a koje je stavio u svoje vještvo kao prilog 5 i 6. Nadalje, na posebno pitanje punomoćnika tužitelja vještak izjavljuje da se stalno kreće u građevinskim krugovima te iz iskustva može potvrditi da iskazana cijena od 1.500 kn po m3 je više nego realna za tu vrstu radova, a što se tiče broja bušotina iste ovise o tvrdoći stijene, konfiguraciji terena, lokaciji te da li se iskop vrši u zatvorenom ili otvorenom prostoru. Ova stijena koja je predmet vještačenja je 6-te kategorije, a to je najtvrđa moguća i još zatvorenog tipa, i da ne vjeruje da bi netko bušio više bušotina već što je potrebno. Na poseban upit punomoćnika tuženika dodaje da se cijene radova ovog tipa nisu mijenjale od kako se bavi ovim poslom, tako da izračun vrijedi kako sada tako i u vrijeme izvođenja radova.
Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je uvjerljiv i objektivan, dan savjesno i u skladu s pravilima znanosti i struke, te u granicama naloga-zadatka suda. Primjedbe tuženika da se vještak upušta u pravna pitanja su u potpunosti otklonjena nepristranim, stručnim i okolnosno vrlo detaljnim usmenim očitovanjem vještaka na ročištu od dana 11. prosinca 2019. Naime, nalaz i mišljenje vještaka se temelji na logičkom zaključivanju i iskustvu, osim toga, u mišljenju vještaka nema proturječnosti ili nedostataka, niti se (unatoč kritičkoj analizi tuženika) pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog nalaza i mišljenja. Stoga sud nije prihvatio prijedlog da se izvode dodatna vještačenje.
Iz svih provedenih dokaza razvidno je da rad tužitelja i po računu 26/1/1 od 20. lipnja 2015. i po računu 27/1/1 od 20. lipnja 2015. predstavlja obavljanje određenog posla, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., temeljem usmeno sklopljenog ugovora između stranaka koji po svojoj pravnoj prirodi predstavlja ugovor o djelu, što znači da na ove odnose treba primijeniti odredbe ugovora o dijelu, a koje su regulirane Zakonom o obveznim odnosima. Naime, u odnosu na pravni odnos vezano za račun 26/1/1 od 20. lipnja 2015., a koji je posljedica obveznopravnog odnosa iz 2004.-2005. godine treba primijeniti Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, dalje u tekstu ZOO 91), dok vezano za račun 27/1/1 od 20. lipnja 2015., a koji je posljedica obveznopravnog odnosa iz 2014. godine pa treba primijeniti Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011 dalje u tekstu ZOO 05).
Ovaj prijepor je pokrenut podnošenjem prijedloga za ovrhu dana 8. prosinca 2015. pa se ima primijeniti Zakon o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, dalje u tekstu ZPP).
(ranije Povrv -415/16)
U odnosu na obavljeni posao iz 2004. i 2005. godine, odnosno sada iskopa u zapadnoj prostoriji -6 podrumske etaže, iako je tuženik u svom prigovoru (list spisa 12) prvotno sporio da usluge specificirane po tom računu 26/1/1 nisu ugovorene, niti realizirane, te da nije s tužiteljem ni u kakvom pravnom odnosu, naknadno tijekom postupka nije problematizirao, a što je i dokazano, da je upravo tužitelj obavljao određeni rad na predmetnoj lokaciji u tom vremenskom razdoblju, dok tuženik nije niti tvrdio da bi za taj rad išta platio tužitelju, pa je trebalo utvrditi da li je sporni rad odrađen u skladu s pravilima struke i da li taj rad odgovara novčanom iznosu koji potražuje tužitelj računom 26/1/1 od 20. lipnja 2015.
Slijedom navedenog trebalo je utvrditi količinu i vrijednost toga obavljenog rada, tj. cijenu. Iz provedenog postupka proizlazi da je taj posao dogovorio ovdje tuženik kao naručitelj, te da je tužitelj obavio dio dogovorenog posla razbijanja i bušenja stijene. O razlozima prestanka daljnjeg rada tužitelja sud se nije bavio, budući način prestanka rada tužitelja tuženik nije posebno problematizirao, pa nije od utjecaja na ovaj spor.
