Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Us-11994/2008-4 Generato dall'IA

Administrative court dismisses customs valuation appeal due to insufficient reasoning in the lower authority's decision.

Numero d'incarto Us-11994/2008-4
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The administrative court dismissed the plaintiff's appeal against the Customs Service's decision to revalue a used Mercedes-Benz vehicle using a comparative declaration instead of the transaction value. The plaintiff argued that the lower authorities failed to properly apply the transaction value rules and did not justify why the comparative declaration was appropriate. The court ruled that the decision was invalid because the reasoning for using the comparative value was insufficient and did not address the plaintiff's specific objections regarding the comparability of the goods.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Članak 32. Carinskog zakona; Članak 39. Zakona o upravnim sporovima: A customs valuation decision based on comparative value is invalid if the reasoning fails to adequately justify the comparability of the goods and address the taxpayer's specific objections.

Parole chiave

Generato dall'IA
customs valuation transaction value comparative declaration administrative appeal insufficient reasoning Carinski zakon Zakon o upravnim sporovima

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
članka 32. Carinskog zakona
lipnja 2008., kojim se utvrđuje sukladno odredbi članka 32. Carinskog zakona carinska vrijednost za rabljeno osobno vozilo marke Mercedes Benz CL 550, proizvodnje 2008., pušteno u slobodan promet po jedinstvenoj carinskoj deklaraciji broj: 41106/640/24590 od 23.
članka 31. Carinskog zakona
Carinskog zakona iako su bile ispunjene sve pretpostavke za primjenu članka 31. Carinskog zakona.
članka 38. i 39. Carinskog zakona
članka 33. Carinskog zakona
siječnja 2008., način formiranja nabavne cijene vozila s posebnog tržišta, stvarno plaćena nabavna cijena prema priloženim dokazima) tuženo tijelo cijeni utemeljenost procjene carinske vrijednosti temeljem članka 33. Carinskog zakona, iako je Carinarnica primijenila članak 32.
članka 39. Zakona o upravnim sporovima
članka 62. Zakona o upravnim sporovima

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Us-11994/2008-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E!

P R E S U D A

Upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Smiljana Mikuša kao predsjednika vijeća, Dubravke Markt i mr. sc. Marije Kriletić kao članica vijeća, te sudskog savjetnika Igora Prokurice kao zapisničara, u upravnom sporu tužitelja L. F. d.o.o. Z., zastupanog po direktoru D. M., kojega zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva T. i P. iz Z., protiv rješenja tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-413-01/08-01/158, ur. broj: 513- 04/08-2 od 24. listopada 2008., radi utvrđivanja carinske vrijednosti, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 29. prosinca 2010.,

p r e s u d i o j e

Tužba se uvažava.

Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-413-01/08-01/158, ur. broj: 513-04/08-2 od 24. listopada 2008.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem tuženog tijela odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Carinarnice Z., Carinske ispostave V., klasa: UP/I-413-01/08-03/449, ur. broj: 513-02-41-10-08-3 od 20. lipnja 2008., kojim se utvrđuje sukladno odredbi članka 32. Carinskog zakona carinska vrijednost za rabljeno osobno vozilo marke Mercedes Benz CL 550, proizvodnje 2008., pušteno u slobodan promet po jedinstvenoj carinskoj deklaraciji broj: 41106/640/24590 od 23. svibnja 2008., CI V. u iznosu od 530.783,00 kn te su izmijenjeni podaci u polju 47 deklaracije s obzirom da vrijednost deklarirana u iznosu od 375.526,00 kn u carinskoj deklaraciji nije prihvaćena kao transakcijska vrijednost predmetnog vozila.

Tužitelj u tužbi kojom pokreće upravni spor osporava zakonitost pobijanog rješenja iz razloga što u aktu nije pravilno primijenjen zakon, što se u postupku koji je aktu prethodio nije postupilo prema pravilima postupka a osobito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno te što je iz činjenica izveden nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. Naime, smatra da tuženo tijelo nije pravilno primijenilo članak 31. Carinskog zakona sukladno kojem je carinska vrijednost uvezene robe njezina transakcijska vrijednost, a to je stvarno plaćena cijena usklađena prema odredbama članaka 38. i 39.

Carinskog zakona iako su bile ispunjene sve pretpostavke za primjenu članka 31. Carinskog zakona. Umjesto članka 31. Carinskog zakona tuženo je tijelo potvrdilo pogrešnu primjenu članka 32. istog Zakona od strane prvostupanjskog tijela prema kojem kada nije moguće odrediti carinsku vrijednost uvezene robe prema odredbama članka 31. Carinskog zakona, a što u ovom predmetu nije slučaj, carinska vrijednost bit će transakcijska vrijednost istovjetne robe prodane za izvoz u Republiku Hrvatsku i uvezene u isto ili gotovo isto vrijeme kada i roba koja se vrednuje.

