Legislator Giurisprudenza & Legislazione
UsIpor-126/2018-6 Generato dall'IA

Court dismissed tax appeal where contract termination occurred after tax assessment deadline expired.

Numero d'incarto UsIpor-126/2018-6
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Administrative Court in Split dismissed the taxpayer's request to annul the Ministry of Finance's decision on real estate transfer tax. The taxpayer argued that a subsequent contract termination meant no transfer occurred, but the court found the termination agreement was signed after the tax assessment became final. Since the taxpayer failed to request a procedure renewal within the statutory 30-day window following the contract's cancellation, the tax liability remained valid and enforceable.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Čl. 22. st. 1. i 2. ZPPN-a; Čl. 57. st. 1. ZUS-a: Termination of a property transfer contract by mutual agreement after the finality of the tax assessment decision does not constitute grounds for renewing the tax procedure if the taxpayer fails to request renewal within 30 days of the termination.

Parole chiave

Generato dall'IA
real estate transfer tax contract termination timing procedure renewal deadline finality of tax decision administrative law appeal

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Čl. 22. stavak 1. Zakona o porezu na promet nekretnina
Čl. 22. stavak 2. Zakona o porezu na promet nekretnina
Čl. 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima
Čl. 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima

Giurisprudenza citata

Generato dall'IA
Odluka Upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us-6058/2001 od 20. srpnja 2005. godine
Odluka Upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us-6058/2001 od 20. srpnja 2005. godine), proizlazi da na razrez poreza na promet nekretnina temeljem valjanog ugovora nije od utjecaja činjenica da se nije izvršila uknjižba vlasništva temeljem tog ugovora.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

Poslovni broj: 8 Uspor-126/18-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja L. V., OIB: …, zastupanog po opunomoćenicima O. d. H. & P., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na promet nekretnina, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 18. siječnja 2019. godine, u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i odsutnosti tuženika, 28. siječnja 2019. godine,

p r e s u d i o j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/15-01/2746, URBROJ: 513-04/18-2 od 17. svibnja 2018. godine.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, Klasa: UP/II-410-20/15- 01/2746, URBROJ: 513-04/18-2 od 17. svibnja 2018. godine, tužitelj osporava navedeno rješenje, te je naveo; da je tužitelj poreznim rješenjem obvezan na plaćanje poreza na promet nekretnina temeljem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojeg je kao davatelj uzdržavanja zaključio sa majkom M. L., kaoprimateljem uzdržavanja; da je predmetni Ugovor u međuvremenu raskinut, pa da nema osnove da mu se utvrđuje porez; da je predmetni Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju raskinut prije pravomoćnosti poreznog rješenja kojim mu je određen porez, slijedom čega navedeni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju nije bio na snazi u vrijeme vođenja upravnog postupka kod poreznih tijela; da ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju nije stekao nekretnine navedene u istom ugovoru, jer su iste i dalje u vlasništvu njegove majke, jer je stanje u zemljišnim knjigama istovjetno stanju prije zaključenja navedenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, pa da stoga obzirom da predmetni ugovor nije realiziran ne može biti obveznik plaćanja poreza na promet nekretnina po predmetnom ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju. Predložio je da se ponište osporeno rješenje tuženika i porezno rješenje.

U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostava H., Klasa: UP/I-410-20/2014- 001/00800, Urbroj: 513-007-17-01/2014-0005 od 05. studenog 2014. godine.

Navedenim poreznim rješenjem tužitelju je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 3.673.818,31 kn, te porez na promet nekretnina u iznosu od 183.690,91 kuna.

U predmetnom upravnom sporu održana je rasprava dana 18. siječnja 2019. godine na koju su pozvane stranke, a na koju je pristupio zamjenik opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio tuženik iako je isti uredno pozvan a izostanak nije opravdao, pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika.

Zamjenik opunomoćenik tužitelja je iskazao da ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Naveo je da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je predmetni ugovor o dosmrtnom uzdržavanju raskinut ugovorom o raskidu istog ugovora od 25. studenog 2014. godine, sukladno članku 432. st. 1. ZOO- a, voljom stranaka. Navodi da tužitelj nikada nije stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama i da temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju nije izvršena ukljižba vlasništva na njegovo ime; da je zbog navedenog poreznog duga trenutno blokiran, što mu ugrožava egzistenciju. Pozvao se na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, posl. br. U-III-5989/13 od 09. veljače 2016. i br. U-III-6288/2016. Predložio je da se ročište odgodi radi detaljnijeg očitovanja. Popisao je trošak na način da je potražio trošak pristupa na ročište u iznosu-visini od 250 bodova uvećano za PDV, te troškove sudske pristojbe.

Prijedlog za odgodu ročišta je odbijen kao neosnovan, budući da iz spisa proizlazi da je tužitelju poziv za ročište poslan poštom dana 22. studenog 2018. godine, te je tužitelj imao dovoljno vremena ukoliko je želio da u ovom predmetu angažira stručnu osobu-odvjetnika, kao svog opunomoćenika, da to na vrijeme i učini i omogući opunomoćeniku da se pripremi ra raspravu. S druge strane obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze, obzirom da je među strankama sporno pravno pitanje, po ocjeni Suda nije bilo osnove za odgodu ročišta, cijeneći da eventualno dodatno očitovanje ili neki dokazi ne bi bili od utjecaja na donošenje drugačije odluke.