Uviđajem na licu mjesta 24. svibnja 2019. tuženik je pokazao lokaciju, odnosno stijenu koju je bio bušio i razbijao za tuženika. Tuženik tada nije sporio niti rad tužitelja, a niti stijenu koju je tuženik pokazao da je razbijao i bušio za račun, u ime i po nalogu tuženika, pa je sud cijenu, odnosno novčanu naknadu za rad tužitelja, prihvatio izračun imenovanog vještaka. Naime, vještak je obavio rekonstrukciju rada tužitelja, te izračunao da sukladno kofiguraciji terena, iskazu tužitelja, materijalnim ostacima stropnih ploča na vrhu prostorije, priloženim fotografijama, vizualnom pregledu, te svom iskustvu i znanju, volumen iskopa koji je obavila tvrtka N. iznosi 13,61 m3. Uzimajući u obzir tržišnu cijenu za taj rad, koja se prema iskazu vještaka nije mijenjala, a iznosi 1.500,00 kn po 1m3 (iako je tužitelj u svom računu potraživao 13,6m3 *1.000,00 kn) dolazi se da do iznosa preko 20.000,00 kn, dok tužitelj potražuje niži iznos od 17.000,00 kn.
Iz ovakvog stanja stvari, kada tuženik nije niti tvrdio da je imao prigovora na rad tužitelja, ili barem ne do pokretanja ovog spora, a tužitelj je nesporno obavio određen posao, sud je odlučio sukladno čl. 223. st. 1. ZPP-a koji propisuje da ako se utvrdi da stranci pripada pravo na naknadu štete, na novčanu svotu ili na zamjenjive stvari, ali se visina svote odnosno količina stvari ne može utvrditi ili bi se mogla utvrditi samo s nerazmjernim teškoćama, sud će o tome odlučiti prema slobodnoj ocjeni, i čl. 223. st. 2. koji propisuje da ako je potpuno razjašnjenje okolnosti o kojima ovisi odluka o nekim od više u istoj tužbi istaknutih zahtjeva koji su beznačajni u odnosu prema ukupnom iznosu svih istaknutih zahtjeva povezano s teškoćama koje su nerazmjerne s važnošću tih zahtjeva, sud može o njima odlučiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir već razjašnjene okolnosti slučaja i prikupljene dokaze, a osobito isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako ih je sud saslušao. Dakle, uzimajući u obzir ovlaštenja dana čl. 223. ZPP-a, zatim iskaza tužitelja koji je izjavio da je obavio cca 70% posla od ukupno 30 m3, a da je rad trajao 7-8 dana, sukladno čl. 264. ZPP-a koji propisuje da sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušavanjem stranaka, te iskazu svjedoka A. P. i B. I.koji u svom iskazu navode da im je poznato da je tužitelj prije iskopa okna dizala iz 2014. za tuženika obavljao određeni posao iskopa, a svjedok A. P. također navodi da je rad trajao cca 6-7 dana, te cijeneći nalaz i mišljenje imenovanog vještaka sud je utvrdio da je račun 26/1/1 od 20. lipnja 2015. u cijelosti opravdan i primjeren prema vrijednosti rada koji je tužitelj obavio za tuženika.
(ranije Povrv -415/16)
Članak 600. ZOO 91 propisuje da ugovorom o djelu izvođač (poduzetnik, izvođač radova) obvezuje se da obavi određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari ili izvršenje kakva fizičkog ili intelektualnog rada i sl., a naručilac se obvezuje da mu za to plati naknadu.
Članak 623. st. 2. ZOO 91 propisuje da ako naknada rada nije određena, utvrdit će je sud prema vrijednosti rada, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao te prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu rada.
