Supreme Court allows claim for protection of right to court within reasonable time due to excessive delay.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia ruled that the County Court in Zadar must issue a decision within one month and award compensation to the applicant. The applicant argued that a civil lawsuit regarding damages, initiated in 1990, violated his constitutional right to a trial within a reasonable time due to a nine-year duration. The court found the proceedings excessive, noting significant inactivity by the lower court and a forensic expert who missed deadlines, though it acknowledged the applicant contributed to some delays. Consequently, the court ordered the lower court to act and granted the applicant 9,600 Croatian kuna in compensation.
Regesto Legislator
Generato dall'IAČlank 27. stavak 1. Zakona o sudovima; Člank 28. stavci 1. i 2. Zakona o sudovima: Sudovi su dužni utvrditi osnovanost zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku ako je trajanje postupka bilo neproporcionalno dugo i uzrokovano neadekvatnim postupanjem sudova, čime se povređuje ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
Broj: Gzp 89/07-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Davorki Lukanović- Ivanišević, u pravnoj stvari predlagatelja M. K. iz V., kojeg zastupa punomoćnik S. R., odvjetnik iz V., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 14. veljače 2007., dana 17. svibnja 2007.,
r i j e š i o j e:
I. Županijski sud u Zadru dužan je izraditi i otpremiti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-1054/05 u roku od mjesec dana računajući od dana dostave ovog rješenja.
II. Predlagatelju M. K. određuje se primjerena naknada u iznosu od 9.600,00 (devettisućašestokuna).
III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagatelj je 14. veljače 2007. podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05 i 16/07, dalje: ZS), u kojem navodi da mu je dugim trajanjem postupka povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u parničnom predmetu koji se vodi na Županijskom sudu u Zadru povodom žalbe protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-429/90.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslike spisa Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 429/90 i očitovanja Županijskog suda u Zadru od 19. ožujka 2007. utvrdio slijedeće odlučne činjenice.
Podnositelj zahtjeva je dana 6. ožujka 1990. podnio Općinskom sudu u Zadru tužbu radi naknade štete.
Na ročištu održanom 14. siječnja 1991. sud je donio rješenje kojim je naložio tužitelju da dostavi obavijest o pravomoćnom okončanju kaznenog postupka koji se vodi pred istim sudom pod brojem K-19/89.
Podneskom od 9. veljače 1998. tužitelj je obavijestio sud da je navedeni kazneni postupak pravomoćno dovršen, te je zatražio da se kazneni spis pribavi i priklopi parničnom spisu u svrhu dokazivanja.
Podneskom od 24. veljače 2000. prvotuženica se očitovala na navode tužbe, a tužitelj se podneskom od 6. ožujka 2000. očitovao na taj podnesak tuženice.
Na ročištu 7. travnja 2000. stranke su predložile provođenje dokaza, a sud donio rješenje kojim je naložio tužitelju da dostavi točnu adresu drugotuženika, policu osiguranja izdanu drugotuženiku, te policu osiguranja za vozilo tužitelja, čemu je djelomično udovoljeno 10. travnja 2000.
Novi podnesak tužitelja s prilozima zaprimljen je 2. svibnja 2000., a podneskom od 22. svibnja 2000. tužitelj je dostavio adresu drugotuženika.
Na ročištu 13. listopada 2000. sud je donio rješenje da će se od PU Zadarske zatražiti podatak o osiguranju predmetnog vozila, te da će se nakon toga odlučiti o daljnjem tijeku postupka, te prijedlozima o provođenju vještačenja.
Dopisom od 16. listopada 2000. od PU Zadarske zatražen je navedeni podatak, čemu je udovoljeno 20. listopada 2000.
Ročište od 7. prosinca 2001. odgođeno je zbog bolesti suca.
Na ročištu 17. siječnja 2002. stranke su predložile provođenje dokaza, te je odlučeno da će se na slijedeće ročište pozvati drugotuženik, vještak, te predložena svjedokinja.
Na ročištu 22. veljače 2002. saslušan je vještak, a nije pristupila svjedokinja za koju je dostava poziva vraćena s naznakom "odselila". Sud je naložio tužitelju da u roku od 3 dana dostavi u spis svu medicinsku dokumentaciju, izvid štete, te prometnu dozvolu. Dana 3. travnja 2002. zaprimljen je podnesak prvotuženice kojim osporava vještačenje, te predlaže da se provede novo vještačenje.
Ročište od 15. travnja 2002. godine odgođeno je zbog odsutnosti suca.
Na ročištu 10. lipnja 2002. utvrđeno je da tužitelj nije dostavio traženu dokumentaciju u danom mu roku, već je istu dostavio na ovom ročištu.
Daljnju dokumentaciju tužitelj je dostavio uz podnesak od 17. lipnja 2002.
Podneskom od 12. lipnja 2002. prvotuženica se očitovala na podneske tužitelja.
