Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-466/2009-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal for lack of unified law application issue raised by plaintiff.

Numero d'incarto Rev-466/2009-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against the second-instance judgment confirming the lower court's rejection of her claim for death benefit payment. The plaintiff argued that the appeal raised significant procedural and substantive issues regarding contract interpretation and evidence assessment, but failed to specify a legal question necessary for uniform law application. The court ruled that without a clearly defined legal issue justifying the appeal under the relevant statute, the appeal was procedurally inadmissible.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 382. st. 2. ZPP; čl. 392. st. 1. ZPP: An appeal against a second-instance judgment is inadmissible if the appellant fails to identify a specific legal question essential for ensuring the uniform application of law and equal treatment of citizens.

Parole chiave

Generato dall'IA
unified application of law appeal admissibility second instance judgment legal question specification civil procedure appeal uniformity of law procedural inadmissibility

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Broj: Rev 466/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sucu Ivanu Mikšiću, u pravnoj stvari tužiteljice Z. J. iz S. B., zastupane po H. S., odvjetniku iz U., protiv tuženika C. o. d.d. Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-2/08-2 od 14. studenog 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-2020/03-55 od 11. listopada 2007., 28. prosinca 2011.

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužiteljice kojim se traži da se naloži tuženiku da joj na ime osigurane svote za smrt uslijed nezgode isplati 74.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 20. prosinca 2002. do isplate, a rješenjem je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 14.520,00 kn.

Protiv te drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 – dalje: ZPP) ističući da reviziju izjavljuje zbog rješavanja procesnopravnog i materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U reviziji se navodi da je u ovom sporu za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana važno materijalnopravno pitanje „da li je u konkretnom slučaju isključena obveza osiguratelja da isplati ugovorenu naknadu za osigurani slučaj?“, te se iznose razlozi zbog kojih tužiteljica smatra da je o tom pitanju drugostupanjski sud zauzeo pogrešno shvaćanje.

Nadalje navodi se da „materijalnopravno pitanje koje se nameće u ovom postupku, a također važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana je tumačenje odredbi adhezionog ugovora.“ te da „postupovnopravno pitanje važno za jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana u predmetnom postupku je da li je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 8. ZPP, odnosno da li je pravilno ocijenio provedene dokaze?“, a potom se obrazlaže postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP i osporava pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju iz st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U toj odredbi primjerice su navedeni slučajevi u kojima će se smatrati da je riječ o takvom pitanju i to:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitoga tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 4) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi, osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi st. 3. toga članka u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema odredbi čl. 392. st. 2. ZPP reviziju podnesenu protiv drugostupanjske presude iz čl. 382. st. 2. ZPP vijeće sastavljeno od tri suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske odbacit će obrazloženim rješenjem ako ocijeni da pravno pitanje zbog kojega je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

U predmetnoj reviziji nije naveden niti jedan razlog kojim bi bila obrazložena tvrdnja tužiteljice da su pravna pitanja zbog kojih je revizija podnesena važna za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, već se samo obrazlažu revizijski razlozi pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

S obzirom na takav sadržaj revizije ne postoje pretpostavke za donošenje odluke iz čl. 392. st. 2. ZPP, a time niti za odlučivanje o osnovanosti revizije.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP reviziju valjalo odbaciti.

U Zagrebu, 28. prosinca 2011.

Sudac:

Ivan Mikšić, v.r.