Pr-914/2025-11 · Općinski radni sud u Zagrebu
Sintesi Legislator
Generato dall'IAOpćinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Grubišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Krešimira Grubišića, odvjetnika i Ivane Baričević, Su-198/2023, dana 16. rujna 2025.,
Regesto Legislator
Generato dall'IAPr-914/2025-11 · Općinski radni sud u Zagrebu: Stoga su i sve odredbe navedenih Ugovora o radu koje je tužitelj sklapao sa prednikom tuženika, i kojima je koeficijent za obračun plaće utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40 ništetne, imajući u vidu odredbu čl.91. ZR-a. Slijedom navedenog, nisu odlučni navodi tuženika na koji način Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova, a koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET-a utvrđuje radna mjesta vozača tramvaja; da li je navedeni raspon koeficijenta u skladu s čl.71. TKU, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima te je mogao zamijeniti bilo kojeg vozača tramvaja koji je u tom razdoblju primao plaću prema većem koeficijentu za obračun plaće (2,40).
Testo completo
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-914/2025-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Grubišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Krešimira Grubišića, odvjetnika i Ivane Baričević, Su-198/2023, dana 16. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužitelj EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem Ugovora o radu sklopljenog dana 17.5.2017. sa tuženikom ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., podružnica Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, obavljao poslove koji su istovjetni poslovima radnog mjesta „VOZAČ TRAMVAJA III“
II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., iz Zagreba, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, da tužitelju EE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od ukupno 1.330,74 eura bruto, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku:
na iznos od 88,80 eura počevši od 16.5.2020. pa do isplate,
na iznos od 104,62 eura počevši od 16.6.2020. pa do isplate,
na iznos od 105,95 eura počevši od 16.7.2020. pa do isplate,
na iznos od 109,68 eura počevši od 16.8.2020. pa do isplate,
na iznos od 105,98 eura počevši od 16.9.2020. pa do isplate,
na iznos od 107,00 eura počevši od 16.10.2020. pa do isplate,
na iznos od 107,38 eura počevši od 16.11.2020. pa do isplate,
na iznos od 127,16 eura počevši od 16.12.2020. pa do isplate,
na iznos od 123,27 eura počevši od 16.1.2020. pa do isplate,
na iznos od 125,45 eura počevši od 16.2.2021. pa do isplate,
na iznos od 108,50 eura počevši od 16.3.2021. pa do isplate,
na iznos od 116,95 eura počevši od 16.4.2021. pa do isplate,
i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.140,59 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
na iznos od 104,69 eura počevši od 16.4.2017. pa do isplate,
na iznos od 115,10 eura počevši od 16.5.2017. pa do isplate,
na iznos od 112,00 eura počevši od 16.6.2017. pa do isplate,
na iznos od 118,62 eura počevši od 16.7.2017. pa do isplate,
na iznos od 105,50 eura počevši od 16.8.2017. pa do isplate,
na iznos od 127,42 eura počevši od 16.9.2017. pa do isplate,
na iznos od 122,95 eura počevši od 16.10.2017. pa do isplate,
na iznos od 128,16 eura počevši od 16.11.2017. pa do isplate,
na iznos od 122,22 eura počevši od 16.12.2017. pa do isplate,
na iznos od 119,93 eura počevši od 16.1.2018. pa do isplate,
na iznos od 117,59 eura počevši od 16.2.2018. pa do isplate,
na iznos od 105,57 eura počevši od 16.3.2018. pa do isplate,
na iznos od 110,88 eura počevši od 16.4.2018. pa do isplate,
na iznos od 123,61 eura počevši od 16.5.2018. pa do isplate,
na iznos od 130,35 eura počevši od 16.6.2018. pa do isplate,
na iznos od 118,04 eura počevši od 16.7.2018. pa do isplate,
na iznos od 104,72 eura počevši od 16.8.2018. pa do isplate,
na iznos od 143,96 eura počevši od 16.9.2018. pa do isplate,
na iznos od 105,38 eura počevši od 16.10.2018. pa do isplate,
na iznos od 112,96 eura počevši od 16.11.2018. pa do isplate,
na iznos od 115,85 eura počevši od 16.12.2018. pa do isplate,
na iznos od 106,02 eura počevši od 16.1.2019. pa do isplate,
na iznos od 106,11 eura počevši od 16.2.2019. pa do isplate,
na iznos od 88,96 eura počevši od 16.3.2019. pa do isplate,
na iznos od 95,64 eura počevši od 16.4.2019. pa do isplate,
na iznos od 112,10 eura počevši od 16.5.2019. pa do isplate,
na iznos od 105,23 eura počevši od 16.6.2019. pa do isplate,
na iznos od 95,11 eura počevši od 16.7.2019. pa do isplate,
na iznos od 110,10 eura počevši od 16.8.2019. pa do isplate,
na iznos od 111,07 eura počevši od 16.9.2019. pa do isplate,
na iznos od 97,10 eura počevši od 16.10.2019. pa do isplate,
na iznos od 113,56 eura počevši od 16.11.2019. pa do isplate,
na iznos od 101,29 eura počevši od 16.12.2019. pa do isplate,
na iznos od 120,17 eura počevši od 16.1.2020. pa do isplate,
na iznos od 111,11 eura počevši od 16.2.2020. pa do isplate,
na iznos od 100,60 eura počevši od 16.3.2020. pa do isplate,
na iznos od 100,45 eura počevši od 16.4.2020. pa do isplate, kao neosnovanim.
IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 16.9.2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tuženika u razdoblju od 1.3.2017. do danas. Tužitelj je u razdoblju od 1.3.2017. do 31.12.2017. bio zaposlenik društva ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - podružnica Zagrebački električni tramvaj iz Zagreba, Ozaljska 105 (koje društvo je prednik ovdje tuženika), a nakon tog datuma pa do danas tužitelj je zaposlenik tuženika temeljem sljedećih ugovora o radu:
Ugovor o radu (na određeno vrijeme) od 1.3.2017., Ugovor o radu (na neodređeno vrijeme) od 18.5.2017.,Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 15.4.2021. Zagrebački holding d.o.o. je dana 29.12.2017. proveo statusnu promjenu, odnosno podjelu na način da je došlo do izdvajanja podružnice Zagrebački električni tramvaj iz društva Zagrebački holding d.o.o. te osnivanja novog društva Zagrebački električni tramvaj d.o.o. na koje je prenesen dio društva Zagrebački holding d.o.o. Sukladno članku 137. st.1. Zakona o radu, nakon predmetnog izdvajanja, ugovori o radu tužitelja s danom 1.1.2018. preneseni su na novoosnovano društvo, ovdje tuženika, Zagrebački električni tramvaj d.o.o., slijedom čega je tužitelj od 1.1.2018. zaposlenik tuženika što je vidljivo temeljem platnih listi i tužiteljevih ugovora o radu.
Članak 137. stavak 13. Zakona o radu propisuje da ukoliko se poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti prenosi na novog poslodavca, novi poslodavac solidarno s poslodavcem koji prenosi poduzeće, dio poduzeća, obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti, odgovara za obveze prema radnicima nastale do dana prenošenja poduzeća, dijela poduzeća, obavljanja gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti. Ugovorima o radu na sklopljenim 1.3.2017. i 18.5.2017. tužitelj je bio zaposlen na radnom mjestu „Vozač tramvaja I“, šifra radnog mjesta ZS191, Prometna jedinica Tramvajski promet Trešnjevka.
U članku 4. odnosno 5. ovih Ugovora određeno je kako će se tužitelju za obavljanje poslova radnog mjesta „Vozač tramvaja I“ obračunavati i isplaćivati plaća sukladno koeficijentu složenosti poslova 2,20. Tužitelj je dana 15.4.2021. sklopio sa tuženikom ugovor na neodređeno vrijeme kojim je zaposlen na radnom mjestu „Vozač tramvaja III“, šifra radnog mjesta ZS193, Tramvajski promet Trešnjevka. U članku 6. ovog ugovora o radu određeno je kako će se tužitelju za obavljanje poslova radnog mjesta „Vozač tramvaja III“ obračunavati i isplaćivati plaća sukladno koeficijentu složenosti poslova 2,40.
Sklapanjem ovog ugovora o radu tužitelj je po pitanju koeficijenta složenosti poslova napokon izjednačen sa ostalim radnicima tuženika koji su u razdoblju od 1.3.2017. pa do 31.3.2021. obavljali iste poslove kao i on, ali im se plaća obračunavala i isplaćivala primjenom različitog/višeg koeficijenta složenosti poslova tj. koeficijenta 2,40 - odnosno za isti rad dobivali su višu plaću zahvaljujući primjeni višeg koeficijenta. Tužitelj navodi da je od trenutka potpisivanja Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.3.2017. pa do 31.3.2021. bio diskriminiran u odnosu na druge radnike tuženika koji su obavljali iste poslove kao i on, a plaća im se obračunavala i isplaćivala primjenom različitog/višeg koeficijenta složenosti poslova tj. koeficijenta 2,40 - odnosno za isti rad su dobivali višu plaću zahvaljujući primjeni višeg koeficijenta.
