Croatian Supreme Court allows revocation of lower court judgment on unpaid unused vacation leave compensation.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia accepted the defendant's appeal and revoked the lower court's judgment regarding unpaid vacation compensation. The lower courts incorrectly applied Article 32 of the Basic Act on Labor Relations, whereas the Supreme Court determined the claim should be based on Article 73 of the same Act for damages caused by the employer. Consequently, the case was remanded to the first instance court for a new trial based on the correct legal basis.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 32. ZOPRO; čl. 73. ZOPRO; čl. 9. ZUP; The employer is liable for damages resulting from an employee's unused vacation only if the employee failed to take the leave due to the employer's fault, not as a general entitlement under the Basic Act on Labor Relations.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-608/1999-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. B. iz Š., kojeg zastupa Ž. Č. odvjetnik iz Š., protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo unutarnjih poslova – PU Šibenska, koju zastupa Državno pravobraniteljstvo Županije šibensko-kninske, radi isplate, rješavajući reviziju tuženice protiv dijela pravomoćne presude Županijskog suda u Šibeniku br. Gž- 344/98 od 16. listopada 1998., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku br. P- 149/96 od 16. lipnja 1998., u sjednici održanoj dana 08. studenog 2001. godine
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tuženice i ukida presuda Županijskog suda u Šibeniku br. Gž- 344/98 od 16. listopada 1998. i presuda Općinskog suda u Šibeniku br. P-149/96 od 16. lipnja 1998. i to u dijelu kojim je prihvaćen dio zahtjeva tužitelja i odluci o troškovima postupka i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da sa osnova neiskorištenog godišnjeg odmora za 1993. godinu tužitelju plati iznos od 3.245,94 kn, sa zakonskom kamatom od 13. prosinca 1993. pa do isplate i za 1994. godinu iznos od 3.514,65 kn sa zakonskom kamatom od 31. prosinca 1994. pa do isplate (točka 1. izreke). Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu radi neiskorištenog godišnjeg odmora za 1995. godinu sa zakonskom kamatom (toč. 2. izreke). Tuženici je naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.560,00 kn (toč. 3. izreke).
Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe stranaka i potvrđena u cijelosti presuda suda prvog stupnja.
Protiv dijela pravomoćne presude suda drugog stupnja, kojim je prihvaćen dio zahtjeva tužitelja i tuženici naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka, reviziju je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijani dio presude preinači i zahtjev tužitelja odbije uz naknadu troškova postupka.
Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a nadležni državni odvjetnik nije se izjasnio o reviziji.
Revizija je osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade radi neiskorištenih godišnjih odmora.
Niži sudovi prihvatili su zahtjev tužitelja za plaćanje naknade radi neiskorištenog godišnjeg odmora u 1993. i 1994. godini, a pozivom na odredbu čl. 32. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa (“Narodne novine” br. 34/91 – dalje ZOPRO).
Po ocjeni ovog suda pravna osnova tužbenog zahtjeva u ovom predmetu spora osniva se na odredbi čl. 73. ZOPRO-a kojom je propisano da se radniku koji pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, organizacija odnosno poslodavac dužni naknaditi štetu po općim načelima o odgovornosti na štetu. Iako je u konkretnom slučaju riječ o radniku Ministarstva unutarnih poslova, ova odredba se primijenjuje, jer je odredbom čl. 9. Zakona o unutarnim poslovima (“Narodne novine” br. 29/91 – pročišćeni tekst) propisano da se propisi o upravi, radnim odnosima, zdravstvenom, mirovinskom i invalidskom osiguranju, te usmjerenom obrazovanju, primijenjuju i na Ministarstvo ako tim Zakonom nije drukčije određeno. Pitanje naknade za neiskorišteni godišnji odmor nije spomenutim Zakonom regulirano. Dakle, iz citiranih zakonskih odredba proizlazi da bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu štete radi neiskorištenog godišnjeg odmora samo u slučaju kad ga nije koristio krivnjom tuženice.
Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižih sudova u postupku nisu utvrđene odlučne okolnosti za rješenje predmeta spora i reviziju tuženice trebalo je prihvatiti kao osnovanu i temeljem odredbe čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99) trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 08. studenog 2001.
Predsjednik vijeća:
Jakob Miletić, v. r.