Legislator Giurisprudenza & Legislazione
III Kr-207/1999-3 Generato dall'IA

Supreme Court allows retrial for forgery due to unverified signature on official document.

Numero d'incarto III Kr-207/1999-3
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia granted the prisoner's request for extraordinary review, partially vacating lower court judgments regarding the charge of forgery. The court found that the lower courts failed to verify whether the signature on the official report and prosecution request was genuine, creating reasonable doubt about the document's authenticity. Consequently, the case was remanded for a new trial to determine if the documents were forged before convicting the defendant.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 311. KZ; čl. 428. st. 4. ZKP/97; čl. 429. ZKP/97; čl. 388. st. 4. ZKP/97: A court cannot lawfully decide on a request for extraordinary review if the authenticity of a decisive fact, such as a signature on an official document, remains unverified, requiring the case to be remanded for further fact-finding.

Parole chiave

Generato dall'IA
extraordinary review forgery of official document unverified signature remand for retrial authenticity of evidence

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 311. KZ
godine sačinila za to ovlaštena osoba i potpisala ga ili je to u njezino ime učinio i potpisao, neovlašteno, netko drugi, što je odlučno za utvrđenje da li je taj zahtjev, u ovom slučaju, lažna isprava ili ne, a to je odlučno za postojanje eventualno i kaznenog djela iz čl. 311. KZ u postupanju osuđenika.
čl. 224. st. 1. KZ
KZ, a u povodu istog zahtjeva po službenoj dužnosti te se presude ukidaju i u odnosu na kazneno djelo iz čl. 224. st. 1. KZ, te se predmet u cjelini upućuje Općinskom sudu u Metkoviću na ponovno suđenje.
čl. 428. st. 4. ZKP/97
Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 428. st. 4. ZKP/97, predložio je da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.
čl. 429. ZKP/97
čl. 388. st. 4. ZKP/97
KZ, to je, u smislu čl. 388. st. 4. ZKP/97, trebalo jednako presuditi i u odnosu na to kazneno djelo, iako zahtjevom za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osporeno to kazneno djelo.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-207/1999-3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Neve Šibl kao predsjednice vijeća, te Ane Garačić i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. B. Š. zbog kaznenih djela iz čl. 224. st. 1. i dr. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, što je čine presuda Općinskog suda u Metkoviću od 22. rujna 1998. godine, br. K-50/98 i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 1. ožujka 1999. godine, br. Kž-105/98, u sjednici održanoj dana 14. srpnja 1999. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Ivana Maračića, p r e s u d i o j e :

Utvrđuje se da je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude osnovan, ukidaju se presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 1. ožujka 1999., br. Kž-105/98 u dijelu u odnosu na kazneno djelo iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ i presuda Općinskog suda u Metkoviću od 22. rujna 1998., br. K-50/98 također u dijelu u odnosu na kazneno djelo iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ, a u povodu istog zahtjeva po službenoj dužnosti te se presude ukidaju i u odnosu na kazneno djelo iz čl. 224. st. 1. KZ, te se predmet u cjelini upućuje Općinskom sudu u Metkoviću na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, što je čine presuda Općinskog suda u Metkoviću od 22. rujna 1998. godine, br. K-50/98 i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 1. ožujka 1999. godine, br. KŽ-105/98, B.Š. je proglašen krivim zbog kaznenih djela prevare i krivotvorenja javne isprave iz čl. 224. st. 1. i 311. st. 1. i 2. KZ i po tim propisima utvrđene su mu pojedinačne kazne zatvora za djelo prevare od pet mjeseci i za djelo krivotvorenja javne isprave od sedam mjeseci, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Protiv te presude podnio je osuđenik, po branitelju - zajedničkom odvjetničkom uredu P.J. i J.P., odvjetnika u S., pravodoban zahtjev za izvanredno preispitivanje dijela pravomoćne presude, u odnosu na kazneno djelo iz čl. 311. st. 1. i 2. KZ, zbog povrede kaznenog zakona na njegovu štetu, te predložio da se pravomoćna presuda ukine i uputi sudu prvog stupnja na ponovni postupak i odlučivanje, te rješenjem odgodi izvršenje kazne zatvora po pravomoćnoj presudi.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, na temelju čl. 428. st. 4. ZKP/97, predložio je da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan. Zahtjev je osnovan.

