Croatian Supreme Court dismisses civil claim revision but remands court costs decision for clarification.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiffs' revision against the lower court's judgment on the merits, upholding the award of damages for non-material injury. However, the court found a material defect in the lower court's reasoning regarding the allocation of litigation costs, which prevented a proper review of the cost award. Consequently, the decision on litigation costs was annulled and the case was remanded to the District Court for a new ruling with proper justification.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 393. ZPP; čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP; The Supreme Court may dismiss a revision on the merits if the lower court correctly applied substantive law, but must annul a decision on litigation costs if the reasoning is insufficient to allow verification of the award's correctness.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1324/1996-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. D. i M. D., oboje iz Z., zastupane po punomoćniku A. B., odvjetniku iz Z., protiv tuženika C. o. d.d. Filijala Z., Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 12. ožujka 1996. godine, br. Gž-5857/95., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-4556/94. od 6. travnja 1995. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 29. rujna 1999. godine,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužiteljica u odnosu na odluku o glavnoj stvari odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e :
Ukida se presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 12. ožujka 1996. godine, br. Gž-5857/95., u dijelu kojim nije prihvaćen dio zahtjeva za naknadu parničnog troška preko iznosa od 6.605,00 kn i u tom dijelu predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 6. travnja 1995. godine, br. Pn-4556/94. suđeno je:
"I. Tužena DD C.o. Z., dužna je platiti I-tužiteljici N. D. iznos od 75.944,00 kn s zakonskom zateznom kamatom po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućom od 6. travnja 1995. godine, do isplate.
II. Odbija se I-tužiteljica s ostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 11.400,00 kn.
III. Tužena DD C. o. dužna je II-tužiteljici M. D. isplatiti iznos od 18.672,00 kn s zakonskom zateznom kamatom po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate tekućom od 6. travnja 1995. godine, do isplate.
IV.Odbija se II-tužiteljica s preostalim iznosom tužbenog zahtjeva od 4.000,00 kn.
V. Tužena je dužna I i II-tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 18.360,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."
Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 12. ožujka 1996. godine, br. Gž- 5857/95. suđeno je:
"I. Odbija se žalba tužiteljica N. D. i M. D. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-4556/94. od 6. travnja 1995. godine u dijelu kojim su odbijeni dijelovi njihovih tužbenih zahtjeva i to N. D. za iznos od 11.400,00 kn (II izreke), te M. D. za iznos od 4.000,00 kn (IV izreke).
II. Odbija se žalba tuženika C. o. d.d. Filijala Z., kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu kojim su tužiteljicama s osnova naknade nematerijalne štete dosuđeni i dijelovi pobijanih iznosa i to: tužiteljice N. D. od 7.400,00 kn (dio I izreke) te tužiteljice M. D. od 2.000,00 kn (dio III izreke) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
III. Preinačuje se navedena presuda u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljicama s osnova naknade nematerijalne štete isplati i dijelove pobijanih iznosa i to tužiteljici N. D. u visini od 26.000,00 kn (dio I izreke) te M. D. u visini od 4.400,00 kn (dio III izreke) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužiteljicama nadoknadi parnični trošak u iznosu od 18.360,00 kn (V izreke) i za navedeno se sudi:
1. Odbija se i dio tužbenog zahtjeva tužiteljice N. D. kojim traži da joj tuženik s osnova naknade nematerijalne štete isplati i dio pobijanog iznosa od 26.600,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Odbija se i dio tužbenog zahtjeva tužiteljice M. D. kojim traži da joj tuženik s osnova naknade nematerijalne štete isplati i dio pobijanog iznosa od 4.400,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
3. Tuženik je dužan tužiteljicama nadoknaditi parniči trošak postupka pred sudom prvog stupnja u iznosu od 6.605,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.
IV. Tužiteljice su dužne solidarno tuženiku nadoknaditi trošak žalbe u iznosu od 400,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."
Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva i odlučeno o naknadi parničnog troška reviziju su izjavile tužiteljice zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložile da sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije tako da potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti.
Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužiteljica sud prvog stupnja dostavio je, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom predmetu ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92.
- dalje ZPP), na odgovor tuženiku i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetniku.
