Rev-322/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 322/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika A. R.-Z. d.d. Z., (dalje: tužitelja), kojeg punomoćnici V. K. i drugi odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda V. K., E. B., M. N., I. R. i B. P., S. P. i N. K. u R., protiv prvotuženika-protutužitelja D. T. iz V., (dalje: prvotuženika), drugotuženice- protutužiteljice Đ. H. I. P. iz M., Republika Italija, (dalje: drugotuženice), koje zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u R., trećetuženika-protutužitelja A. H. iz O., (dalje: trećetuženika) i četvrtotuženice-protutužiteljice M. H. iz B., (dalje: četvrtotuženice) radi utvrđenja i upisa općeg dobra u zemljišne knjige i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2017/2011-2 od 15. veljače 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-59/07-51 od 10. studenoga 2010., u sjednici održanoj 24. svibnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužitelja i prvotuženika i drugotuženice kao neosnovane i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

"1. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su nekretnine k.č.br. 5178/1, pašnjak površine 8a 88 m i k.č.br. 5178/2, pašnjak površine 3a 56 m , obje upisane u z.k.ul. 410 k.o. K. u naravi autocesta, opće dobro.

2. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci da po pravomoćnosti ove presude u zemljišnim knjigama nekretnine iz točke 1. ove presude uknjiži kao OPĆE DOBRO uz istovremeni upis prava koncesije tužitelja u trajanju do dana 28. veljače 2031. god. kao tereta na nekretninama iz točke 1. ove presude."

2. Odbijaju se 1 i 2 tuženik sa protutužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tužitelju-protutuženiku A. R.-Z. d.d., Z. da isplati 1-tuženiku-protutužitelju T. D. i 2-tuženiku-protutužitelju P. Đ. P. svakome iznos od 220.000,00 kn, tj. ukupno 440.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, kao i naknaditi parnični trošak, sve u roku 15 dana."

3. Odbijaju se 3 i 4 tuženik sa protutužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tužitelju-protutuženiku A. R.-Z. d.d., Z. da isplati 3-tuženiku-protutužitelju H. A. i 4-tuženiku-protutužitelju H. M. svakome iznos od 220.000,00 kn, tj. ukupno 440.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, kao i naknaditi parnični trošak, sve u roku 15 dana."

4. Svaka strana snosi svoj parnični trošak."

Protiv dijela drugostupanjske presude kojom je odbijena njegova žalba kao neosnovana tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. stavak 2. točka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku i predložio reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz dosudu parničnog troška tužitelju. Podredno je predložio ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužbenim zahtjevom tužitelj je zahtijevao utvrđenje da su nekretnine k.č.br. 5178/1, pašnjak površine 8a 88m2 i k.č.br. 5178/2 pašnjak površine 3a 56m2, obje upisane u zk. ul. 410 k.o. K. u naravi autocesta, opće dobro te zahtjev da sud naloži zemljišnoknjižnom sudu da u zemljišnim knjigama predmetne nekretnine uknjiži kao opće dobro uz istovremeni upis prava koncesije tužitelja u trajanju od 28. veljače 2031.

Protutužbenim zahtjevom tuženici su od tužitelja zahtijevali isplatu iznosa od po 220.000,00 kuna svaki.

Sudovi su odbili tužiteljev zahtjev kao neosnovan ocijenivši da nisu ostvarene pretpostavke za utvrđenje da predmetne nekretnine predstavljaju opće dobro zbog slijedećih razloga:

- jer je člankom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama ("Narodne novine", broj 153/09 - dalje: ZIDZJC) izmijenjen članak 2. Zakonom o javnim cestama ("Narodne novine", broj 180/04, 82/06 i 138/06 - dalje: ZJC), koji je bi na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, a koji je propisivao da su javne ceste opće dobro (članak 2. st. 1. ZJC), pa je ZIDZJC propisano da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske;

- da je članak 2. ZIDZJC izmijenjen člankom 3. ZJC te je propisano da javna cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole (stavak 2.),

- da je odredbom čl. 31. ZIDZJC propisano da taj Zakon stupa na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama, da je stupio na snagu 29. prosinca 2009., a da je glavna rasprava u ovom postupku zaključena nakon njegova stupanja na snagu.