Nadalje, što se tiče rada iz 2014. godine, iako je tuženik također u svom prigovoru (list spisa 12) prvotno sporio da usluge specificirane po tom računu 27/1/1 nisu ugovorene, niti realizirane, te da nije s tužiteljem ni u kakvom pravnom odnosu, iz provedenog postupka proizlazi da je prilikom gradnje objekta investitora, ovdje tuženika M. T., i to kod izgradnje okna lifta došlo do problema prilikom bušenja odnosno izvođenja tih radova. Naime, Ugovor o građenju 0038-2014 od 21. ožujka 2014. a sukladno ponudi 0198-2014_rev 2 nije sadržavao odredbe o iskopu okna dizala, pa je zato i sklopljen Anex 1 ugovora o građenju 0132-2014 dana 6. lipnja 2014. budući je došlo do dodatnih vantroškovničkih radova, pa su između ostaloga izvođač i investitor sklopili Anex 1 ugovora kojim su dogovarali cijenu rada vezano za iskop predmetnog okna dizala. Sukladno ponudi izvođača tvrtke A. P. broj 0268-2014 i to u točki 2 (list spisa 71) razvidno je da je izvođač radova A. P. uračunao troškove izvođenja radova za iskop dizala, ali samo onaj posao koji će tvrtka A. P. i odraditi što je i sam tužitelj u svom iskazu tvrdio. Dakle, iz ponude 0268-2014 je razvidno da ista ne obuhvaća cijepanje/razdvajanje kamenog stijenja hidrauličnim sjekačem kamena, te da se isto mora izvesti tehnologijom koja nije predviđena tom ugovornom cijenom, odnosno ponudom.
Dakle, kako tužitelj, tako i svjedok H. M. u svom iskazu koji se u cijelosti podudara sa opisom ove ponude 0268-2014, navode da je usitnjavanje i odvlačenje kamena koje je bušio i cijepao tvrtka N., vršio izvođač tvrtka A. P. (odnosno njihov podizvođač) kao što je i predviđeno ovom ponudom koja glasi "Prikupljanje materijala na hrpe, utovar na radnu košaru krana, vertikalni transport, utovar u vozilo i odvoz na deponij su dio ugovorene stavke. Navedeno dokazuje i činjenica da je privremenom situacijom 403/1/1 od 27. listopada 2014., a sukladno ponudi 0287_2014 vantroškovnički radovi 2 (list spisa 89), razvidno da prilikom svoga obračuna tvrtka A. P. nije obračunavala radove cijepanja kamena hidrauličnim strojem jer je investitor iste direktno ugovorio (list spisa 101 str.27/27).
Tvrdnja tuženika da je sve radove na nekretnini pa tako i ove koje potražuje tužitelj isplatio tvrtki A. P. nije ničim potkrijepljena niti dokazana, a suprotna je svim izvedenim dokazima. Iz izvedenih dokaza proizlazi da tvrtka A. P. prilikom radova na oknu dizala, a koju je lokaciju za dizalo odabrao upravo tuženik, naišla na tvrdu stijenu za čije razbijanje nije imala potrebna znanja niti strojeve. Razvidno je da se tužitelj i tuženik poznaju od ranije tj. da su bili u obveznopravnom odnosu od 2004. – 2005. godine iz kojega je i potekao sporni račun 26/1/1 od 20. lipnja 2015., te da je o potrebama usluge tvrtke N. tuženik imao spoznaja. Također pregledom cjelokupne dokumentacije, a koju su prilagali u spis tužitelj, tuženik kao i tvrtka A. P. sud nije našao da bi iste radove zaračunala, a zatim i naplatila tvrtka A. P.. Treba napomenuti da tvrtka A. P. u svojim podnescima bezrezervno (list spisa 144) navodi da je sporne poslove naručio tužitelj, pa iako sud drži s rezervom takve tvrdnje tvrtke A. P., i to zbog interesnih okolnosti, u skladu sa drugim izvedenim dokazima sud smatra
(ranije Povrv -415/16)
dokazanim da tvrtka A. P. nije zaračunala niti naplatila posao koji je obavio tužitelj, odnosno tvrtka N..