Tuženik nije odgovorio na izjavljenu reviziju tužiteljica, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.
Revizija je djelomično osnovana.
Na reviziju u odnosu na odluku o glavnoj stvari
Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, primjenom odredbe čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.
O svim ostalim procesnim povredama, zbog kojih se može izjaviti revizija, bez obzira da li je riječ o povredama apsolutno ili relativno bitnog značenja, revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino onda kada se revident na postojanje takvih bitnih povreda odredaba parničnog postupka u reviziji određeno i konkretno poziva.
U ovoj pravnoj stvari revidentice u navodima revizije ne upućuju na postojanje takvih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te ovaj sud cijeni da revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren.
Neosnovana je tvrdnja revidentica da su pobijane presude zasnovane na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te da se zbog toga ostvario revizijski razlog propisan čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.
Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja ocijenio pravilnima utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:
U odnosu na tužiteljicu N. D.
- da je u štetnom događaju - prometnoj nesreći 25. veljače 1994. godine, zadobila tjelesne povrede i to nategnuće paravertebralnih mišića vrata (Whiplast inijury), udarnu ozljedu desnog koljena, oštećenje medialnog polateralnog ligamenta lijevog koljena i pretrpjela jaki fizički stres,
- da je zbog povređivanja trpjela fizičke boli jačeg intenziteta oko 8 dana, srednjeg intenziteta oko 14 dana, dok su manji bolovi trajali 30 dana, a povremeni manji bolovi da su se javljali 8 tjedana,
- da je pretrpjela strah jačeg intenziteta u trajanju 1 do 2 dana, do smirenja i regresija akutnih simptoma traume, s time da je u daljnjem tijeku liječenja postojao strah sekundarne naravi radi brige za stanje zdravlja i ishod liječenja s time da je kao trajna posljedica ostala jaka neurotiziranost tužiteljice koja se boji učešća u prometu zbog bojazni od mogućih daljnjih povreda,
- da su trajne posljedice smanjile životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 25% s time da je tužiteljica u vrijeme povrjeđivanja imala 21 godinu života (prema mišljenju vještaka smanjenje životne aktivnosti očituje se u zatiljnim glavoboljama, vrtoglavicama, bolovima u vratu i ramenima, meki je oglavak bolno osjetljiv u zatiljnoj regiji, gdje su bolna izlazišta velikog okcipitalnog živca, kretnje u vratu ograničene i terminalno bolne, bolne senzacije kod pasivnog pokušaja povećanja opsega kretnji koje se šire na ramena, bolni su gornji rubovi trapeziusa, a interskapularno se nalaze bolne miogeloze, istezanje živaca ruku izaziva bolne senzacije i parestezije duž ruku, postoji naznačeni znak "blanje" kod pomicanja ivera koljena desne noge, bolan je i jači femoropatelarzni kontakt, a javlja se i bol u koljenu kod penjanja po stepenicama, kod promjena vremenskih prilika, početne degerativne posttraumatske promjene deromografizam pojačan, zaostali povremeni manji bolovi i tegobe, te tegobe i strahovanja kod učešća u prometu,
- da je kod umora i nakon dužeg stajanja naznačeno šepanje što predstavlja naruženje tužiteljice u malom stupnju,
U odnosu na tužiteljicu M. D.
- da je u istoj prometnoj nesreći zadobila tjelesnu povredu - nategnuće paravertebralnih mišića vrata,
- da je zbog zadobivenih tjelesnih povreda tužiteljica trpjela fizičke boli jačeg intenziteta oko 7 dana, srednje jake bolove oko 15 dana i manje boli oko 30 dana, dok su se povremeni manji bolovi javljali 6 tjedana,
- da je tužiteljica pretrpjela strah jačeg intenziteta koji je trajao 1 do 2 dana, do smirenja i regresija akutnih simptoma traume, a zatim sekundarni strah radi brige za stanje zdravlja i ishod liječenja što je sve jako neurotiziralo tužiteljicu koja se i nadalje boji učešća u prometu, a radi bojazni od novih sličnih incidenata,
- da je nakon završenog liječenja ostalo smanjenje životnih i radnih sposobnosti tužiteljice trajno u opsegu koji iznosi 5% (blaže ograničeni pokreti u vratu aldroza i naznačene spondilotičke promjene, vegetativna pratnja sa umjerenom hiperhidrozom, digitalnim tremorom i pojačanim dermografizmom),
- da je tužiteljica u vrijeme povrjeđivanja bila 50 godina života.
