Rev-1050/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Sintesi Legislator
Generato dall'IAVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) P. A. i 2) M. A., oboje iz P., zastupani po punomoćnici B. Č., odvjetnici iz V., protiv tužene C. d.d. F. V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 14. prosinca 2000. godine, broj Gž-1298/00, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 6. svibnja 1999. godine broj P-244/92, u sjednici održanoj dana 15. siječnja 2003. godine,
Regesto Legislator
Generato dall'IARev-1050/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Zbog pogrešnog pravnog pristupa u izloženom smislu, nižestupanjski sudovi su propustili utvrditi i cijeniti sve važne okolnosti glede visine štete na ime izgubljenog uzdržavanja, čime je ostvaren razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koju ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP).
Testo completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1050/02-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) P. A. i 2) M. A., oboje iz P., zastupani po punomoćnici B. Č., odvjetnici iz V., protiv tužene C. d.d. F. V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 14. prosinca 2000. godine, broj Gž-1298/00, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 6. svibnja 1999. godine broj P-244/92, u sjednici održanoj dana 15. siječnja 2003. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija se prihvaća kao osnovana, ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu od 14. prosinca 2000. godine, broj Gž-1298/00 i presuda Općinskog suda u Varaždinu od 6. svibnja 1999. godine, broj P-244/92, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, kao i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, i u tom opsegu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik iz osnova naknade štete, a na ime izgubljenog uzdržavanja, svakom od tužitelja isplatiti određene novčane mjesečne iznose, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinih iznosa do isplate, a za više tražene iznose odbijen tužbeni zahtjev.
Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev. Protiv pravomoćne drugostupanjske presude, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, tužitelji su pravovremeno izjavili dopuštenu reviziju, pozivom na revizijske razloge: bitnu povredu odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava. Predložili su da preinakom nižestupanjskih presuda tužbeni zahtjev bude u cijelosti prihvaćen kao osnovan, podredno da presude budu ukinute i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno, niti se državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.
Revizija je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja da se obveže tuženika da im naknade štetu na ime izgubljenog uzdržavanja zbog gubitka oca, smrtno stradalog u prometnoj nesreći, krivnjom osiguranika tuženika.
Prema utvrđenjima prvostupanjskog suda, koja kao pravilna prihvaća i drugostupanjski sud, proizlazi:
- da je otac tužitelja, M.A., dana 31. srpnja 1991. godine smrtno stradao u prometnoj nesreći,
- da je navedenom štetnom događaju otac tužitelja doprinio za 30%, a osiguranik tuženika za 70%,
- da su tužitelji postali punoljetni i to P.A. u veljači 1997. godine, a M.A. u prosincu 1997. godine, a da je njihovo redovno školovanje završeno 15. lipnja 1998. godine,
- da su tužitelji živjeli u domaćinstvu sa svojim roditeljima i bakom, a pokojni njihov otac zajedno sa majkom tužitelja, da je doprinosio za njihovo uzdržavanje,
- da je obitelj stjecala prihode od rada na vlastitom poljoprivrednom imanju, tim što je pokojni otac tužitelja dodatno ostvarivao prihode baveći se zidarskim poslovima u tzv. fušu,
- da je doprinos oca tužitelja u prihodu ostvarenom radom u poljoprivredi iznosio 40%, njegove supruge, a majke tužitelja, 40%, te bake tužitelja 20%.
Temeljem izloženih utvrđenja, a polazeći od nalaza i mišljenja gospodarskog vještaka o mogućem ostvarenju prihoda sa poljoprivrednog imanja pokojnog oca tužitelja, izraženo u mjesečnim iznosima, za razdoblje od početka kolovoza 1991. do 15. lipnja 1998. godine, te potreba tada maloljetnih tužitelja, cijeneći ih kroz odredbe čl. 260. i čl. 261. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 51/89 – pročišćeni tekst 59/90 – dalje ZBPO), da je udio svakog roditelja da doprinosi za uzdržavanje djece podjednak, nižestupanjski sudovi su zaključili da bi pokojni otac od svoje zarade u poljoprivredi za uzdržavanje tužitelja odvajao 30%, a za vlastito uzdržavanje 70%, pa su u skladu s tim obvezali tuženika da isplati svakom od tužitelja mjesečne iznose, pobliže označene u izreci prvostupanjske presude, a za više traženo odbili tužbeni zahtjev.
S razlogom tužitelji u reviziji prigovaraju pogrešnom pravnom pristupu nižestupanjskih sudova u dijelu utvrđenja visine naknade štete zbog izgubljenog uzdržavanja tužitelja, uzrokovanog smrću njihova oca.
Naime, osiguratelj je u obvezi oštećenima naknaditi štetu u onoj visini koju su stvarno izgubili, a ne u visini koja bi oštećene pripadala temeljem zakonskog uzdržavanja. Griješe nižestupanjski sudovi kada kod ocjene mogućnosti pokojnog oca tužitelja za uzdržavanje svoje djece, ne uzimaju u obzir zaradu koju bi pokojni otac tužitelja ostvari radeći kod trećih i zidarske poslove.
Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi, da su se tužitelji školovali do 15. lipnja 1998. godine, a iz razloga nižestupanjskih presuda nije evidentno, gdje su sve tužitelji pohađali školu, da li u mjestu prebivališta ili u nekom drugom mjestu i da li je njihovo redovno školovanje iziskivalo dodatne potrebe, odnosno troškove.
Zbog pogrešnog pravnog pristupa u izloženom smislu, nižestupanjski sudovi su propustili utvrditi i cijeniti sve važne okolnosti glede visine štete na ime izgubljenog uzdržavanja, čime je ostvaren razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koju ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP).
Trebalo je zato reviziju prihvatiti kao osnovanu i riješiti kao u izreci (čl. 395. st. 2. ZPP).
U nastavku će prvostupanjski sud, imajući u vidu izloženo, utvrditi kolika je stvarna šteta nastala tužiteljima zbog gubitka oca, a na ime izgubljenog uzdržavanja, te u skladu s tim utvrđenjima ponovno odlučiti o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva.
U Zagrebu, 15. siječnja 2003. godine
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v.r.