Tuženik je ovakvo svoje neosnovano i diskriminatorno postupanje prema tužitelju (a i brojnim drugim radnicima koji su radili na istom radnom mjestu) temeljio na Sporazumu sklopljenom dana 29.8.2014. između Zagrebačkog holdinga d.o.o. – Podružnice Zagrebački električni tramvaj sa jedne i nekoliko sindikata koji su djelovali u Zagrebačkom holdingu d.o.o. – Podružnica Zagrebački električni tramvaj sa druge strane. Navedenim Sporazumom ugovorne strane su se (među ostalim) protupravno dogovorile: „da se za sve novozaposlene radnike utvrdi ulazni koeficijent radnog mjesta umanjen za iznos od 0,20 do 0,40 u odnosu na postojeći koeficijent, izuzev novo zaposlenih radnika kojima se staž računa u uvećanom trajanju, te im umanjenje ne može biti veće od 0,20.“ Ovaj sporazum je utvrđen ništetnim pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. broj:
Pr-5028/2018 od 5.4.2019., a ista je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl. broj: Gžr-1251/2019 od 21.10.2020. Osim navedenog, iz platnih lista tužitelja za razdoblje od 3. mjeseca 2017. pa do zaključno kraja 3. mjeseca 2021. vidljivo je da se tužitelju za radno mjesto vozača tramvaja trebao primjenjivati koeficijent 2,40. Unatoč tome, tuženik je potpuno neosnovano i diskriminatorno u odnosu na ostale radnike koji su u navedenom razdoblju radili isti posao, vršio korekcije koeficijenta na štetu tužitelja na način da mu je od pripadajućeg koeficijenta 2,40 oduzimao - 0,20 te mu je plaće obračunavao prema koeficijentu složenosti poslova 2,20.
Budući da je Ugovorom o radu od 1.3.2017. nezakonito ugovoreno da se tužitelju plaća obračunava i isplaćuje sukladno koeficijentu složenosti poslova 2,20, a ne 2,40 (s obzirom da je Sporazum od dana 29.8.2014. na kojem je tuženik temeljio opisano neosnovano umanjivanje koeficijenta tuženika za 0,20 u utuženom razdoblju - proglašen ništetnim), to je tuženik bio dužan tužitelju obračunavati i isplaćivati plaću sukladno koeficijentu 2,40 te mu nadoknaditi razliku neisplaćenog dijela koeficijenta za cjelokupno utuženo razdoblje (od 1.3.2017. pa do 31.3.2021.) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
Osim toga tužitelj je od trenutka potpisivanja Ugovora o radu sa tuženikom od 1.3.2017. pa do 31.3.2021. bio diskriminiran u odnosu na druge radnike tuženika koji su obavljali iste poslove kao i on (jer između radnog mjesta „Vozač tramvaja I i Vozač tramvaja III ne postoje nikakve razlike niti po poslovima koje obuhvaćaju, niti po uvjetima rada, niti po vrijednosti rada koji se obavlja), a plaća im se obračunavala i isplaćivala primjenom različitog/višeg koeficijenta složenosti poslova tj. koeficijenta 2,40 - odnosno za isti rad su dobivali višu plaću zahvaljujući primjeni višeg koeficijenta.
2. Stoga konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 23.7.2025. tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 5.471,33 eura bruto, s kamatama od dospijeća do isplate, uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate, te uz utvrđenje da je u utuženom periodu obavljao poslove istovjetne poslovima vozača tramvaja III.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Tuženik ističe da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neutemeljeni te tužitelj ničim ne dokazuje opravdanost svog tužbenog zahtjeva. Prvenstveno, tuženik ističe prigovor zastare na potraživanje tužitelja za razdoblje od 16.4.2017. do 16.5.2020. Navodi da je nesporno da je tužitelj radnik kod tuženika, od 1.3.2017. kada je sklopljen prvi ugovor o radu na određeno vrijeme. Prije zaključenja prvog ugovora o radu tužitelj je završio program prekvalifikacije za zanimanje vozač tramvaja.
Nakon položenog završnog ispita i uspješno okončanog uvođenja u rad tužitelj je s tuženikom zaključio Ugovor o radu od na određeno vrijeme od 1.3.2017., na radnom mjestu ,,Vozač tramvaja I", s utvrđenim koeficijentom složenosti poslova 2,20. Nakon toga, s tužiteljem je dana 18.5.2017. zaključen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu „Vozač tramvaja I“, s utvrđenim koeficijentom složenosti poslova 2,20 u Tramvajskom prometu Trešnjevka. Potom je tužitelj s poslodavcem dana 15.4.2021. sklopio Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu „Vozač tramvaja III“, s utvrđenim koeficijentom složenosti poslova 2,40 u Tramvajskom prometu Trešnjevka.