Iz iskaza tuženika, a koji se podudara s izvedenim materijalnim dokazima, a koji se u svojoj ukupnosti podudara s iskazima saslušanih svjedoka, proizlazi da je istoga angažirao upravo tužitelj. Naime, tuženik je obavljao nadzor nad radom tužitelja, kao i imenovani nadzor tvrtka A., a koji je također imenovan upravo od strane investitora tj. ovdje tuženika. Isto proizlazi i iz njihovih kako prije, tako i nakon obavljenog posla kontakata i dogovora o kojim su iskazivali svjedoci M. M. i B. I.. Dakle, sud je uvjerenja da je tuženik angažirao tužitelja da u njegovo ime, i za njegov račun obavi ovaj posao iskopa okna dizala, a to proizlazi iz isprava tvrtke A. P. koji u svojim ponudama u dva navrata napominju da se rezanje i bušenje ne odnosi na te ponude, a da je te poslove ugovorio direktno tuženik, kao i zbog ranijeg poznanstva tužitelja i tuženika, a i sam iskaz tužitelja u kojem navodi da ga je upravo tuženik nazvao da odradi ovaj sporni posao djeluje životno i logično i u skladu je sa svim izvedenim dokazima.
Razvidno je da izvođač tj. tvrtka A. P. nije niti fakturirala niti potraživala, niti naplatila na bilo koji način radove koje je obavila tvrtka N., pa prvotno ispostavljanje računa toj tvrtci od strane tvrtke N. (list spisa 35-36) samo dokazuje činjenicu da su odnosi investitora, izvođača i drugih tvrtki kao što je i ova tužitelja, bili povezani izvođenjem radova na objektu tuženika, a što dokazuje nacrt nepotpisanog ugovora između M. T. i tvrtke N. vl. C. M. kao i razni sastanci pokušaja prebijanja, djelomičnog namirenja i sl.
Sve to ne dovodi u pitanje kvalitetu radova i količinu radova koje je obavio ovdje tuženik, o kojim su svi suglasno iskazivali, činjenicu da obavljeni posao tvrtke N. nije sebi prisvojila druga tvrtka, niti je taj posao obračunala kao i naplatila ne dovodi u pitanje zaključak suda da je tvrtka N. posao obavila u ime i za račun, te po nalogu samog investitora, ovdje tužitelja M. T..
U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na račun 27/1/1 od 20. lipnja 2015. iz svih provedenih dokaza, kao pravo iz svih iskaza svjedoka, a u konačnici i iz nalaza i mišljenja ovlaštenog sudskog vještaka, koji je na kraju svoj iskaz dao i usmeno na sudu proizlazi da su radovi odrađeni u skladu sa pravilima struke. Naime, svi svjedoci su suglasno iskazivali da je kvaliteta radova tvrtke N. dobra, tj. sukladno pravilima struke, pa iako nisu za to ovlašteni, ali sukladno svojoj stručnoj spremi i iskustvu, te radnom mjestu koji su obavljali u spornom periodu, sud isto mora vrednovati, a razvidno je i da nitko nije imao primjedbi na rad tužitelja. Vještak je obavio rekonstrukciju rada tužitelja, te izračunao da sukladno kofiguraciji terena, iskazu tužitelja, priloženim fotografijama, vizualnom pregledu, te svom iskustvu i znanju, volumen iskopa koji je obavila tvrtka N. iznosi 84,83 m3. Uzimajući u obzir tržišnu cijenu za taj rad, koja se nije mijenjala, a iznosi 1.500,00 kn po 1 m3 dolazi se da do iznosa preko 127.000,00 kn, dok tužitelj potražuje niži iznos od 77.277,50 kn.
Člankom 590. ZOO 05 propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. Člankom 613. ZOO 05 određeno je da ako naknada nije određena, utvrdit će je sud prema vrijednosti djela, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao te prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla.