Proizlazi da je prvostupanjsko tijelo za usporedbu koristilo JCD 41106/640/1418 od 15. siječnja 2008., pa je očito da se ne radi o istom ili gotovo istom vremenu uvoza kao sporne deklaracije od 23. svibnja 2008. Smatra da je obrazloženje paušalno i protivno općim načelima propisanim u poreznom, odnosno carinskom odnosu, koja su opisana u članku 6. i 7. Općeg poreznog zakona. Naime, sukladno članku 7. Općeg poreznog zakona carinski obveznik prije donošenja akta kojim se utvrđuju njegove obveze ima pravo na očitovanje o činjenicama i okolnostima koje su bitne za donošenje tog akta a u ovoj carinskoj stvari odlučna činjenica na temelju koje je utvrđena carinska vrijednost predmetne robe je navedena deklaracija od 15. siječnja 2008. na koju se poziva Carinarnica a koja mu nije dostavljena na uvid pa nije imao nikakve mogućnosti očitovati se o istoj.

Na navedenu postupovnu pogrešku prvostupanjskog tijela koja je dovela do nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja je upozorio i u žalbi ali tuženo tijelo nije sukladno članku 242. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku upotpunilo postupak i otklonilo navedeni nedostatak te je tako onemogućilo očitovanje o navedenoj deklaraciji. Ovakvim postupanjem prvostupanjskog tijela i tuženog tijela je povrijeđeno načelo saslušanja stranke propisane člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku prema kojem se prije donošenja rješenja stranci mora pružiti mogućnost da se izjasni o činjenicama i okolnostima koje su od važnosti za donošenje rješenja.

Posebno upućuje na činjenicu da slobodna ocjena dokaza u upravnom postupku ne znači arbitrarnost koju su iskazali prvostupanjsko tijelo i tuženo tijelo u svom postupanju prilikom ocjene vjerodostojnosti računa broj: 2008-0263 već savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka što znači da ocjena mora biti u skladu s pravilima logičkog zaključivanja. Prvostupanjsko tijelo je u prvostupanjskom postupku sukladno članku 6. Općeg poreznog zakona bilo dužno utvrditi sve činjenice koje mu idu u prilog ali to je propustilo učiniti jer je potpuno zanemarilo dostavljene dokaze koji jasno ukazuju da je predmetni račun vjerodostojan i da je u njemu deklarirana stvarno plaćena cijena.

U žalbenom postupku je tuženo tijelo bilo dužno upotpuniti postupak i otkloniti navedeni nedostatak ali to nije učinilo. Posebice ističe da se u predmetnom carinskom postupku radi o motornom vozilu kupljenom na tržištu SAD-a a zbog notorne činjenice slabog tečaja dolara u odnosu na EUR istovjetna roba je jeftinija nego roba iz Europske unije, odnosno u ovom slučaju iz Savezne Republike Njemačke tako da se transakcijska vrijednost predmetne robe u ovom slučaju i to samo ako se vrijednost robe ne može utvrditi primjenom članka 31. Carinskog zakona, a što ovdje nije slučaj, može utvrđivati samo na temelju transakcijske vrijednosti istovjetne robe iz SAD-a i to uvezene u isto ili gotovo isto vrijeme, a pretpostavlja da se u slučaju deklaracije na koju se poziva carinarnica radi o robi iz Europske unije odnosno Savezne Republike Njemačke.

Stoga je predložio da mu se predmetna deklaracija dostavi na očitovanje, ali tuženo tijelo je to propustilo učiniti. Uz uloženu primjedbu na zapisnik o utvrđivanju carinske vrijednosti motornih vozila dodatno je dostavio nalog za plaćanje u inozemstvo (obrazac nalog 14) od 28. svibnja 2008. ovjeren od strane R. A. d.d., Podružnica S. (preko koje vrši devizna plaćanja svom dobavljaču u SAD-u) iz kojeg je jasno vidljivo da se plaćanje odnosi na račune (Invoice) broj: 2008-0251 i 0252 od 4. ožujka 2008. njegovog dobavljača S. I., C., koji je izdao i račun 2008-0263 od 28. ožujka 2008. na isti iznos od 80.300,00 USD, cijene vozila, uključujući i transport.

