Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-2211/1995-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court allows appeal against maintenance order, quashing lower court decision and remanding case.

Numero d'incarto Rev-2211/1995-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia accepted the appellant's appeal against a final maintenance order, quashing the lower court decisions and remanding the case for retrial. The lower courts had dismissed the claim because the appellant allegedly owned a multi-story house that could generate rental income for her support, while the defendant's pension barely covered his residence in a retirement home. The Supreme Court found these factual determinations unreliable without further investigation into the appellant's actual ownership status, the defendant's financial assets, and his employment capabilities.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Zakon o parničnom postupku (ZPP); Zakon o braku i porodičnim odnosima (ZBPO): When lower courts dismiss maintenance claims based on speculative assumptions about a party's property ownership or financial capacity without concrete evidence, the Supreme Court must accept the appeal, quash the decision, and remand the case for factual clarification.

Parole chiave

Generato dall'IA
maintenance claim property ownership rental income financial capacity remand for retrial appellant's assets defendant's pension

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2211/1995-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, mr. Jasne Brežanski, Vladimira Drakulića i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L.R. iz Z., koju zastupaju T.M., Z.D. i R.D., odvjetnici iz Z., protiv tuženika F.R. iz Z., Dom umirovljenika K., N. br. …, koga zastupa E.K., odvjetnica iz Z., radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 7. veljače 1995. godine br. Gž-11662/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 19. travnja 1994. godine br. P3-300/93, u sjednici održanoj 31. listopada 1995. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se prihvaća, ukida se presuda Općinskog suda u Zagrebu od 19. travnja 1994. br. P3-300/93, kao i presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 7. veljače 1995. br. Gž-11662/94-2 i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena pobijanom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila da tuženik za njeno uzdržavanje doprinosi mjesečno 50% od svoje mirovine i to od 13. rujna 1993. godine pa nadalje i sa odgovarajućom kamatom. Odlučeno je da tužiteljica naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 825 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavila tužiteljica iz razloga propisanih u odredbi čl. 385. st. 1. toč. 1. i 3. ZPP i čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP ("NN" br. 53/91) s prijedlogom da se revizija prihvati, odluke sudova ili preinače ili pak ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija je osnovana.

Zakonom je propisana mogućnost odbijanja zahtjeva tužbe za uzdržavanje i za slučaj utvrđenja nepostojanja pretpostavka iz čl. 249. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima (čl. 254. istog Zakona). Sudovi nalaze zahtjev tužbe neosnovanim jer da u situaciji kad tužiteljica posjeduje kuću sa dvije etaže u kojoj sin stranaka koristi II kat, a tužiteljica I kat, može s obzirom na veličinu kuće iznajmljivanjem osigurati sredstva za vlastito uzdržavanje, a sa druge strane mirovina tuženika jedva pokriva potrebe smještaja njegovog smještaja u Dom umirovljenika, zbog čega zahtjev tužbe nalaze neosnovanim.

Za sada bez utvrđenja i drugih za ovaj spor važnih činjenica, odluke sudova ne mogu se sa sigurnošću ispitati, a nije bilo ni pretpostavka za mogućnost preinake odluke (čl. 395. st. 2. ZPP). Naime, kuća o kojoj je riječ nije imovina tužiteljice, već prema podacima iz predmeta proizlazi da se radi o imovini koja je vlasništvo tuženika. Sama okolnost što je tužiteljica, nakon što je tuženik kuću napustio i sada živi u Domu umirovljenika ostala sa sinom stanovati u toj kući nema značenje da se u smislu čl. 249. ZBPO radi o njenoj imovini iz koje bi mogla ostvarivati potrebna sredstva za vlastito uzdržavanje, već se faktički radi o tuđoj imovini, pa je s obzirom na tu činjenicu, kao i ostale revizijske navode i okolnosti u nastavku postupka potrebno raspraviti i utvrditi i ostale pretpostavke za donošenje zakonite odluke o zahtjevu tužbe (sposobnost za rad, zaposlenost ... ), kao i materijalne mogućnosti tuženika koje su s obzirom na priložene fotokopije ostale nejasne (devize, kune i mirovina).

Iz tih razloga trebalo je reviziju tužiteljice za sada kao osnovanu prihvatiti, odluke sudova ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje (čl. 394. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 31. listopada 1995.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.