Legislator Giurisprudenza & Legislazione
I Kž-674/1999-5 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court partially allows appeal by amending conviction to lighter law and rejecting cost claims.

Numero d'incarto I Kž-674/1999-5
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia partially allowed the appeals by amending the lower court's conviction to apply the newer, lighter Criminal Law regarding drug offenses. While the defendants argued for exemption from punishment due to their role in revealing the crime and financial hardship for court costs, the court found the statutory mitigation insufficient to absolve them. The court upheld the original prison sentences and rejected the cost claims as the defendants remained financially capable of paying.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona; čl. 173. st. 2. KZ; The court must apply the newer, lighter criminal law when it becomes effective before the final judgment, and statutory mitigation for revealing a crime does not automatically exempt a defendant from punishment if the overall circumstances warrant a sentence.

Parole chiave

Generato dall'IA
principle of lenity retroactive application of law drug trafficking offense statutory mitigation court costs in criminal proceedings combined punishment finality of judgment

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona
110/97.) u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", br.
čl. 173. st. 2. KZ
i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Puli od 20.
čl. 60. st. 2. toč. c) KZ
na temelju istih zakonskih propisa uz primjenu čl. 60. st. 2. toč. c) KZ osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine.
čl. 390. st. 1. ZKP
čl. 387. ZKP
i čl. 387. ZKP, odlučeno je kao u izreci.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 674/1999-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, Vesne Vrbetić, Katice Jelić i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika D. B. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Puli od 20. svibnja 1999. godine, br. K-8/99., u sjednici održanoj dana 31. srpnja 2001. godine, u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Ivana Maračića, a u odsutnosti opt. D. B. i njegova branitelja P. J., odvjetnika iz P.,

p r e s u d i o j e:

I. Povodom žalbi optuženika D. B. i D. B., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci kaznenog djela i odluci o kazni u odnosu na kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ i izriče da se optuženici D. B. djelom opisanim pod toč. 1. izreke te presude, a optuženik D. B. djelom opisanim pod toč. 2. izreke počinili kaznena djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ ("Narodne novine", br. 110/97.) u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 129/00.), pa se optuženik D. B. za to kazneno djelo na temelju istog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a optuženiku D. B. se na temelju istog zakonskog propisa za ovo kazneno djelo utvrđuje kazna zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ prihvaća, po prvostupanjskom sudu, na temelju istog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, te se optuženik D. B. na temelju istih zakonskih propisa uz primjenu čl. 60. st. 2. toč. c) KZ osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

Na temelju čl. 63. st. 1. KZ optuženicima se u izrečene kazne zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru, i to optuženiku D. B. od 23. listopada 1998. do 20. svibnja 1999. godine, a optuženiku D. B. od 24. listopada 1998. do 20. svibnja 1999. godine.

II. Odbijaju se žalbe optuženika D. B. i D. B. kao neosnovane, te se u pobijanom, a ne preinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

I Kž 674/1999-5

Županijski sud u Puli, presudom od 20. svibnja 1999. godine, br. K-8/99. proglasio je krivima optuženike D. B. i D. B. zbog kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, a optuženika D. B. i zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, te je optuženiku D. B. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ na temelju istog zakonskog propisa utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. KZ, na temelju istog zakonskog propisa kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, te je uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. i čl. 53. KZ, a optuženik D. B. na temelju čl. 173. st. 2. uz primjenu čl. 53. KZ, osuđeni na kazne zatvora i to optuženik D. B. u trajanju od jedne godine, a optuženik D. B. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koje im je na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i to optuženiku D. B. od 23. listopada 1998. godine do 20. svibnja 1999. godine i optuženiku D. B. od 24. listopada 1998. godine do 20. svibnja 1999. godine.

Na temelju čl. 80. st. 1. KZ optuženicima je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, optuženiku D. B. 47,37 grama heroina i optuženiku D. B. 0,87 grama opojne droge marihuane.