U programu prekvalifikacije za vozača tramvaja tužitelj je bio obvezan pohađati nastavu, izvršavati ostale predviđene obveze utvrđene programom prekvalifikacije te položiti završni ispit. Nakon položenog završnog ispita za zanimanje vozač tramvaja tužitelj se upućuje na uvođenje u rad uz nadzor vozača- mentora u trajanju od 30 dana. Uvođenje u rad je sastavni dio prekvalifikacije. Nakon položenog završnog ispita i uspješno okončanog uvođenja u rad, tužitelj i tuženik sklapaju ugovor o radu kojim će kandidat zasnovati radni odnos kod naručitelja za obavljanje poslova vozača tramvaja.
Tek nakon provedene prekvalifikacije za zanimanje vozač/vozačica tramvaja s tužiteljem je zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme s pripadajućim koeficijentom složenosti poslova radnog mjesta „Vozač tramvaja I“- 2,20, uz probni rad od dva mjeseca. Iz navedenog se može jasno zaključiti da je temeljem prvog ugovora o radu tužitelj obavljao posao vozača tramvaja kao vozač početnik, odnosno isti je prvi puta obavljao posao za koji je bio osposobljen temeljem navedenog programa prekvalifikacije i iz tog razloga je potpuno netočan navod tužitelja da je obavljao isti posao kao primjerice ostali vozači tramvaja koji godinama rade kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme.
Dakle, iz navedenih razloga tužitelju je ponuđen ugovor s nižom plaćom, odnosno s nižim koeficijentom 2,20, a tek kasnije nakon više godina obavljanja poslova vozača tramvaja tužitelju je ponuđen ugovor o radu s koeficijentom 2,40, sukladno njegovim sposobnostima, vještinama, radnom iskustvu u tome zanimanju i vrednovanju njegovog rada od strane tuženika. Tuženik napominje kako je tužiteljevo spominjanje Sporazuma od 29.8.2014. irelevantno za navedeni spor između stranaka. Upravo suprotno navodima tužitelja, vozači tramvaja koji primaju plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,20, kao što je u određenom razdoblju primao tužitelj, i vozači tramvaja koji primaju plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,40, ne obavljaju jednak rad, odnosno rad jednake vrijednosti, a posebice uzimajući u obzir kriterije kao što su vještine radnika i njihova odgovornost.
Sukladno Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova - GRUPA SLOŽENOSTI POSLOVA V. (VKV,SSS) 2,11-2,40, a koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET –a iz 2015. godine, utvrđena su slijedeća radna mjesta:
- VOZAČ TRAMVAJA I – koeficijent složenosti poslova 2,20,
- VOZAČ TRAMVAJA II – koeficijent složenosti poslova 2,30,
- VOZAČ TRAMVAJA III – koeficijent složenosti poslova 2,40.
Sukladno Prilogu 3 - Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova, sa tužiteljem je zaključen ugovor o radu u kojem je određena plaća prema koeficijentu složenosti poslova 2,20 i u tom slučaju radnik nakon obavljenog rada ima pravo na isplatu ugovorene i određene plaće. Ujedno se ističe da su 22.8.2019. donesene izmjene i dopune Pravilnika iz 2015. godine kojima je u određenom dijelu izmijenjena organizacijska struktura te usklađeni nazivi sukladno statusnoj promjeni tuženika. Navedeni raspon koeficijenata složenosti poslova u skladu je s čl.71.
Temeljnog Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba, a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova sa koeficijentom složenosti poslova od 2,11 – 2,40. Također, čl.70. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz 2019. godine, predviđen je raspon koeficijenta za KV, VK i SSS od 2,01-3,00, što znači da je radnik i po tom općem aktu poslodavca unutar predviđene grupe raspona koeficijenta. Dakle, plaća tužitelja je određena ugovorom o radu, u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac (Kolektivnim ugovorom).
Prema odredbi čl.90. važećeg Zakona o radu, poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom ugovorom o radu. Prema tome, tuženik je izvršio svoju ugovornu obvezu. Potpuno su netočni navodi tužitelja u kojima se navodi da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove složenosti koeficijenta 2,40 te da je stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na druge radnike koji obavljaju iste poslove i radne zadatke te za isti rad i posao primaju plaću koeficijenta složenosti poslova 2,40. Tužitelju, kao i ostalim novozaposlenim vozačima tramvaja kod tuženika prvim ponuđenim ugovorom o radu na određeno vrijeme (koef. složenosti 2,20) određena je plaća kojom je u potpunosti vrednovan njihov rad.