Pored navedenog naloga za plaćanje je dostavio izjavu o uvjetima kupoprodaje od 27. svibnja 2008. Dodatno je dostavio i swift izvješće svoje poslovne banke (R. B. A. d.d.) od 28. svibnja 2008. koji u potpunosti odgovara nalogu za plaćanje u inozemstvo od 28. svibnja 2008., a iz kojeg je opet vidljivo da se plaćanje vršilo dobavljaču te da se plaćanje odnosi na račune broj: 2008-0251 i 0252, odnosno na račune temeljem kojih je deklarirana vrijednost istih vozila kao i u predmetnom slučaju, a svi imaju približno iste iznose, što dokazuje da će deklarirana vrijednost stvarno biti plaćena.

Točno je Carinarnica utvrdila da se iznos uplaćen po nalogu za plaćanje u inozemstvo od 28. ožujka 2008. i swiftu od 28. svibnja 2008. ne odnose na račun broj: 2008-0263 nego na račune 2008-0251 i 0252 na što je ukazivao iz razloga jer se po sve tri fakture radi o istovjetnoj robi (Merecedes benz CL 550), s gotovo istovjetnim vrijednostima,a što dokazuje da je i u ovom postupku deklarirana stvarna cijena. Kako mu je dobavljač odobrio odgodu plaćanja to je u prilogu žalbe dostavio nalog za plaćanje u inozemstvo i swift izvješće koji se odnosi na račun 2008- 0263 u svezi plaćanja deklarirane vrijednosti vozila i to točno 80.300,00 USD.

Nadalje, dostavio je i ugovor od 16. veljače 2007. koji je sklopio sa svojim dobavljačem iz SAD-a predmet kojega je kupoprodaja 40 vozila u razdoblju od 2007. do 2008. godine kojem se dobavljač obvezao za sva kupljena vozila odobriti popust u visini od 15 do 20%. Tuženo tijelo pogrešno u pobijanom rješenju navodi da iz dostavljenih dokaza proizlazi da se temeljem članka 31. stavak 1. točka b) Carinskog zakona deklarirana vrijednost ne može prihvatiti kao transakcijska vrijednost te da je Carinarnica O,. (vjerojatno se radi o pogrešci prilikom pisanja obzirom da je prvostupanjski postupak proveden od strane Carinarnice Z.) pravilno pristupila provjeri carinske vrijednosti i to temeljem članka 33.

Carinskog zakona temeljem ranijih carinjenja i istovjetne ili slične robe prodane u pretežito istim količinama, istog podrijetla i uvezenog gotovo u isto vrijeme kao i roba koja se procjenjuje. Tuženo tijelo pogrešno ocjenjuje da je temeljem navedenog Carinarnica pravilno utvrdila carinsku vrijednost za predmetnu robu koristeći se transakcijskom vrijednosti slične robe.

Predlaže stoga Sudu da tužbu uvaži i pobijano rješenje poništi.

Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu smatra da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja te predlaže Sudu da tužbu odbije.

Tužba je osnovana.

Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je tužitelj, kao primatelj robe dana 23. svibnja 2008. prijavio CI V. za puštanje u slobodan promet po jedinstvenoj carinskoj deklaraciji broj: 41106/640/24590 carinsku vrijednost za novi osobni automobil Mercedes Benz CL 550, kW 285, ccm 5461, godine proizvodnje 2008., broj šasije: …, tarifne oznake 8703.2410 carinske tarife, u iznosu od 375.526,00 kn, a temeljem fakturne vrijednosti robe od 80.300 $ i paritetu DDU Zagreb po računu broj 2008-0263 strane tvrtke S. I., SAD.

Međutim, provjeravajući isprave priložene uz jedinstvenu carinsku deklaraciju i fizičkim pregledom robe temeljem odredbe članka 80. Carinskog zakona ("Narodne novine", broj: 78/99 do 5/07) Carinarnica nije prihvatila priloženi račun kao vjerodostojni dokaz o vrijednosti robe smatrajući da vrijednost odstupa od vrijednosti istovjetne robe prodane za izvoz u Republiku Hrvatsku i izvezene u isto ili gotovo isto vrijeme tako da je pri usporedbi vrijednosti korištena jedinstvena carinska deklaracija broj: 41106/640/1418 od 15. siječnja 2008.

