Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-1452/2001-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal in commercial franchise dispute as value under 500,000 Kuna threshold. Appeal rejected due to insufficient monetary value for review under ZPP. Court applies commercial procedure rules and statutory review limits. Decision upholds lower court eviction order against franchisee. Appeal inadmissible because dispute value falls below legal review threshold. Commercial procedure rules strictly limit appellate review in business disputes. Court rejects appeal based on statutory monetary value requirements. Decision confirms lower court eviction ruling remains valid. Appeal dismissed due to failure to meet review value criteria. Commercial procedure law bars review for small value disputes.

Numero d'incarto Rev-1452/2001-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the appeal as inadmissible, upholding the lower court's eviction order against the franchisee. The dispute arose from a franchise agreement where the franchisor sought to evict the franchisee from business premises, with the claimed value of the disputed portion being 180,000 Kuna. The court ruled that under commercial procedure rules, appeals are prohibited when the subject matter value does not exceed 500,000 Kuna, a threshold the case failed to meet. Consequently, the appeal was rejected without further examination of the merits, leaving the eviction order in force.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 489.a/ ZPP; čl. 497. ZPP: In commercial disputes, appeals are inadmissible if the value of the disputed portion of the final judgment does not exceed 500,000 Kuna, as such appeals are statutorily prohibited for matters below this monetary threshold.

Parole chiave

Generato dall'IA
commercial procedure franchise dispute eviction order appeal inadmissibility monetary threshold ZPP provisions business litigation

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1452/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak Radej, Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. d.o.o. kao pravnog sljednika G. T. d.o.o. Z., zastupanog po V. T., odvjetniku u B., protiv tuženika I. B. iz R., zastupanog po odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda V., J. i Š. iz R., radi predaje poslovnog prostora, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 07. prosinca 2000. broj Gž-1441/00-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Opatiji od 21. veljače 2000. broj P-540/94-39, u sjednici održanoj dana 03. prosinca 2003. godine

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika, te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

"I Nalaže se I. B. iz R., da iseli iz poslovnih prostorija tužitelja, u O., te da iste prostorije isprazni i preda otkazivaocu u posjed, slobodne od osoba i stvari.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnih troškova."

Protiv te drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da nižestupanjske presude budu ukinute i da predmet bude vraćen na ponovni postupak. Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnilo.

Revizija je nedopuštena.

Predmetni spor proizlazi iz ugovora o "frannchisingu", sklopljenog između stranaka dana 12. srpnja 1991., na temelju kojeg je tužitelj dao tuženiku kao franšizeru na korištenje dio poslovnog prostora svoje poslovne jedinice u O. radi otvaranja café bara, pod uvjetima utvrđenim tim ugovorom i uz ugovorenu franšizing naknadu.

Dakle, riječ je o sporu koji proizlazi iz međusobnog trgovačkog odnosa između imatelja radnje i pravne osobe koja obavlja trgovačku djelatnost, a prema odredbi čl. 489.a/ Zakona o parničnom postupku – ZPP (“Narodne novine” broj 53/91 i dr.) u takvom sporu primjenjuju se pravila o postupku u trgovačkim sporovima. Stoga se pitanje dopuštenosti predmetne revizije ocjenjuje uz primjenu odredbe čl. 497. ZPP.

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je dana 07. prosinca 2000., dakle nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 112/99), koji je stupio na snagu 06. studenog 1999., pa se dopuštenost revizije ispituje uz primjenu tog Zakona, s obzirom na njegovu odredbu iz čl. 10. st. 3., kojom je određeno da će se o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne odluke drugostupanjskog suda donesene prije stupanja na snagu tog Zakona rješavati po pravilima parničnog postupka koja su važila do dana njegovog stupanja na snagu.

Prema odredbi čl. 497. ZPP revizija u trgovačkim sporovima nije dopuštena ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 500.000,00 kn. U konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela presude predstavlja vrijednost predmeta spora koji je tužitelj naznačio u tužbi, a to je iznos od 180.000,00 kn, pa budući da ta vrijednost ne prelazi navedenu graničnu vrijednost dopuštenosti revizije, predmetna revizija je nedopuštena.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. ZPP takvu reviziju valjalo odbaciti.

U Zagrebu, 03. prosinca 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.