Tijekom selekcijskog postupka i prilikom potpisivanja ugovora o radu tužitelj je bio upoznat sa visinom plaće koju će primati (koeficijent složenosti poslova 2,20). Tužitelj je mogao odbiti ponudu ugovora o radu, tj. ne potpisati isti ukoliko nije bio zadovoljan ponuđenim koeficijentom složenosti poslova 2,20 za radno mjesto „Vozač tramvaja I“ za koje je zaključio ugovor o radu. Tuženik ukazuje da je ugovor o radu dvostrano obvezni pravni posao koji nastaje suglasnošću volja poslodavca i radnika. Tužitelju su već u vrijeme sklapanja ugovora o radu bile poznate sve činjenice i okolnosti vezane uz navedeno radno mjesto pa tako i odredbe vezane za određivanje plaće. Samim time, tužitelj je znao i pristao da mu plaća bude određena sukladno koeficijentu koji je određen za navedeno radno mjesto, odnosno 2,20.
Dakle, tuženik je tužitelju plaću obračunavao i isplaćivao sukladno sklopljenom ugovoru o radu na neodređeno vrijeme. Tuženik je izvršio svoju ugovornu obvezu, a ugovor poslodavaca i radnika o radnom mjestu i visini plaće nije protivan niti jednoj kogentnoj normi koja bi bila temelj za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja kojim isti traži da sud naloži tuženiku da mu isplati plaću različitu od one koja je između njih ugovorena. Zaključno, navodi tužitelja da tuženik neosnovano vrši korekciju koeficijenta za 0,20 su neistiniti, jer tužitelj prima plaću u skladu s koeficijentom radnog mjesta za koje je potpisao ugovor o radu.
Podaci na isplatnim listama radnika automatski se ispisuju temeljem podataka koji se povlače iz sustava, odnosno programa Argosy kojeg poslodavac, ovdje tuženik, koristi za vođenje elektronske evidencije svih potrebnih osobnih podataka o radniku i podataka relevantnih za njegov radno pravni status i odnos kod poslodavca. Zbog ograničenosti mogućnosti akcija u sustavu i mogućnosti programa, a obzirom na kompleksne izmjene svih dosadašnjih organizacija i sistematizacija radnih mjesta koje je sa šiframa svih radnih mjesta potrebno evidentirati u samom sustavu, ovo pitanje je isključivo tehničke naravi i ne utječe na isplatu plaće koja je isplaćena sukladno ugovoru o radu kojeg je radnik sklopio.
Upravo suprotno navodima tužitelja, postoje razlike između svih vozača prema radnom iskustvu, vještinama i radu koji obavljaju. Iz priloženih ugovora o radu, za radno mjesto „ ČE“, u čl.
2. u opisu poslova tog radnog mjesta, vidljivo je da, između ostalog, „ ČE“ može obavljati poslove mentora u okviru svog radnog mjesta, dok takav posao nije u opisu poslova radnog mjesta „Vozač I“. Tuženik je razvrstao vozače u tri skupine (vozač I, vozač II i vozač III) i za sva navedena radna mjesta je utvrdio da im pripada različit koeficijent složenosti poslova (2,20 2,30 i 2,40). Iz Karte radnog mjesta za Vozača tramvaja I proizlazi da nije potrebno radno iskustvo, dok je za radno mjesto Vozača tramvaja III potrebno radno iskustvo od 2 godine i to na poslovima vozača tramvaja u ZET-u. Upravo to iskustvo je bitna razlika između E tramvaja I te E tramvaja III, budući da se vozačima koji su zaposleni na radnom mjestu Vozača tramvaja III daje mogućnost obavljanja poslova mentora radi stečenog dosadašnjeg iskustva rada na tim poslovima i zbog kojeg su isti spremni prihvatiti veće odgovornosti u vidu obavljanja mentorstva novozaposlenim vozačima tramvaja. Zaključno, predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, u cijelosti.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: izvadak iz registra, Ugovore o radu, Sporazum od 29.8.2014., sudsku praksu, obračunske liste, Ugovor o prekvalifikaciji, Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, Izmjene i dopune Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, Temeljni kolektivni ugovor, izračun tuženika, saslušani su svjedoci ĐE, DE, te tužitelj, odnosno provedeni su svi dokazni prijedlozi stranaka, budući su stranke na ročištu 1. rujna 2025. izričito navele kako nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te predlažu zaključiti glavnu raspravu, a tužitelj je odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka ĆE.