Tužitelj u primjedbama na zapisnik o utvrđivanju carinske vrijednosti motornih vozila od 23. svibnja 2008., kao i u žalbi, spori opravdanost primjene članka 32. Carinskog zakona jer deklarirana vrijednost u potpunosti odgovara stvarno plaćenoj cijeni za predmetnu robu odnosno ispunjeni su uvjeti za primjenu članka 31. Carinskog zakona. Naime, iz zapisnika od 23. svibnja 2008. nije vidljiv razlog zbog kojega deklarirana vrijednost nije mogla biti prihvaćena kao transakcijska, odnosno ne proizlazi da priloženi račun nije vjerodostojan, već je zatražena dodatna dokumentacija koja bi potvrdila da je deklarirana vrijednost stvarno i plaćena. U tom je smislu kao dokaz tvrdnji da stvarno plaćena cijena odgovara deklariranoj dostavio nalog za plaćanje u inozemstvo (obrazac nalog 14) od 28. svibnja 2008. ovjeren od strane R. A. d.d., Podružnice S. (preko koje vrši devizna plaćanja svom dobavljaču u SAD-u) iz kojeg je vidljivo da se plaćanje odnosi na račun broj: 2008-0251 i 0252 od 4. ožujka 2008. dobavljača S. I. SAD, koji je izdao i račun 2008-0263 od 28. ožujka 2008. za istu vrstu vozila s gotovo istovjetnima cijenama, kao i swift izvješće svoje poslovne banke (R. B. A.) koja odgovara navedenom nalogu za plaćanje u inozemstvo od 28. svibnja 2008. Dostavlja i ugovor od 16. veljače 2007. koji je sklopio sa dobavljačem iz SAD-a kao predmetom kupoprodaje 40 vozila u 2007. i 2008. godini tako da se dobavljač obvezao za sva kupljena vozila odobriti popust u visini od 15 do 20%.

Carinarnica, međutim, s obzirom da iz priloženih dokaza ne proizlazi da bi se uplaćeni iznosi po fakturama 2008-0251 i 0252 (JCD 24591 i 24589) odnosili na predmetnu deklaraciju i fakturu, cijeni da u konkretnom slučaju vrijednost robe navedene u carinskoj deklaraciji odnosno priloženoj fakturi ne odgovara odredbama Carinskog zakona o ugovorenoj cijeni. Dakle, smatra da ne predstavlja stvarno plaćenu ili plativu vrijednost robe pa temeljem odredbe članka 32. Carinskog zakona procjenom utvrđuje carinsku vrijednost robe koristeći se kao usporednom već navedenom jedinstvenom carinskom deklaracijom od 15. siječnja 2008.

Tužitelj u žalbi, pored već navedenih primjedaba na zapisnik, osporava i korištenje usporedne vrijednosti robe iz jedinstvene carinske deklaracije od 15. siječnja 2008. s obzirom da je sporna deklaracija od 23. svibnja 2008., smatrajući da mu je u cilju utvrđivanja pravog stanja stvari trebalo omogućiti uvid u istu s obzirom da se u konkretnom carinskom postupku radi o motornom vozilu kupljenom na tržištu SAD-a pa se transakcijska vrijednost motornog vozila može utvrđivati samo na temelju transakcijske vrijednosti istovjetne ili slične robe iz SAD-a i to uvezene u isto ili gotovo isto vrijeme.

Iako tužitelj navedenim prigovorima, ponovljenima i kao tužbenim navodima, osporava osnovu za usporedbu (neprimjerenost usporedne deklaracije od 15. siječnja 2008., način formiranja nabavne cijene vozila s posebnog tržišta, stvarno plaćena nabavna cijena prema priloženim dokazima) tuženo tijelo cijeni utemeljenost procjene carinske vrijednosti temeljem članka 33. Carinskog zakona, iako je Carinarnica primijenila članak 32. Carinskog zakona, odnosno temeljem ranijih carinjenja istovjetne ili slične robe prodane u pretežno istim količinama, istog podrijetla i uvezene u gotovo isto vrijeme kao roba koja se procjenjuje. Navedeno, međutim, nije vidljivo iz obrazloženja prvostupanjskog ni drugostupanjskog rješenja ni priložene dokumentacije dostavljene uz odgovor na tužbu pa stoga nije moguće otkloniti tužiteljeve prigovore neutemeljenim.

Kako s obzirom na navedeno proizlazi da je takvom nedovoljno obrazloženom procjenom povrijeđen zakon na štetu tužitelja trebalo je temeljem odredbe članka 39. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 53/91, 9/92 i 77/92) tužbu uvažiti i pobijano rješenje poništiti s tim da tuženo tijelo donese novo rješenje pridržavajući se po članku 62. istog Zakona pravnog shvaćanja Suda i njegovih primjedaba glede postupka.

U Zagrebu 29. prosinca 2010.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Igor Prokurica, v.r.

Smiljan Mikuš, v.r.