Optuženicu su obvezani na platež troškova kaznenog postupka i to optuženik D. B. u iznosu od 1.514,31 kn, a optuženik D. B. u iznosu od 443,92 kn, te u paušalnom iznosu svaki od po 2.000,00 kn. Na temelju čl. 354. ZKP optuženik D. B. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabom opojnih droga opisano i kažnjivo po čl. 173. st. 2. KZ, pobliže navedeno u toč. 4. izreke optužnice.

Protiv te presude žali se optuženik D. B. po branitelju T. D., odvjetnici iz P., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno preinači i optuženiku izrekne blaža kazna.

Optuženik D. B. se žali, po branitelju P. J., odvjetniku iz P., zbog povrede kaznenog zakona u odnosu na toč. 3. izreke pobijane presude, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na toč. 2. izreke, te zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinači i optuženika oslobodi od optužbe za djelo iz toč. 3. i izrekne mu blažu kaznu. Zahtijeva da se branitelj izvijesti o sjednici vijeća.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske u pismenom podnesku od 11. studenog 1999. godine, br. DOKŽ-1504/99. predložio je da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane.

Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Ivana Maračića, a u odsutnosti optuženika D. B. za kojeg se dostava poziva vratila s oznakom "otputovao", te njegova branitelja P. J., odvjetnika iz P., za kojeg je dostava poziva bila uredno iskazana.

Žalbe nisu osnovane.

Zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žali se optuženik D. B. smatrajući da nije utvrđeno da bi drogu koju je dragovoljno predao, držao radi prodaje, budući sama količina, u nedostatku drugih dokaza nije dovoljna za takav zaključak.

Optuženik D. B. se žali u odnosu na toč. 2. izreke pobijane presude navodeći da nema dokaza da bi drogu prodavao R. L., budući ga ovaj nije prepoznao na glavnoj raspravi, a dao je sasvim različit opis osobe od koje je drogu kupio, a koja se predstavila kao D. B., u odnosu na samog optuženika B..

Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda se temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju, koje se žalbenim navodima ne dovodi u sumnju.

Naime, nije sporno da je optuženik D. B. za prodani automobil marke "BMW" od optuženika D. B. dobio 47,37 grama heroina koji je nađen kod njega, a koji predstavlja dio od 70 grama heroina, koja količina je dogovorena kao protuvrijednost za navedeno vozilo. Stoga je u pravu prvostupanjski sud kada smatra da je ovakav način razmjene automobila za drogu učinjen u svrhu daljnje prodaje budući je ova količina droge, neovisno o tome što je optuženik B. ovisnik, količina koja nadilazi stupanj potreba optuženika kao ovisnika. Opravdano prvostupanjski sud kao životno cijeni da bi optuženik B. ostatak vrijednosti automobila zatražio u novcu, a ne u heroinu, da mu je droga bila neophodna za vlastite potrebe, jer je već prvotno dobivena količina daleko nadilazila njegove potrebe.

Iz navedenog razloga neosnovana je žalba optuženika B. u tom dijelu.

Nije u pravu niti optuženik B. kad osporava zaključak prvostupanjskog suda glede prodaje droge svjedoku R. L., koji sud temelji na iskazu navedenog svjedoka koji je bio izričit u navodu da je heroin kupio od osobe koja mu se predstavila kao D. B., za oko 1.000,00 kn. Bio je vrlo detaljan u opisu mjesta i načina te kupovine i zbog čega se protiv njega vodio i kazneni postupak, pa je iskaz opravdano prihvaćen kao istinit, neovisno o tome što svjedok na glavnoj raspravi nije prepoznao optuženika, kojeg je i opisao drukčije, što prvostupanjski sud opravdano smatra narkomanskom solidarnošću odnosno namjerom da se pomogne optuženiku.

S obzirom na navedeno nije ostvaren žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Nije osnovana žalba optuženika B. niti zbog povrede kaznenog zakona koju nalazi u proizvoljnoj tvrdnji da je kazneno djelo iz toč. 3. inkludirano u toč. 2. izreke presude, primjenom principa zanemarivanja sporednog i nevažnog.