5. Prigovor zastare istaknut po tuženiku je djelomice osnovan. Prema odredbi čl.139. Zakona o radu, potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, dok se prema čl.232. st.2. ZR odredbe toga zakona o zastari neće primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa kojima je rok zastare istekao prije stupanja na snagu toga zakona. Kako je isti zakon stupio na snagu dana 7.8.2014., a najstarije utuženo potraživanje tužitelja u ovom postupku je dospjelo 16.4.2017., to bi isto potraživanje bilo u zastari tek 17.4.2020., što znači da u vrijeme stupanja na snagu Zakona o radu iz 2014. nije još nastupila zastara. Stoga se u konkretnom slučaju ima primijeniti zastarni rok od pet godina iz čl.139. Zakona o radu (NN 93/14)., pa bi zastara za najstarije potraživanje nastupila 17.4.2022. Kako je tužba ovom predmetu podnesena 15.5.2025., to je prigovor tuženika djelomice osnovan, za potraživanja:
-
104,69 eura s kamatama od 16.4.2017. pa do isplate,
-
115,10 eura s kamatama od 16.5.2017. pa do isplate,
-
112,00 eura s kamatama od 16.6.2017. pa do isplate,
-
118,62 eura s kamatama od 16.7.2017. pa do isplate,
-
105,50 eura s kamatama od 16.8.2017. pa do isplate,
-
127,42 eura s kamatama od 16.9.2017. pa do isplate,
-
122,95 eura s kamatama od 16.10.2017. pa do isplate,
-
128,16 eura s kamatama od 16.11.2017. pa do isplate,
-
122,22 eura s kamatama od 16.12.2017. pa do isplate,
-
119,93 eura s kamatama od 16.1.2018. pa do isplate,
-
117,59 eura s kamatama od 16.2.2018. pa do isplate,
-
105,57 eura s kamatama od 16.3.2018. pa do isplate,
-
110,88 eura s kamatama od 16.4.2018. pa do isplate,
-
123,61 eura s kamatama od 16.5.2018. pa do isplate,
- 130,35 eura s kamatama od 16.6.2018. pa do isplate,
- 118,04 eura s kamatama od 16.7.2018. pa do isplate,
- 104,72 eura s kamatama od 16.8.2018. pa do isplate,
- 143,96 eura s kamatama od 16.9.2018. pa do isplate,
- 105,38 eura s kamatama od 16.10.2018. pa do isplate,
- 112,96 eura s kamatama od 16.11.2018. pa do isplate,
- 115,85 eura s kamatama od 16.12.2018. pa do isplate,
- 106,02 eura s kamatama od 16.1.2019. pa do isplate,
- 106,11 eura s kamatama od 16.2.2019. pa do isplate,
-
88,96 eura s kamatama od 16.3.2019. pa do isplate,
-
95,64 eura s kamatama od 16.4.2019. pa do isplate,
- 105,23 eura s kamatama od 16.6.2019. pa do isplate,
-
95,11 eura s kamatama od 16.7.2019. pa do isplate,
- 110,10 eura s kamatama od 16.8.2019. pa do isplate,
- 111,07 eura s kamatama od 16.9.2019. pa do isplate,
-
97,10 eura s kamatama od 16.10.2019. pa do isplate,
- 113,56 eura s kamatama od 16.11.2019. pa do isplate,
- 101,29 eura s kamatama od 16.12.2019. pa do isplate,
- 120,17 eura s kamatama od 16.1.2020. pa do isplate,
- 111,11 eura s kamatama od 16.2.2020. pa do isplate,
- 100,60 eura s kamatama od 16.3.2020. pa do isplate,
- 100,45 eura s kamatama od 16.4.2020. pa do isplate,
odnosno za ukupno 4.140,59 eura, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
6. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka, u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomice osnovan, i to u cijelosti u pogledu zahtjeva za utvrđenjem, te u dijelu za isplatom u kojem nije nastupila zastara potraživanja, kao u izreci presude.
7. Iz Pravilnika Zagrebačkog holdinga d.o.o. slijedi da su sva radna mjesta razvrstana u deset grupa složenosti poslova, a kao vozač tramvaja tužitelj je razvrstan u V. grupu, te je tu većina zanimanja majstora i specijaliziranih mehaničara, montera, strojara, vozača, rukovatelja te manjim dijelom uslužna i službenička zvanja, za koje je predviđen raspon koeficijenta složenosti poslova 2,20-2,40.
8. U Ugovorima o radu tužitelja sve do Ugovora od 15.4.2021., određen je koeficijent 2,20, dok je u isplatnim listama tužitelja naznačen koeficijent 2,40, ali uz naznaku koeficijent korekcija -0,20.