U dokaznom postupku čitana je tužba, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis te cjelokupni spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je poreznim rješenjem tužitelju pravilno i zakonito utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina, temeljem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju zaključenog dana 30. kolovoza 2012. godine a ovjerenog dana 04. rujna 2012. godine pred O. s. u S. G.

Među strankama je sporno da li je s obzirom na raskid Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, porezno tijelo imalo osnove da tužitelju utvrdi obvezu poreza na promet nekretnina koje je tužitelj temeljem predmetnog Ugovora u dosmrtnom uzdržavanju stekao. Nije predmet ovog upravnog spoira utvrđivanje da li je tužitelj temeljem predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju izvršio uknjižbu vlasništva na svoje ime tj. da li je navedeni Ugovor proveden u zemljišnoj knjizi i izvršena uknjižba vlasništva na tužitelja. Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju reguliran je člankom 586-589. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05,41/08125/11,78/15 i 29/18, dalje: ZOO-a). Prema navedenim odredbama davatelj uzdržavanja odmah stječe vlasništvo nad imovinom koje je predmet ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i ne čeka se smrt primatelja uzdržavanja, obzirom da primatelj uzdržavanja vlasništvo prenosi na davatelja uzdržavanja za života, za razliku od Ugovora o doživotnom uzdržavanju.

Nije sporno da je dana 30. kolovoza 2012. godine zaključen a dana 04. rujna 2012. godine pred O. s. u S. G., pod poslovnim brojem R1-43/12 i ovjeren ugovor o dosmrtnom uzdržavanju između tužitelja, kao davatelja uzdržavanja i M. L., kao primateljice. Navedenim Ugovorom utvrđeno je da primateljica uzdržavanja, davatelju uzdržavanja u vlasništvo prenosi nekretnine pobliže označene istim Ugovorom. Točkom I. istog Ugovora je utvrđeno da davatelj uzdržavanja ovjerom istog ugovora pred O. s. u S. G., stupa u posjed navedenih nekretnina i da je ovlašten da izvrši uknjižbu prava vlasništva na svoje ime, na predmetnim nekretninama, odmah po potpisivanju tog Ugovora.

Dakle, iz navedenog nesporno proizlazi da je odmah po potpisivanju predmetnog Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, tužitelj stekao vlasništvo predmetnih nekretnina, stoga je neosnovan navod tužitelja da on nije stekao vlasništvo temeljem navedenog Ugovora, pa je stoga osnovano utvrđen obveznikom plaćanja poreza na promet nekretnina za predmetne nekretnine.

O. s. u S. G., Zemljišnoknjižni odjel dana 07. svibnja 2014. godine pod brojem Z.535/13 donio je rješenje kojim temeljem navedenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, dopušta uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja.

Utvrđivanje (razrez) poreza na promet nekretnina nije vezano i ne ovisi o uknjižbi vlasništva na nekretninama koje se oporezuju. Naime, prema važećoj sudskoj praksi (npr. Odluka Upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us-6058/2001 od 20. srpnja 2005. godine), proizlazi da na razrez poreza na promet nekretnina temeljem valjanog ugovora nije od utjecaja činjenica da se nije izvršila uknjižba vlasništva temeljem tog ugovora. Prema stanju spisa je vidljivo da je Ugovor o raskidu Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, zaključen dana 25. studenog 2014. godine i ovjeren pred O. s. u S., pod brojem R1-689/14, dana 28. studenog 2014. godine, a da je porezno rješenje donijeto 05. studenog 2014. godine, koje je tužitelju uručeno 17. studenog 2014. godine, dakle, da je tužitelj tek nakon zaprimanja poreznog rješenja pristupio raskidu Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Stoga, obzirom na navedeno ukoliko ne bi bio izvršen prenos vlasništva po Ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju i uknjižba vlasništva na tužitelja u zemljišnoj knjizi, tužitelj je u toj situaciji eventualno mogao kod poreznog tijela zatražiti obnovu postupka, sukladno članku 22. stavak 1. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj:69/97, 153/02 i 22/11, dalje: ZPPN-a).

Člankom 22. stavak 1. ZPPN-a propisano je da su raskid ugovora o prijenosu vlasništva na nekretnini voljom stranaka prije nego se obavi prijenos u zemljišnim knjigama na novog vlasnika, te raskid ili poništenje ugovora odlukom suda razlozi za obnovu postupka i poništenje rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina.

Stavkom 2. istog članka je propisano da porezni obveznik može podnijeti prijedlog za obnovu postupka zbog raskida ugovora voljom stranaka prije nego što se obavi prijenos u zemljišnim knjigama na novog vlasnika u roku od 30 dana od dana raskida ugovora, a da nakon isteka roka od jedne godine od dana konačnosti rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina obnova postupka se ne može tražiti.

Slijedom navedenog proizlazi da je tužitelju obveza plaćanja poreza na promet osnovano utvrđena, te je osporeno rješenje tuženika zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, tj. odlučiti kao u izreci.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom 2. izreke.

U Splitu 28. siječnja 2019.

S U D A C

Studenko Vuleta, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.66.st.5 ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja OD H. & P., Pisarnica S., uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnike od 18. i 28.01.2019.,

- u spis.

za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Nataša Rogošić