Rev-x-236/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 236/10-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Guštek predsjednice vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M. i Č. M., oboje iz S., protiv tuženika C. o. d.d. Z., Filijala S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx- 118/09 od 19. studenoga 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj IP-15/04 od 25. srpnja 2008., u sjednici održanoj 10. siječnja 2012.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljima 245.918,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 9. studenog 2007. do isplate, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

Presudom suda drugog stupnja prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu kojim je odlučeno o glavnom zahtjevu, a rješenjem je preinačena odluka o troškovima tako da je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljima 32.263,36 kn na ime troškova postupka.

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da pobijana drugostupanjska presuda bude ukinuta i da se predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

Revizija je neosnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava, zbog kojih je revizija izjavljena, a pazeći po službenoj dužnosti i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 154. st. 2. toč. 8. ZPP, sukladno odredbi čl. 392. st. 1. ZPP, ovaj sud je utvrdio da revizijski razlozi ne postoje.

Ovaj spor proizlazi iz ugovora o osiguranju imovine sklopljenog između stranaka 11. srpnja 1991., kojim je ugovoreno osiguranje masivne jednokatnice tužitelja u mjestu Ž., P. površine 70 m od nastanka požara i nekih drugih opasnosti na svotu od 2,000.000,00 tadašnjih dinara.

U ovom revizijskom stadiju postupka sporno je pitanje visine štete za koju tužiteljima pripada pravo na naknadu s obzirom na činjenicu da je 28/29. srpnja 1991. nastao osigurani slučaj u kojem je osigurani stambeni objekt potpuno uništen.

Sporno je pripada li tužiteljima pravo na naknadu u visini revaloriziranog iznosa osigurane svote od 2,000.000,00 dinara ili pak u visini iznosa koji odgovara građevinskoj vrijednosti objekta.

Vještačenjem po građevinskom vještaku sudovi su utvrdili da građevinska vrijednost, odnosno cijena izgradnje objekta iznosi 245.918,75 kn, a vještačenjem po knjigovodstveno- financijskom vještaku utvrđeno je da revalorizirana vrijednost ugovorene svote osiguranja od 2,000.000,00 dinara iznosi 651.323,00 kn.

Tužitelji zahtijevaju isplatu navedenog revaloriziranog iznosa.

Odlučujući o tužbenom zahtjevu sudovi su zaključili da tužitelji imaju pravo na naknadu u visini štete koju su pretrpjeli nastupanjem osiguranog slučaja, u skladu s odredbom čl. 19. tuženikovih Općih uvjeta za osiguranje imovine, a visinu štete da predstavlja građevinska vrijednost osiguranog objekta od 245.918,75 kn. Prema odredbi čl. 925. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91), koji se u ovom slučaju primjenjuje s obzirom na odredbu čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08), osiguranjem imovine osigurava se naknada za štetu koja bi se dogodila na imovini osiguranika zbog nastupanja osiguranog slučaja, a prema odredbi st. 2. toga članka iznos naknade ne može biti veći od štete koju je osiguranik pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja.

Šteta koju je tužitelj pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja može se popraviti izgradnjom objekta veličine kao što je bio osigurani stambeni objekt, a visinu te štete predstavlja građevinska vrijednost uništenog objekta, odnosno trošak izgradnje objekta.

Stoga s obzirom na spomenutu odredbu čl. 925. st. 2. ZOO tužitelju ne pripada pravo na naknadu u iznosu većem od utvrđene građevinske vrijednosti srušenog objekta.

Tužitelj neosnovano smatra da mu pripada pravo na naknadu u visini revaloriziranog

đivanje visine naknade

iznosa osigurane svote, jer taj iznos premašuje stvarnu štetu, a utvr revalorizacijom osigurane svote nije ugovoreno.

S obzirom na navedeno proizlazi da ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne postoji niti istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP revizija je odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 10. siječnja 2012.

Predsjednica vijeća:

Jasna Guštek, v.r.