Croatian Supreme Court quashes lower court dismissal of prosecutor's request to open criminal investigation due to insufficient evidence.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of the Republic of Croatia quashed the District Court's decision dismissing the prosecutor's request to open a criminal investigation. The prosecutor argued that the lower court incorrectly concluded the suspect did not violate traffic laws, ignoring evidence of the suspect's alcohol impairment and failure to explain his sudden stop at an intersection. The court held that the first-instance judge failed to properly evaluate the suspect's subjective awareness of the danger, which is crucial for establishing criminal liability.
Regesto Legislator
Generato dall'IAArticle 385, paragraph 3 of the Criminal Procedure Act; The Supreme Court quashes a lower court's dismissal of a prosecutor's request to open an investigation when the first-instance judge fails to adequately evaluate evidence regarding the suspect's subjective awareness of the danger and the circumstances of the offense.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: IV Kž-22/1994
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana, kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i sudskog savjetnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv osum. P.D. zbog krivičnog djela iz čl. 161. st. 1. i dr. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 25. ožujka 1994. Kio-26/94-5, Kv-19/94, u sjednici održanoj 21. lipnja 1994.,
r i j e š i o j e:
Uvažava se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
O b r a z l o ž e n j e
Županijski sud u Karlovcu je kao sud prvog stupnja rješenjem od 25. ožujka 1994. Kio-26/94-5, Kv-19/94 odbio zahtjev državnog odvjetnika da se protiv osum. P.D. provede istraga zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo iz čl. 161. st. 1. u svezi čl. 157. st. 1. KZRH.
Protiv toga rješenja državni odvjetnik je podnio žalbu i predložio da se ono ukine i predmet uputi sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske je u podnesku od 22. travnja 1994. Ktž-521/94 predložio da se žalba uvaži i pobijano rješnje preinači tako da se otvori istraga.
Žalba je osnovana.
Naime, sud prvog stupnja je, obzirom na prikupljene i ponuđene dokaze uz zahtjev za provođenje istrage (zapisnik o uviđaju s fotoelaboratom i skicom), prema kojima proizlazi da na cesti kojom se je kretao osumnjičenik nije bilo prometnog znaka koji bi ga obavijestio da nailazi na raskrižje s cestom koja je označena kao cesta s prednošću prolaza, zaključio da osumnjičenik na način opisan u zahtjevu nije povrijedio prometni propis iz čl. 18. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer da se on u datoj situacji u raskrižju oštećeniku I.B. nalazio s desne strane, pa da ga je ovaj prema pravilu iz čl. 32. st. 1. navedenog Zakona ega da nije od značaja, jer nije u uzročnoj vezi s posljedicom, bio dužan propustiti, uslijed č
niti okolnost što je osumnjičenik upravljao motornim vozilom pod utjecajem alkohola i time povrijedio prometni propis iz čl. 195. st. 1. tog Zakona.
Međutim, po ocjeni suda drugog stupnja, takvi razlozi su, bar za sada, neprihvatljivi i stajalište suda prvog stupnja preuranjeno je zauzeto.
Naime, time što je na cesti kojom se kretao osumnjičenik bio prethodno uništen prometni znak koji bi ga obavijestio da nailazi na raskrižje s cestom koja ima prednost prolaza, međusobni odnos tih cesta objektivno se nije izmijenio, pa je za odvijanje prometa u predmetnom raskrižju i dalje vrijedilo pravilo iz čl. 32. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Navedena okolnost odsustva odgovarajućeg prometnog znaka na cesti kojom se je kretao
osumnjičenik,
naravno,
može
imati
utjecaja na zaključak o postojanju osnova sumnje da li je kod osumnjičenika postojala jedna od pretpostavki za krivičnu odgovornost (u konkretnom slučaju nehat), tj. da li je on bio svjestan da se kreće u raskrižju dolazeći na cestu koja ima prednost prolaska i da zbog takve njegove vožnje može nastupiti zabranjena posljedica, olako držeći da će je moći spriječiti ili da ona neće nastupiti, odnosno kad toga nije bio svjestan iako je prema okolnostima i svojim osobnim svojstvima morao i mogao biti svjestan takve mogućnosti. Sud prvog stupnja, međutim, propustio je razmotriti i druge prikupljene dokaze (iskaz osumnjičenika), i to upravo u pravcu tog subjektivnog odnosa počinitelja prema djelu, na što žalitelj s pravom ukazuje. Naime, osumnjičenik prebiva u D.R., gdje se prometna nezgoda i zbila, očito je vozački ispit polagao pred kraće vrijeme, po njegovom iskazu prilikom polaganja ispita vožnju je vršio upravo i na mjestu gdje se sada nezgoda dogodila (mada, kretanjem iz smjera kojim se inkriminirane zgode kretao oštećenik), a ove zgode je prije ulaska u raskrižje najprije vozilo zaustavio, ne dajući pri tom potrebno objašnjenje zbog čega je tako postupio, iako bi bilo za očekivati da je vožnju samo usporio i produžio, ako je držao da se on nalazi na cesti s prednošću prolaska. Takve okolnosti mogu upućivati na zaključak da je osumnjičenik bio svjestan da ulazi u raskrižje s cestom koja ima prednost prolaska, a sud prvog stupnja ih nije cijenio i iznio razloge o njihovom značaju.
Zbog iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 385. st. 3. ZKP).
Prilikom ponovnog odlučivanje sud prvog stupnja će razmotriti dokaze i sa stanovišta postojanja odlučne činjenice visine imovinske štete, jer ona u konkretnom slučaju predstavlja kvalifikatornu okolnost koja krivično djelo ugrožavanja javnog prometa čini teškim djelom protiv sigurnosti javnog prometa, a prema potrebi će radi toga, kao i radi razjašnjenja okolnosti o kojima su prethodno iznijeti razlozi suda drugog stupnja glede žalbe državnog odvjetnika, iznova uzeti iskaz osumnjičenika po čl. 150.s t. 2. ZKP.
U Zagrebu, 21. lipnja 1994.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.
Gudelj Milan, v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši administrativni referent:
(Štefica
Klepac)