I Kž-842/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Sintesi Legislator
Generato dall'IAVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Frančula mr. Rudolfa, kao članova vijeća, te stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u kriv. predmetu protiv opt. B.M. zbog kriv. djela iz čl. 79. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 31. svibnja 1993. br. K 434/89, u sjednici održanoj 20. listopada 1993.,
Regesto Legislator
Generato dall'IAI Kž-842/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanom presudom Okružnog suda u Zagrebu, a nakon održanog suđenja u odsutnosti opt. B.M., isti je oglašen krivim zbog kriv. djela iz čl. 79. st. 1. KZRH, za koje mu je djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a istovremeno je opozivom uvjetnog otpusta, uzeta kao utvrđena kazna zatvora iz ranije presude zbog kriv. djela iz čl. 79. st. 2. KZRH u trajanju od tri godine i šest mjeseci, pa je optuženiku primjenom čl. 43. st. 1. toč. 2. OKZRH izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci.
Testo completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 842/1993-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Novoselec dr. Petra, kao predsjednika vijeća, te Kocijančić Erike i Frančula mr. Rudolfa, kao članova vijeća, te stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u kriv. predmetu protiv opt. B.M. zbog kriv. djela iz čl. 79. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 31. svibnja 1993. br. K 434/89, u sjednici održanoj 20. listopada 1993.,
r i j e š i o j e:
U povodu žalbi državnog odvjetnika i opt. B.M., po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda, te se predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanom presudom Okružnog suda u Zagrebu, a nakon održanog suđenja u odsutnosti opt. B.M., isti je oglašen krivim zbog kriv. djela iz čl. 79. st. 1. KZRH, za koje mu je djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a istovremeno je opozivom uvjetnog otpusta, uzeta kao utvrđena kazna zatvora iz ranije presude zbog kriv. djela iz čl. 79. st. 2. KZRH u trajanju od tri godine i šest mjeseci, pa je optuženiku primjenom čl. 43. st. 1. toč. 2. OKZRH izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci.
Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazni, te optuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlozima da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne stroža kazna, odnosno optuženik da se preinačenjem pobijane presude njega oslobodi optužbe.
Ne upuštajući se u ocjenu osnovanosti žalbi optuženika i državnog odvjetnika, i ne ulazeći, dakle, u meritum stvari, ovaj Vrhovni sud nalazi da je nastupila mogućnost da se optuženiku ponovno sudi u njegovoj prisutnosti (čl. 398. st. 1. ZKP), u tijeku žalbenog postupka.
Naime, iz sadržaja podneska braniteljice optuženika od 6. listopada 1993. godine proizlazi da se optuženik nije odazivao ranijim pozivima suda prvog stupnja, jer o okolnosti daljnjeg vođenja kaznenog postupka, nakon donošenja ranije oslobađajuće presude, nije imao saznanja (nalazio se na izdržavanju kazne zatvora u inozemstvu). Definitivnim povratkom u domovinu naznačio je adresu stalnog prebivališta u Z.,
Kako se optuženiku pod pretpostavkama iz čl. 290. st. 3. ZKP (ranije čl. 300. st. 3.) može suditi u odsutnosti jedino ako je u bijegu odnosno ako inače nije dostupan državnim tijelima, prestankom tog razloga u ovom slučaju ne može se više žalbeni postupak nastaviti kao da je optuženik i dalje odsutan, već se pravomoćna presuda izrečena u njegovoj odsutnosti mora ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, da bi se time omogućilo da se optuženiku sudi u njegovoj prisutnosti i time mu pruži mogućnost obrane na glavnoj raspravi pred sudom prvog stupnja.
Ovakvo pravno shvaćanje u skladu je s intencijom odredbe čl. 398. st. 1. ZKP (ranije čl. 410. st. 1.), prema kojoj se imade ponoviti krivični postupak uvijek kad je osuđena neka osoba u njenoj odsutnosti (kao što je ovdje slučaj) čim nastupi mogućnost da joj se ponovo sudi u njenoj prisutnosti. Iz toga slijedi kao logičan zaključak da u slučaju kad u toku žalbenog postupka nastupi mogućnost da se optuženik koji je suđen u odsutnosti (što je ovdje slučaj), onda ne treba dopustiti da ta prva presuda postane pravomoćna, da bi se tek nakon toga ponovio krivični postupak u smislu citirane odredbe, nego treba tu nepravomoćnu presudu suda prvog stupnja od strane suda drugog stupnja povodom žalbi, po službenoj dužnosti, ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Budući, dakle, da su se stekli zakonski uvjeti da se optuženiku sudi u njegovoj prisutnosti to je odlučeno kao u izreci ovog rješenja (čl. 375. st. 1. ZKP).
U Zagrebu, 20. listopada 1993.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.
Novoselec dr. Petar v.r.
Suglasnost
ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
U zamjeni voditelja daktilobiroa:
(Štefica Klepac)