Naime, u konkretnom slučaju radi se o dva kaznena djela, a ne jednom kriminalnom događaju gdje bi konkurirale dvije kriminalne količine od kojih bi se jedna u relaciji prema drugoj ukazivala malog značaja, odnosno kao nešto sporedno uz glavno, a što bi se u takvoj situaciji moglo i moralo zanemariti, kako se pledira u žalbi optuženika B..

Stoga nije ostvaren žalbeni osnov povrede kaznenog zakona.

Međutim, ispitujući pobijanu presudu, po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. ZKP. ovaj sud je našao da je na kaznena djela optuženika (čl. 173. st. 2. KZ), potrebno primijeniti blaži kazneni zakon i to čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 129/00.) budući je za ovo kazneno djelo sada propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do 12 godina, dok je kazna dugotrajnog zatvora, koja je ranije bila propisana sada brisana.

Zbog odluke o kazni žali se optuženik B. smatrajući da je s obzirom na doprinos otkrivanju djela trebalo primijeniti čl. 173. st. 8. KZ, dok optuženik B. smatra da je tu okolnost trebalo vrednovati i njemu na isti način kao i optuženiku B..

Protivno žalbenim navodima optuženika B. sud mu je pravilno vrednovao činjenicu da je dragovoljno bitno pridonio otkrivanju kazneno djela, ali ne i u tolikoj mjeri, kako to ukazuje u žalbi i optuženik B., da bi ga oslobodio od kazne primjenom čl. 173. st. 8. KZ, što je fakultativna osnova za ublažavanje kazne i procjenjuje se u svakom konkretnom slučaju.

Uz sve ostale olakotne okolnosti, da je ranije neosuđivan, porodične prilike, da je otac malodobnog djeteta, te činjenicu da je dragovoljno predao drogu, a imajući u vidu da se radi o velikoj količini heroina, te izrazito velikoj društvenoj opasnosti ovakvih kaznenih djela, očigledno je da je navedena okolnost cijenjena u dovoljnoj mjeri, kada je optuženiku izrečena kazna zatvora na donjoj granici kazne zapriječenoj za ovo kazneno djelo, koju prihvaća i ovaj sud, nalazeći da ju nije potrebno korigirati, neovisno o tome što je u međuvremenu došlo do izmjene kaznenog zakona.

Protivno žalbenim navodima prvostupanjski sud je i u odnosu na optuženika B. utvrdio sve okolnosti koje su bile od utjecaja na odmjeravanje kazne, koje prihvaća i ovaj sud, smatrajući da su utvrđene kazne, te izrečena jedinstvena kazna zatvora podobne da ostvare svrhu kažnjavanja i da ih nije potrebno mijenjati iz istog razloga kao niti u odnosu na optuženika B..

Iz navedenih razloga nisu osnovane žalbe optuženika zbog odluke o kazni.

Izrečene sigurnosne mjere su zakonite i pravilne.

Optuženik B. se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka koje nalazi previsokima s obzirom da je optuženik bez posla i da mu je supruga na porodiljskom dopustu.

Protivno žalbenim navodima visina troškova kaznenog postupka, na platež koji je obvezan optuženik, je određena u skladu sa izdacima učinjenim u ovom kaznenom postupku, a paušalna svota je srazmjerna složenosti i trajanju postupka, te imovnom stanju obveznika, kako to opravdano utvrđuje prvostupanjski sud. Prema podacima u spisu optuženik B. je samostalni obrtnik, pa s obzirom da više nije u pritvoru nema razloga da ne nastavi svojim radom ostvarivati prihode za skrb o obitelji. Ukoliko se u međuvremenu prilike promijene na način da bi plaćanjem troškova kaznenog postupka došlo u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je on dužan uzdržavati, prvostupanjski sud može donijeti posebno rješenje i osloboditi ga dužnosti naknade istih.

Iz navedenih razloga nije osnovana niti žalba zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.

S obzirom na sve navedeno, na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 31. srpnja 2001.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Milan Gudelj, v.r.