Rev-2626/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Sintesi Legislator
Generato dall'IAVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. F. iz Ž., zastupanog po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz Ž., protiv tuženika L. n. d.o.o. Ž., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 15. travnja 1999. godine broj Gž-105/99, kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Županji od 30.11.1998. godine broj P-324/97, u sjednici održanoj dana 13. siječnja 2000. godine,
Regesto Legislator
Generato dall'IARev-2626/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju iz svih razloga propisanih odredbom čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP) i predlaže da se presude nižih sudova ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Testo completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2626/1999-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. F. iz Ž., zastupanog po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz Ž., protiv tuženika L. n. d.o.o. Ž., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 15. travnja 1999. godine broj Gž-105/99, kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Županji od 30.11.1998. godine broj P-324/97, u sjednici održanoj dana 13. siječnja 2000. godine,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 26.352,27 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 20.1.1997. godine do isplate, te da naknadi troškove parničnog postupka sve u roku od 8 dana."
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju iz svih razloga propisanih odredbom čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP) i predlaže da se presude nižih sudova ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tuženik nije odgovorio na izjavljenu reviziju tužitelja, a niti se o istoj izjasnilo Državno odvjetništvo Repulike Hrvatske.
Revizija nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nižestupanjskih sudova nije ostvarena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, pa prema tome nisu ostvareni razlozi za reviziju na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Također nije ostvaren ni razlog za reviziju u pogrešnoj primjeni materijalnog prava, kako to revident navodi u reviziji, a u reviziji nisu navedene ni obrazložene neke određene bitne povrede odredaba parničnog postupka, odnosno u čemu bi se takove povrede sastojale.
U postupku je utvrđeno, da je Odlukom o otkazu ugovora o radu od 20.1.1997. godine prestao tužitelju radni odnos kod tuženika zbog organizacijskih i gospodarskih razloga. Tuženik je isplatio tužitelju otpremninu u iznosu određenom prema dužini prethodnog neprekidnog trajanja radnog odnosa kod tuženika od sedam godina, računajući za svaku navršenu godinu rada kod tuženika 1/2 prosječne mjesečne plaće isplaćene tužitelju u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.
Niži sudovi su pravilno utvrdili da je ova isplata otpremnine u potpunosti sukladna s odredbom čl. 118. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95 - dalje ZOR) i pravilno su odbili tužbeni zahtjev. Tužitelj zahtjeva tužbom isplatu otpremnine u visni utvrđenoj na temelju ukupnog radnog staža od 21 godinu i na temelju ukupne a neisplaćene plaće u zadnja tri mjeseca, što mu temeljem izričite odredbe čl. 118. st. 2. ZOR-a ne pripada.
Revident potpuno neosnovano i proizvoljno tumači odredbe ZOR-a, kad u reviziji navodi, da odredba čl. 118. ZOR-a određuje samo minimum iznosa otpremnine, a da je sud slobodan u ocjeni i utvrđivanju visine otpremnine, pa da su niži sudovi trebali utvrditi primjereni iznos otpremnine, uzimajući u obzir kriterije koji važe za naknadu štete, kao i razloge otkaza, stručnu spremu tužitelja i dr. Međutim, smisao odrebe čl. 118. ZOR-a sastoji se u tome da manju otpremninu od otpremnine određene st. 2. tog članka, stranke ne mogu ugovoriti a niti se ona može u manjem iznosu odrediti Pravilnikom o radu i Kolektivnim ugovorom, a ne da bi sud u svom izračunu otpremnine to uzimao samo kao minimum.
Ako visina otpremnine nije među strankama ugovorena ili određena Kolektivnim ugovorom odnosno Pravilnikom poslodavac je dužan zaposleniku isplatiti otpremninu propisanu odredbom čl. 118. ZOR-a.
S obzirom da tužitelju nije isplaćena manja otpremnina od one utvrđene odredbom čl. 118. st. 2. ZOR-a, a niti tužitelj tvrdi da bi među strankama bila ugovorena otpreminana u većem iznosu, niži sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kad su tužbeni zahtjev odbili.
Ostali općeniti navodi i tumačenja izložena u reviziji, koji se odnose na naknadu štete, bolovanja i lječenja, nesposobnosti zaposlenika, te pravilnosti otkaza ugovora o radu, nisu od odlučnog značaja, jer nisu predmet tužbe, pa stoga nisu ni predmet raspravljanja i odlučivanja pred nižim sudovima i ne mogu predstavljati ni predmet revizijskog ispitivanja.
Iz svih navedenih razloga ovaj sud je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbio reviziju tužitelja kao neosnovanu.
U Zagreb, 13. siječnja 2000. godine
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.