Naime, za pojam prave isprave pravno je irelevantno pitanje istinitosti njezina sadržaja, pa stoga i isprava s neistinitim sadržajem ima svojstvo prave isprave ako ju je potpisao izdavatelj, naznačen u ispravi, kako se to ispravno ukazuje podnesenim zahtjevom za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Druga je stvar što pravljenje i uporaba prave isprave s neistinitim sadržajem u nekim slučajevima je predviđeno kao samostalno kazneno djelo ili pak ulazi u sastav bića nekog drugog kaznenog djela.

Slijedom istaknutog, u ovom kazneno pravnom slučaju, za utvrđivanje i kaznenog djela iz čl. 311. st. 1. i 2. u postupanju osuđenika nije odlučna činjenica da se doista nije ni dogodila prometna nesreća (naznačena u "Izvješću o počinjenom prekršaju" od 9. travnja 1993. i "Zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka" od 9. travnja 1993.), koju kao odlučnu činjenicu za to prihvaćaju sudovi prvog i drugog stupnja, već je odlučna činjenica da li naznačeno "Izvješće o počinjenom prekršaju" i "Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka" potječu od onog tko je naznačen kao potpisnik na istima.

Glede "Izvješća o počinjenom prekršaju" od 9. travnja 1993., prema razlozima u osporenim presudama, sudovi prvog i drugog stupnja ni ne bave se time tko je doista sačinio to izvješće, a moglo bi se zaključiti da prihvaćaju da ga je sačinio Z.K., koji je i naznačen u potpisu tog izvješća, pa prema tome to izvješće se i ne može smatrati lažnom ispravom, a na "Zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka" od 9. travnja 1993. godine, ispisano je ime ovlaštene osobe M.G. s vlastoručnim potpisom druge osobe u njegovo ime, uz stavljanje službenog pečata Policijske stanice V., time da je M.G., ispitan o tome kao svjedok (list spisa predmeta, br. 80 poleđina), istaknuo da on nije vlastoručno potpisao taj zahtjev, nije ni morao ga potpisati, što obično i nije činio, već su to za njega činile druge ovlaštene osobe, on ne zna čiji je vlastoručni potpis u njegovo ime na zahtjevu.

Stoga postoji ozbiljna sumnja u istinitost odlučne činjenice da li je "Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka" od 9. travnja 1993. godine sačinila za to ovlaštena osoba i potpisala ga ili je to u njezino ime učinio i potpisao, neovlašteno, netko drugi, što je odlučno za utvrđenje da li je taj zahtjev, u ovom slučaju, lažna isprava ili ne, a to je odlučno za postojanje eventualno i kaznenog djela iz čl. 311. KZ u postupanju osuđenika. Radi toga i nije moguće zakonito odlučiti o podnesenom zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, pa je i trebalo, sukladno odredbama čl. 429. i 423. ZKP/97, zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude prihvatiti, te presuditi kao u izreci ove presude, u odnosu na kazneno djelo iz čl. 311. KZ, a kako nije, za sada, moguće izdvojeno presuđenje zbog kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. KZ, to je, u smislu čl. 388. st. 4. ZKP/97, trebalo jednako presuditi i u odnosu na to kazneno djelo, iako zahtjevom za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osporeno to kazneno djelo.

U ponovljenom postupku će sud prvog stupnja, imajući u vidu istaknuto u ovoj presudi, utvrditi odlučnu činjenicu tko je sačinio i vlastoručno potpisao "Izvještaj o izvršenom prekršaju" od 9. travnja 1993. godine i "Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka" od 9. travnja 1993. godine, te će samo tako moći pravilno razmotriti da li je, u konkretnom slučaju, opt. B.Š. svojim postupanjem i nabavio radi uporabe i uporabio lažnu ispravu kao pravu, a time da li je, osim kaznenog djela iz čl. 224. st. 1. KZ, počinio i kazneno djelo iz čl. 311. KZ, time da ako utvrdi da su "Izvješće o izvršenom prekršaju" i "Zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka" (ili samo jedno od njih) lažne isprave, posebno će razmotriti da li se radi o javnim ispravama ili ne, te će ponovno donijeti odgovarajuću zakonitu odluku.

U Zagrebu, 14. srpnja 1999. godine

Zapisničar: Predsjednik vijeća:

Marko Rašo v.r. Neva Šibl v.r.