Budući da su kao neosnovan odbili tužbeni zahtjev sudovi su kao neosnovan također odbili protutužbeni zahtjev.

Tužitelj u izvanrednoj reviziji podnesenoj protiv drugostupanjske presude postavlja pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, i to:

"1. Da li se u slučaju promjene materijalnog prava do koje je došlo u tijeku trajanja parničnog postupka, na konkretan pravni predmet primjenjuju odredbe zakona koji je vrijedio u vrijeme podnošenja tužbe, ili odredbe zakona koje vrijede u vrijeme zaključenja glavne rasprave odnosno presuđenja?

2. Da li se izmjene i dopune određenog materijalnog zakona (u konkretnom slučaju riječ je o Zakonu o javnim cestama) u kojima u prijelaznim i završnim odredbama nije uopće propisano na koji način će se postupati sa postupcima u tijeku, primjenjuju i na postupke u tijeku, odnosno da li se u tom slučaju izmjene i dopune zakona mogu retroaktivno primjenjivati i na postupke koji su pokrenuti prije stupanja na snagu izmjena i dopuna zakona?

3. Da li dva istovrsna postupka (ista činjenična i pravna osnova) pokrenuta u vrijeme važenja istog zakona, mogu zbog različite duljine trajanja postupka biti riješena na različit način i to isključivo kao posljedica izmjene materijalnog zakonodavstva?

4. Da li je takvim tumačenjem drugostupanjskog suda tužitelj stavljen u neravnopravni položaj u odnosu na druge subjekte o čijim pravima je odlučeno prije stupanja na snagu izmjena zakona?"

Obrazlažući važnost navedenih pitanja, revident ukazuje na veći broj drugostupanjskih odluka u kojima je prije stupanja na snagu ZIDZJC njegov tužbeni zahtjev u istovrsnim činjeničnim situacijama bio prihvaćen pa se poziva na presudu Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-1679/09, presudu Županijskog suda u Virovitici broj Gž-1074/09 i presudu Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2759/08.

Međutim, kako i sam revident u reviziji navodi, sve navedene drugostupanjske odluke donesene su u bitno različitoj pravnoj situaciji (u primjeni ZJC do izmjene iz 2009.) pa time što je tužbeni zahtjev, istaknut sukladno tadašnjoj zakonskoj regulativi, prihvaćen ne znači da je o stjecanju općeg dobra u pobijanoj presudi izraženo shvaćanje koje bi bilo različito od shvaćanja drugih drugostupanjskih sudova.

S druge strane, u odnosu na pitanja koja tužitelj navodi u reviziji, a koja se u bitnom svode na pitanje primjene mjerodavnog prava u slučaju izmjena materijalnopravnih odredbi postojećeg zakona do kojih dođe tijekom parničnog postupka, u navedenim odlukama drugostupanjski sudovi uopće nisu izražavali svoje pravno shvaćanje.

Konačno, u odnosu na pitanje pod rednim brojem 4. revident zapravo ne iznosi posebne razloge važnosti tog pravnog pitanja, a navedeni se razlozi prema svom sadržaju (u naznačenim drugostupanjskim odlukama) odnose samo na u reviziji postavljena pravna pitanja pod rednim brojevima 1, 2. i 3.

Revizijski sud ostvaruje svoju ustavnu ulogu osiguravanjem jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, dakle, postupajući u javnopravnom interesu i ujednačavajući sudsku praksu, međutim, kada u reviziji nisu istaknuti razlozi koji bi opravdali intervenciju najvišeg suda u konkretnom predmetu, tada postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 3. ZPP.

Uostalom, revizijski sud se o istim pravnim pitanjima u činjenično i pravno istovjetnoj situaciji već izjasnio u svojoj odluci broj Rev-1620/12-2 od 9. veljače 2016.

Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ostvarene postupovnopravne pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije u smislu odredbe čl. 382. stavak 3. ZPP, to je na temelju odredbe članka 392.b st. 2. i st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 24. svibnja 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.