Croatian Supreme Court allows appeal, remands case due to failure to assess debt satisfaction in bankruptcy proceedings.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia accepted the defendant's appeal against a second-instance judgment confirming a debt of over 2.8 million DEM. The lower courts failed to determine whether the plaintiff's claim had been partially or fully satisfied in prior bankruptcy proceedings against the guarantor. Consequently, the court ruled that the plaintiff could not claim the full amount if the debt was already covered by the bankruptcy recognition, remanding the case for a new decision on the remaining balance.
Regesto Legislator
Generato dall'IAZPP čl. 354. st. 2. toč. 13.; ZPP čl. 385. st. 2.: If a creditor has already satisfied their claim through a bankruptcy proceeding against a guarantor, they cannot claim the full amount from the debtor, and lower courts must assess the extent of such satisfaction before ruling on the debt.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 75/04-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, mr. Jasne Brežanski, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. S.p.A., Z. I., zastupan po punomoćniku O. F., odvjetniku iz Z., protiv tuženika B. d.d. V., radi 2.875.840,37 DEM, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5627/01 od 10. veljače 2004. godine kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-11369/92 od 3. svibnja 2001. godine, u sjednici održanoj dana 26. listopada 2004. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika se prihvaća te se u pobijanom dosuđujućem dijelu kojim je tuženik obvezan platiti tužitelju 2.875.840,37 DEM i naknaditi mu parnični trošak od 160.050,00 kn, ukidaju presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5627/01 od 10. veljače 2004. godine i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-11369/92 od 3. svibnja 2001. godine i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5627/01 od 10. veljače 2004. godine odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-11369/92 od 3. svibnja 2001. godine.
Tom je prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu, a što je predmet odlučivanja u ovom revizijskom postupku, tuženi obvezan tužitelju platiti iznos od 2.875,840,37 DEM kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 160.050,00 kn u roku od 15 dana.
Tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom da mu se na glavnicu priznaju zakonske zatezne kamate tekuće od 29. studenog 1991. godine do plateža.
Protiv citirane drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik pobijajući je u dosuđujućem dijelu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o dostavljenoj reviziji.
Revizija je osnovana.
Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio isplatu utuženog iznosa s naslova isplate cijene za isporučenu robu, temeljem ugovora zaključenog između tužitelja i tuženika dana 26. svibnja 1990. godine i protokola od 21. svibnja 1991. godine ističući i to da je u svezi s navedenim pravnim poslom pribavio garanciju V. b. d.d., nad kojom je otvoren stečajni postupak i protiv koje je tužitelj tijekom ovog postupka povukao izjavljenu tužbu.
Prvostupanjski i drugostupanjski sud prihvatili su tužbeni zahtjev, polazeći od utvrđenja da je između stranaka sklopljen ugovor o kreditu na iznos od 3.000.000 DEM dana 26. svibnja 1990. godine, da je dana 21. svibnja 1991. godine tužitelj potpisao protokol kojim je priznao dug u visini utužene glavnice, a za navedeni pravni posao pribavljena je i garancija V. b. d.d.
Otklanjajući prigovor tuženika da ugovor i protokol nije potpisala ovlaštena osoba, upiru i na postojanje bankarske garancije koja potvrđuje valjanost navedenih pravnih poslova.
Utvrđuju nadalje, da je nad V. b. d.d. otvoren stečajni postupak pod brojem St-1/98 i da je na ročištu od 18. studenog 1998. godine utvrđena i priznata tražbina tužitelja u iznosu od 10.128.709,78 kn.
Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjskog i drugostupanjskog suda, koja vezuju i ovaj revizijski sud, treba istaći da su nižestupanjski sudovi u svezi sa stečajnim postupkom vođenim nad V. b. d.d., u kojem je postupku priznata i utvrđena tražbina tužitelja i to još 1998. godine, propustili ocijeniti da li je ta tražbina u cijelosti ili djelomično namirena, što je bilo od odlučnog utjecaja za donošenje zakonite odluke u ovom predmetu o osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva.
U slučaju da je tužitelj u cijelosti ili djelomično namiren u svom utvrđenom i priznatom potraživanju u stečajnom postupku neosnovanim bi se ukazivao njegov zahtjev za isplatu istog iznosa u odnosu na tuženika.
Istina je da obveza dužnika postoji neovisno o postojanju obveze temeljem izdane bankarske garancije, međutim ukoliko vjerovnik naplati svoje potraživanje temeljem izdate bankarske garancije, isto potraživanje ne može s osnovom isticati prema dužniku.
Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski i drugostupanjski sud propustili su cijeniti i raspraviti navedeno odlučno pitanje, zbog čega su izostali i bilo kakvi razlozi pobijanih presuda u izloženom pravcu.
Slijedom izloženog ostvareni su revizijski razlozi bitnih povreda odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku - “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. st. 2. ZPP) pa je reviziju trebalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 26. listopada 2004. godine
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.