9. Nedvojbeno su prema Pravilniku o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Zagrebački električni tramvaj, Prilogu 3., Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova, pod V. grupu složenosti poslova navedeni: Vozač tramvaja I s koeficijentom složenosti poslova 2,20; Vozač tramvaja II s koeficijentom složenosti poslova 2,30 i Vozač tramvaja III s koeficijentom složenosti poslova 2,40, čime je prednik tuženika odredio različitu visinu plaće za ove kategorije vozača.
10. Pritom je sam tužitelj iskazao da je kod tuženika zaposlen od 1.3.2017. do danas na poslovima vozača tramvaja, te mu je u utuženom razdoblju od 1.3.2017. do 31.3.2021. koeficijent kod tuženika za isplatu plaće bio 2,20. U utuženom razdoblju obavljao je poslove vozača tramvaja, s time da cijelo vrijeme od kada se zaposlio kod tuženika pa sve do danas obavlja istu vrstu poslova, te u poslovima koje je radio na početku rada i koje obavlja danas nema nikakve razlike. Poslove obavljaju u smjenama, te se znalo događati da bi po završetku smjene preuzeo vožnju od kolege odnosno vozača koji je imao koeficijent 2,40 u vrijeme dok je on imao 2,20 ili da drugi vozač preuzme njegovu vožnju, a oni su obavljali potpuno iste poslove vozača tramvaja te između istih nije bilo nikakve razlike, radilo se o istom tramvaju i istoj liniji. Svjedoci DE i ĐE isto su bili vozači tramvaja kao i on u utuženom periodu, te su radili istu vrstu poslova, oni su tada u utuženom razdoblju imali već koeficijent od njega, odnosno 2,40. Ne zna zašto su oni imali veći koeficijent od njega.
11. Svjedok ĐE iskazao je da je kod tuženika zaposlen kao vozač tramvaja od 2007. godine, te poznaje tužitelja. Tužitelj također radi kao vozač tramvaja, te je u utuženom periodu od 1.3.2017. do 31.3.2021. obavljao istu vrstu poslova kao i on. Poznato mu je da je tužitelj u razdoblju za koje je utuženo imao koeficijent 2,20 prema kojemu mu je obračunavana plaća, dok je naveo da je on tada imao koeficijent 2,40, ne zna zašto je tužitelj imao manji koeficijent. Radili su potpuno istu vrstu posla, nije bilo nikakve razlike između njihovih poslova. Poslove su obavljali u smjenama, te se znalo događati da on preuzme od tužitelja tramvaj, pa bi on preuzeo tužiteljevu vožnju ili bi tužitelj znao preuzeti njegovu vožnju. Radilo se o istom tramvaju, i o istoj liniji. Na poseban upit navodi da je većina vozača tramvaja imala veći koeficijent, dok je manji broj njih imalo manji koeficijent kao tužitelj. Nije bilo nikakve razlike u pogledu obuke ili spreme vozača koji su imali veći koeficijent u odnosu na one koji su imali manji koeficijent.
12. Svjedok DE iskazao je da je kod tuženika zaposlen kao vozač tramvaja od 1991., a prije toga je radio u ZET-u kao strojobravar. Poznaje tužitelja, tužitelj također radi kao vozač tramvaja, te je u utuženom periodu od 1.3.2017. do 31.3.2021. obavljao istu vrstu poslova kao i on. Poznato mu je da je tužitelj u razdoblju za koje je utuženo imao koeficijent 2,20 prema kojemu mu je obračunavana plaća, dok je naveo da je on tada imao koeficijent 2,40 od samog početka, ne zna zašto je tužitelj imao manji koeficijent od njega. Radili su potpuno istu vrstu posla, nije bilo nikakve razlike između njihovih poslova. Radili su u smjenama, te se znalo događati da on preuzme od tužitelja tramvaj, pa bi on preuzeo tužiteljevu vožnju ili bi tužitelj znao preuzeti njegovu vožnju. Radilo se o istom tramvaju, i o istoj liniji. Na poseban upit navodi da je većina vozača tramvaja odnosno njih preko 90% imala veći koeficijent, dok je manji broj njih imalo manji koeficijent kao tužitelj.
13. Iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja sud je prihvatio u cijelosti, kao životne, uvjerljive i u pogledu odlučnih okolnosti međusobno suglasne, te iz istih nedvojbeno proizlazi kako se radi o radnicima tuženika koji svi rade na radnom mjestu vozača tramvaja, te cijelo vrijeme primaju plaću prema koeficijentu od 2,40 dok tužitelj iskazuje da je njegov koeficijent iznosio 2,20 u utuženom razdoblju. Iz svih iskaza, kako svjedoka tako i tužitelja, slijedi da ne postoji nikakva razlika u obavljanju poslova u odnosu na vozača tramvaja I, vozača tramvaja II i vozača tramvaja III, već da se radi o potpuno istim poslovima vozača tramvaja među kojima nema nikakve razlike u pogledu poslova koji se obavljaju u okviru tih radnih mjesta. Nadalje, proizlazi i da su se vozači u svom radu (pa tako i tužitelj) često znali međusobno izmjenjivati, odnosno da su vozili istu tramvajsku liniju.
14. Odredbe o određivanju i jednakosti plaća sadržane su u čl.90. ZR-a, koji u st.4. određuje da se primjerenom plaćom smatra plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, te u čl.91. ZR-a koji propisuje da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, a da dvije osobe različitog spola obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti: ako obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju; ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti ili ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, te uvjeti u kojima se rad obavlja.
15. Pritom se odredbe o jednakosti plaća imaju tumačiti ekstenzivno, što znači da se ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito i na jednakost plaća radnika koji neovisno od imenovanog radnog mjesta obavljaju iste poslove u istim uvjetima rada, kao što je ovdje slučaj, u odnosu na tužitelja i sve ostale radnike koji obavljaju kod tuženika poslove vozača.
16. Stoga su i sve odredbe navedenih Ugovora o radu koje je tužitelj sklapao sa prednikom tuženika, i kojima je koeficijent za obračun plaće utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40 ništetne, imajući u vidu odredbu čl.91. ZR-a. Slijedom navedenog, nisu odlučni navodi tuženika na koji način Katalog radnih mjesta po grupama složenosti poslova, a koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET-a utvrđuje radna mjesta vozača tramvaja; da li je navedeni raspon koeficijenta u skladu s čl.71. TKU, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima te je mogao zamijeniti bilo kojeg vozača tramvaja koji je u tom razdoblju primao plaću prema većem koeficijentu za obračun plaće (2,40).
17. Također, valja navesti kako je sam tuženik tužitelju na njegovim platnim listama navodio upravo koeficijent 2,40, a isti umanjivao za -0,20, pa su navodi tuženika kako je plaća isplaćena tužitelju prema koeficijentu po ugovoru o radu, a da se ispis podataka za radnika na isplatnim listama automatski prenosi iz evidencije radnika preko objekta kadrovski resursi, paušalni i neosnovani, budući je tuženik, imajući u vidu sve izneseno, potpuno neopravdano vršio korekciju koeficijenta tužitelja.
18. Stoga je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja kao u izreci za iznos od 1.330,74 eura, imajući u vidu da je sam tuženik sačinio izračun utuženog potraživanja prema kojem je tužitelj postavio tužbeni zahtjev i koju visinu tuženik u konačnici nije osporavao, dok je neosnovan zahtjev za isplatom iznosa od 4.140,59 eura, zbog zastare potraživanja. Prema odredbi čl.29. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) tužitelj ostvaruje pravo i na isplatu zatezne kamate po propisanoj stopi, pri čemu je tuženik i utuženi tijek zakonskih zateznih kamata učinio nespornim. Osnovan je u cijelosti i zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je u utuženom razdoblju obavljao kod tuženika poslove koji su istovjetni poslovima radnog mjesta vozač tramvaja III, obzirom je isto nedvojbeno utvrđeno saslušanjem tužitelja i svjedoka u postupku.
19. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.4.2015., Gž R-376/15 od 2.6.2015., Gž R- 440/15 od 24.2.2015., Gž R-508/14 od 14.4.2015.). Slijedom navedenog, neosnovan je zahtjev tužitelja u dijelu da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.
20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.5. ZPP-a, sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT), budući je tužitelj u cijelosti uspio sa zahtjevom za utvrđenjem da je u utuženom razdoblju obavljao kod tuženika poslove koji su istovjetni poslovima radnog mjesta vozač tramvaja III, te djelomice sa zahtjevom za isplatom, pa su tužitelju dosuđeni troškovi: sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7.1.), sastav podneska od 23.7.2025. - 100 bodova (Tbr.8.1. OT), zastupanje na ročištima: 8.7.2025. i 1.9.2025.
- 100 bodova (Tbr. 9.1. OT), odnosno ukupno 400 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 800,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 1.000,00 eura.
21. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl.30. st.2. Ovršnog Zakona (NN 112/12).
22. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 16. rujna 2025.
Sudac:
Lidija Repar Habulinec
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.
DNA:
1. punomoćniku tužitelja
2. tuženiku