Na ročištu 8. kolovoza 2002. tužitelj je predložio provođenje dokaza medicinskim vještačenjem i vještačenjem po vještaku prometne struke. Sud je donio rješenje da će se na slijedećem ročištu provesti dokaz saslušanjem tužitelja i drugotuženika.
Na ročište 20. rujna 2002. nije pristupio uredno pozvati drugotuženik. Proveden je doka saslušanjem tužitelja kao stranke, te je određeno provođenje medicinskog vještačenja, a tužitelj je pozvan na uplatu predujma u roku od osam dana. Uplatnica je zaprimljena 4. listopada iste godine.
Nalazi i mišljenje vještaka – liječnika kirurga te neuropsihijatra zaprimljeni su 8. siječnja 2003.
Ročište od 4. ožujka 2003. odgođeno je zbog odsutnosti suca.
Prvotuženica se podneskom od 19. ožujka 2003. očitovala na zaprimljene nalaze i mišljenja vještaka.
Na ročištu 15. travnja 2003. stranke su predložile da se od liječnika vještaka zatraži dopunsko mišljenje.
Rješenjem od 4. lipnja 2003. vještaci su pozvani da dostave sudu dopunski nalaz i mišljenje što su i učinili 30. srpnja 2003.
Na ročištu 13. listopada 2003. stranke su ostale kod dotadašnjih navoda. Tužitelj se obvezao naknadno urediti tužbeni zahtjev.
Podneskom od 3. studenoga 2003. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev.
Na ročištu 11. prosinca 2003. prvotuženica je dostavila podnesak, a tužitelj je zatražio kraći rok radi pismenog očitovanja, te je ročište odgođeno.
Rješenjem od 16. prosinca 2003. vještaku prometne struke je naloženo da u roku od 30 dana dostavi sudu nalaz i mišljenje. Navedeno rješenje vještak je primio 20. siječnja 2004.
Dopisima od 2. lipnja 2004., 16. rujna 2004. i 1. veljače 2005. sud je pozvao prometnog vještaka da u roku od 15 dana dostavi svoj nalaz i mišljenje. Nalaz i mišljenje vještaka je zaprimljen na sudu 16. veljače 2005. godine.
Na ročištu 19. travnja 2005. glavna rasprava je zaključena, a 2. svibnja 2005. je donesena i objavljena presuda.
Protiv navedene presude tužitelj i prvotuženica su izjavili žalbu.
Spis je povodom žalbi 21. lipnja 2005. dostavljen Županijskom sudu u Zadru gdje se vodi pod poslovnim brojem Gž-1054/05.
O žalbama je odlučeno u sjednici vijeća 14. ožujka 2007., a drugostupanjska odluka je u fazi izrade.
Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, je, u pravilu, razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku.
Međutim, iako je tužba u predmetnom parničnom postupku podnesena 6. ožujka 1990., kao pravno relevantno razdoblje uzima se razdoblje od 6. studenog 1997., budući je dana 5. studenog 1997. godine stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02). Stoga pravno relevantno razdoblje u ovom predmetu počinje teći od 6. studenog 1997. i traje do 17. svibnja 2007., pa se radi o razdoblju od 9 (devet) godina, 6 (šest) mjeseci i 11(jedanaest) dana.
U tom razdoblju postupak je do donošenja prvostupanjske presude trajao preko 7 (sedam) godina i 5 (pet) mjeseci, a nakon što je spis povodom žalbi dostavljen Županijskom sudu u Zadru o žalbama je odlučeno nakon 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci.
Analizirajući postupanje sudova u pravno relevantnom razdoblju, utvrđeno je da Općinski sud u Zadru nije bio dovoljno ažuran i učinkovit u vođenju predmetnog parničnog postupka. Naime, taj sud je bio neaktivan u razdoblju od 9. veljače 1998., kada je tužitelj obavijestio sud da je kazneni postupak pravomoćno okončan, do ročišta održanog 7. travnja 2000. odnosno u razdoblju od preko 2 (dvije) godine. Osim toga, prometni vještak je dostavio sudu pisani nalazi i mišljenje 11 (jedanaest) mjeseci nakon što je protekao rok od 30 dana za izradu pisanog nalaza i mišljenja, a sud koji, sukladno odredbi iz članka 259. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03) rukovodi vještačenjem, nije poduzeo odgovarajuće mjere radi učinkovitog vođenja predmetnog parničnog postupka.
Predlagatelj je doprinio duljini trajanja predmetnog parničnog postupka jer uz tužbu nije dostavio dokaze kojima dokazuje činjenične navode tužbe, niti je pravovremeno postupao po rješenjima suda.
Prema ocjeni ovog suda, a s obzirom na potrebu provođenja više različitih vještačenja radi se o predmetu složenije naravi.
Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio imajuću u vidu sve navedene okolnosti, a uvažavajući pri tom i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.
Stoga je, temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 17. svibnja 2007.
SUTKINJA:
Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.