Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-1408/1998-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal claiming procedural error and misapplication of unjust enrichment law.

Numero d'incarto Rev-1408/1998-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeal against a lower court judgment ordering the defendant to pay the plaintiff 82,240 Croatian kunas for improvements made to a loft space. The appellant argued that the trial court failed to hear the plaintiff and incorrectly applied unjust enrichment law instead of management without mandate. The court rejected these claims, finding no procedural violation since the first-instance judge evaluated evidence based on their own conviction and that the parties' actions constituted a consensual transfer of property value rather than unauthorized management.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 10.; čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2.; čl. 386.; čl. 393.; Zakon o obveznim odnosima čl. 210.; Revizija je neosnovana ako nije ostvarena bitna povreda odredbi parničnog postupka ili pogrešna primjena materijalnog prava, a sudovi su dužni odlučivati prema svom uvjerenju na temelju cjelokupnog postupka.

Parole chiave

Generato dall'IA
procedural error unjust enrichment management without mandate consensual transfer property value supreme court appeal civil procedure law

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 10.
Zakon o parničnom postupku čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2.
Zakon o parničnom postupku čl. 386.
Zakon o parničnom postupku čl. 393.
Zakon o obveznim odnosima čl. 210.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1408/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednice vijeća, te Tome Gložinića, Ljubice Munić, Ivana Mikšića i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. T., Kanada, koga zastupa A. L., odvjetnik iz S. B., protiv tuženika Grad Slavonski Brod, koga zastupa V. J., odvjetnik iz S. B., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženoga protiv presude Županijskog suda u Požegi od 20. veljače 1998. godine broj Gž-654/97-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 3. srpnja 1997. godine broj P-1042/92-24, na sjednici održanoj dana 29. lipnja 2000. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Požegi, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 20. veljače 1998. godine broj Gž-654/97-2 potvrdio presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 3. srpnja 1997. godine broj P- 1042/92-24, kojom je bilo naloženo tuženiku platiti tužitelju svotu od 82.240,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 3. srpnja 1997. godine do isplate i nadoknaditi parnični trošak u svoti od 18.484,00 kn. Protiv te presude izjavio je reviziju drugotuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrješne primjene materijalnog prava. Ostvarenje bitne povrede odredbe ZPP revident vidi u tome što sud nije preslušao tužitelja unatoč tuženikovog prijedloga. Dalje navodi da je tužitelj uložio, kao najmoprimac u preuređenje tavanskog prostora 82.240,00 kn prema utvrđenju građevinskog vještaka. Smatra da nije bilo mjesta primjeni odredaba o stjecanju bez osnova, već je trebalo primijeniti odredbe o poslovodstvu bez naloga iz čl. 220. ZOO. Tužitelj bi imao pravo samo na naknadu nužnih i korisnih izdataka. Tužiteljevi izdaci nisu takovi. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i ukine presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojemu je revizija također bila dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 - dalje ZPP) radi očitovanja, nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbe ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Isto tako nije ostvarena niti koja druga od bitnih povreda odredaba ZPP iz čl. 354. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP, a naročito ne na način kako to navodi revident u reviziji. Time što prvostupanjski sud nije preslušao tužitelja nije ostvario bitnu povredu odredbi ZPP, jer sud u smislu čl. 8. ZPP odlučuje prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih

dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka koje će činjenice uzeti kao dokazane. U ovom su slučaju neke od odlučnih činjenica između stranaka bile i neprijeporne, kao što je to tužiteljeva izgradnja trosobnog stana na tavanu na temelju izričitog odobrenja tuženog, uz djelomično sudjelovanje tuženoga u troškovima pretvaranja tavanskog prostora u trosobni stan.

Revizijski razlog u pogrješnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 356. u svezi sa čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP također nije ostvaren. Na utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo. U provedenom postupku je utvrđeno da je tužitelj na izričito odobrenje tuženika, odnosno njegovog prednika tavanski prostor izgradnjom pretvorio u trosobni stan. Što se tiče troškova tužitelj je sudjelovao sa većom svotom od svote koju je dao tuženikov prednik. Neprijeporno je među strankama da tužitelj nije bio nositelj stanarskog prava. Nije u pravu revident, kada se poziva na odredbu čl. 220. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 - dalje ZOO), kada u prijepornom pravnom odnosu vidi poslovodstvo bez naloga. Naime, tužitelj je pristupio preuređenju tavanskog prostora u stan ne samo uz znanje tuženikovog prednika, već uz njegovu suglasnost, koja proizlazi iz pismenih isprava, i posebno je nedvojbena s obzirom na okolnost da je tuženikov prednik sudjelovao kod toga sa dijelom troškova, tj. sa svotom od 400.000 tadašnjih dinara. Naprotiv, ovaj sud smatra da pravilnu primjenu materijalnog prava predstavlja u ovoj pravnoj stvari primjena čl. 210. ZOO na prijeporni pravni odnos. Očito je ovdje dio tužiteljeve imovine, a to su troškovi pretvaranja tavanskog prostora u stambeni prostor, prešao u imovinu tuženoga. Tužitelj je očito trebao postati nositelj stanarskog prava, ali se to nije ostvarilo budući da je tužitelj otišao u inozemstvo, pa je tuženik dužan tužitelju dati naknadu za ono što je tužitelj uložio u izgradnju stana na tavanskom prostoru i to prema visini utvrđenoj po vještaku u vrijeme zaključenja rasprave.

Prema tome, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje upućuje revizija, tako ni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 29. lipnja 2000. godine.

Predsjednica vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.