Revr-1482/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 1482/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja i Ivana Mikšića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika A. Č. iz B., OIB: ... (u daljnjem tekstu: tužitelj), protiv tuženika-protutužitelja A. S. d.o.o., S. (u daljnjem tekstu: tuženik), kojeg zastupa punomoćnik P. B., odvjetnik u M., radi utvrđenja nezakonitosti izvanrednog otkaza ugovora o radu, te po protutužbi tuženika kao protutužitelja radi raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-270/16 od 31. ožujka 2016., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Sinju poslovni broj Pr-995/15 od 11. siječnja 2016., u sjednici održanoj 3. siječnja 2018.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju od 31. prosinca 2010. nije dopušten (stavak I. izreke), naloženo je tuženiku da tužitelja vrati na posao prema njegovom ugovoru o radu (stavak II. izreke), odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik nadoknadi parnični trošak (stavak III. izreke), te je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi: „Raskida se ugovor o radu na određeno vrijeme zaključen između tuženika-protutužitelja i tužitelja-protutuženika dana 28. rujna 2010. godine s danom 28. ožujka 2011. godine.“

Presudom suda drugog stupnja djelomično je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je utvrđen nedopuštenim izvanredni otkaz ugovora o radu (točka I. prvostupanjske presude) kao i u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev (točka III. izreke prvostupanjske presude).

Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju tuženika usvoji kao osnovanu i osporene odluke ukine i predmet vrati nadležnom sudu na ponovni postupak i odluku.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Na temelju odredbe iz čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, dok se razlozi koji nisu tako obrazloženi neće uzeti u obzir.

Revident u svojoj reviziji ne navodi u čemu se sastoji bitna povrede odredaba parničnog postupka, pa ovaj sud nije uzeo u obzir revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, jer revident nije konkretno naveo u čemu se sastoji ta bitna povreda odredaba parničnog postupka.

Također, treba reći, da dijelom revizijskih navoda koji se odnose na činjenicu savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom, revident u biti prigovara pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa takvi navodi revidenta nisu uzeti u razmatranje.

Predmet postupka je zahtjev za utvrđenje da izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju od 31. prosinca 2010. nije dopušten, kao i zahtjev protutužitelja za raskid ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog između tuženika i tužitelja 28. rujna 2010., s danom 28. ožujka 2011.

U postupku pred sudovima nižeg stupnja je utvrđeno:

- da je između stranka zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme i to za period od 1. listopada 2010. do 30. studenoga 2011., a po kojem je ugovoru tužitelj trebao raditi na mjestu vozača autobusa,

- da je tuženik 31. prosinca 2010. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu,

- da su kod tuženika u vrijeme otkazivanja djelovala dva sindikata, te da je između sindikata postignut sporazum po kojem je A. B. sindikalni povjerenik koji preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća u smislu tada važeće odredbe čl. 152. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 - dalje: ZR),

- kako se tuženik nije savjetovao sa sindikalnim povjerenikom A. B., već je obavijest, odnosno namjeru davanja izvanrednog otkaza, priopćio predstavniku drugog sindikata, koji nije imao ovlasti sindikalnog povjerenika koji preuzima prava i obveze radničkog vijeća.

Na temelju navedenog sudovi nižeg stupnja pravilno su zaključili da je pozivom na odredbe čl. 118. ZR tuženik kao poslodavac bio dužan priopćiti radničkom vijeću namjeru da otkaže ugovor o radu tuženiku, te je bio dužan o toj odluci savjetovati se sa radničkim vijećem. Kako tuženik to nije učinio, pozivom na odredbu čl. 149. st. 12. ZR, pravilno su sudovi nižeg stupnja zaključili da je takva odluka, koje je donesena protivno odredbama ZR o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem, ništetna.

Jednako tako pravilno su sudovi nižeg stupnja primijenili odredbu iz 117. ZR kada su odbili protutužbeni zahtjev.

Naime, istekom roka na koji je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, ugovor o radu tužitelju prestao je 30. studenoga 2011. Obzirom da je tuženik tek na ročištu održanom 16. siječnja 2013. postavio protutužbeni zahtjev kojim traži sudski raskid ugovora o radu, to u tom trenutku, nije bilo moguće udovoljiti njegovom zahtjevu, jer je tada tužitelju ugovor o radu već prestao.

Zbog navedenog, kako nisu ostvareni revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, to je valjalo odbiti tužiteljevu reviziju kao neosnovanu, pozivom na odredbu iz 393. ZPP.

Zagreb, 3. siječnja 2018.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.