(ranije Povrv -415/16)
Sud je radi ekonomičnosti postupka odustao od saslušanja predloženih svjedoka V. M. i P. M. jer smatra stanje stvari dovoljno raspravljeno i utvrđeno. Sukladno čl. 269 st. 2 ZPP-a sud je cijenio i činjenicu da tuženik, iako uredno pozvan i propisno upozoren, nije došao na saslušanje i dao svoj iskaz, odnosno sud smatra da razlog tuženikova nedolaska je upravo taj da isti svojim iskazom ne bi mogao pobiti tvrdnje tužitelja niti ponuditi logične i životne tvrdnje, suprotne tužiteljičinim, a koje bi sud mogao prihvatiti.
Imajući u vidu sve gore navedeno, a da je nesporno utvrđeno da tuženik obavljao određene poslove za tuženika, da tuženik nije imao prigovora na utvrđeni rad tužitelja, da su ispostavljeni računi tužitelja u skladu prema vrijednosti djela, odnosno obavljenog posla prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla, a budući je sudionik obveznog odnosa dužan ispuniti svoju obvezu, da je učinak obveze ovlaštenje vjerovnika da od dužnika zahtjeva njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je, valjalo je tuženika obvezati na plaćanje dugovanja po predmetnim računima 26/1/1 i 27/1/1, pa sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke.
Odluka o zateznim kamatama na glavno potraživanje temelji se na odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a 05 prema kojoj dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Rok određen za ispunjenje obveze tuženika naznačen je na utuženim računima. Ovakvo određivanje dospijeća tražbine u skladu je s odredbom čl. 173. st. 1. ZOO-a 05 pa je tuženik prvog dana nakon dana dospijeća naznačenog na računu, na temelju odredbe čl. 183. st. 1. ZOO-a 05, pao u zakašnjenje. Slijedom navedenog, tužitelj od toga dana, na temelju odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a 05 ima pravo potraživati zatezne kamate i to po stopi koja se određuje sukladno odredbama čl. 29. st. 2. ZOO-a 05.
Odredbom članka 164. stavak 4. ZPP-a, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka V. s. Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Z., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude pa je odlučeno kao u toči II. ove presude. Budući je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom istom je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu 1.000,00 kuna sukladno Tbr. 11. t. 1 Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12 i 103/14, u nastavku: Tarife), trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 1.292,78 kn uvećano za PDV 25% što iznosi 1.615,98 kn, a koji se temelji na odredbi čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku.
Nadalje, tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema Tbr.9.t.1. Tarife za pristup na ročište 11. srpnja 2018, 10. rujna 2018.. 17. listopada 2018., 13. prosinca 2018., 22. veljače 2019., 11. travnja 2019., 1. listopada 2019. i 11. prosinca 2019. za svako po 100 bodova što uvećano za 25%
(ranije Povrv -415/16)
na ime PDV-a sukladno Tbr. 42. Tarife, iznosi ukupno 10.000,00 kn. Tužitelju je nadalje priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 1.292,28 kn (Tbr 2/1 Tarife sudskih pristojbi Narodne novine" broj 74/95., 57/96., 137/02. i 125/11) kao i troškovi koji su bili potrebni za vođenje ovoga postupka i to troškovi očevida i vještačenja u iznosu od 7.687,80 kn kao i troškovi svjedoka (1.000,00+630,00+250,00 kn) u iznosu od 1.880,00 kn pa ukupni trošak tužitelja iznosi 23.476,06 kn, te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.
Tužitelju javnobilježnički predvidivi troškovi nisu priznati jer mu s obzirom na podneseni prigovor ti troškovi nisu ni nastali, kao i materijalni troškovi jer za njih nije priložio dokaz.
Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
Metković, 15. siječnja 2020.
S u t k i n j a:
Rajka Ćubela
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni Županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
DNA:
1. T. M., odvjetnik, M.
2. M. O., odvjetnik, D.