Na tako utvrđeno činjenično stanje sud drugog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kad je utvrdio visinu naknade nematerijalne štete za tužiteljicu N. D. s osnova fizičkih boli 8.000,00 kn, s osnova straha iznos od 5.000,00 kn, s osnova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 30.000,00 kn i s osnova naruženja iznos od 5.000,00 kn, a za tužiteljicu M. D. s osnova fizičkih boli 5.000,00 kn, s osnova straha 3.600,00 kn i duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 5.000,00 kn. Ovo iz razloga što sud drugog stupnja kod ocjene visina pravične novčane naknade nematerijalne štete imao u vidu vrstu i težinu pretrpljenih tjelesnih povreda, duljinu trajanja i intenzitet fizičkih boli te straha koji su tužiteljice trpjele zbog zadobijenih tjelesnih povreda kao i opseg smanjenja životnih aktivnosti i pojavne oblike u kojima se smanjenje životne aktivnosti svakodnevno očituje te godine života za obje tužiteljice te opseg naruženosti I- tužiteljice i u čemu se isto sastoji, pa ovaj sud ocjenjuje da utvrđene naknade nematerijalne štete predstavljaju pravičnu novčanu naknadu utvrđenu uz uzimanje u obzir svih kriterija i mjerila propisanih čl. 200. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 - dalje ZOO).
Zbog navedenih razloga neosnovane su tvrdnje revidentica da su naknade nematerijalne štete utvrđene u iznosima koji da su niži od iznosa koji bi predstavljali pravičnu novčanu naknadu.
Pritom valja navesti da je ovaj sud imao u vidu odredbu čl. 189. st. 2. ZOO prema kojoj se naknada nematerijalne štete utvrđuje prema okolnostima kakve su postojale u vrijeme donošenja presude suda prvog stupnja.
Navode revizije valja još odgovoriti da su nižestupanjski sudovi utvrdili sve pravno odlučne činjenice potrebe za ocjenu osnovanosti i visine pojedinih vidova nematerijalne štete, a pitanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete je pitanje primjene materijalnog prava, pa je sud drugog stupnja u okviru primjene materijalnog prava (cijeneći žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava) mogao preinačiti prvostupanjsku presudu primjenom čl. 373. toč. 4. ZPP.
Zbog navedenih je razloga revizija tužiteljica protiv odluke o glavnoj stvari primjenom čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.
U odnosu na odluku o parničnom trošku
Revidentice osnovano ističu da se u tom dijelu pred sudom drugog stupnja ostvario revizijski razlog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.
Ovo iz razloga što iz obrazloženja odluke suda drugog stupnja nije vidljivo zbog čega tužiteljicama kao parnični trošak nisu priznati troškovi pristojbi koje im sud prvog stupnja priznaje kao opravdan parnični trošak, nadalje nije vidljivo za koje procesne radnje tužiteljicama nije priznat trošak i zašto, te koliki je trošak priznat po pojedinim procesnim radnjama.
Zbog navedenih razloga u tom dijelu pravilnost pobijane odluke suda drugog stupnja nije moguće provjeriti, pa je revizija tužiteljica u tom dijelu prihvaćena i u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev za naknadu parničnog troška pobijana drugostupanjska odluka ukinuta, te predmet vraćen tom sudu na ponovno odlučivanje.
U ponovljenom postupku sud drugog stupnja će otkloniti navedenu bitnu povredu ZPP na način da obrazloži odluku o parničnom trošku tako da je moguće razaznati koji su troškovi i u kojoj visini priznati, a koji nisu i zašto nisu priznati.
Zbog navedenih je razloga odlučeno kao u izreci ove presude i rješenja.
U Zagrebu, 29. rujna 1999.
Predsjednik vijeća:
Ilija Čuljat, v.r.