Croatian Supreme Court allows appeal, quashing lower court rulings due to incomplete factual findings on wage deduction legality.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia accepted the defendant's appeal against a final judgment ordering wage deduction for inventory losses. While the court acknowledged the disputed amount was not contested, it found the lower courts failed to determine if the deduction complied with specific labor law procedures and internal regulations. Consequently, the appeal was allowed, the lower judgments were quashed, and the case was remanded for a new trial to fully assess the legal compliance of the wage reduction.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 72. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa; čl. 87. st. 1. Zakona o radu; čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku: When lower courts fail to ascertain whether a wage deduction for business losses complied with statutory procedural requirements and internal regulations, the appeal is admissible and the case must be remanded for a new trial to determine the legality of the deduction.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1438/1997-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Damira Mratovića, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Č. J. iz V., koju zastupa I. L., odvjetnik u V., protiv tuženika N.-M. d.d. Z., Robna kuća V. V., koga zastupa predsjednica uprave M. Š., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 13. studenog 1997. godine broj Gž-409/97-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 12. studenog 1996. godine broj P-1242/96-5, u sjednici održanoj dana 5. prosinca 2000. godine,
r i j e š i o j e :
Revizija tuženika se prihvaća i ukidaju se presuda Županijskog suda u Osijeku od 13. studenog 1997. godine broj Gž-409/97-2 i presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 12. studenog 1996. godine broj P-1242/96-5, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima revizijskog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik platiti tužiteljici 1.180,46 kn sa zateznom kamatom i naknaditi joj parnične troškove u iznosu od 600,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je tuženikova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavio je tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tužiteljica na reviziju nije odgovorila, a nadležni državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.
Revizija je osnovana.
Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev nalazeći da je tuženik u svrhu podmirenja nastalog manjka u poslovanju ustegnuo od tužiteljičine plaće utuženi iznos bez provođenja postupka predviđenog odredbom čl. 72. st. 1. tada važećeg Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", broj 34/91, 26/93, 29/94), prema kojoj postojanje štete i okolnosti pod kojima je ona nastala, njezinu visinu i tko je štetu uzrokovao, utvrđuje nadležni organ organizacije odnosno poslodavca, te protivno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95) prema kojoj poslodavac ne smije bez suglasnosti zaposlenika svoje potraživanje prema zaposleniku naplatiti uskratom plaće ili nekog njezinog dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće.
Utvrđeni iznos manjka nije sporan.
Međutim, zbog pogrešne pravne ocjene činjenično stanje u postupku ostalo je nepotpuno utvrđeno.
Pravilnikom o plaćama tuženika od srpnja 1991. godine propisano je da je inventurni manjak jedan od elemenata za određivanje plaće. Odredbom čl. 63. toga Pravilnika propisano je da su elementi za obračun "inventurnog manjka" normativ manjka na robi (tolerans), inventurni manjak obračunske jedinice, broj radnika, ostvarena realizacija i planirana prosječna plaća - da se nakon provedene inventure utvrđuje visina nastalog manjka (negativna razlika) iznad toleransa u Pravilniku o normativima gubitaka na robi zbog krađe trećih osoba i godišnjim planskim dokumentom, da se za utvrđenu visinu nastalog manjka umanjuje plaća prema evidenciji o prisustvu na radu radnika koji su utjecali na ostvarenje umanjenog prihoda.
U dosadašnjem postupku nije utvrđeno je li tuženik u konkretnom slučaju postupio u smislu navedenih odredbi svoga Pravilnika o plaćama, te je li na isti način postupio pri određivanju plaća i ostalih radnika organizacione jedinice kojoj je pripadala tužiteljica. Ako je plaća tužiteljice bila obračunata primjenom općeg akta tuženika uzevši u obzir inventurni manjak organizacione jedinice kao elemenat za određivanje plaće, ne bi se moglo zaključiti da je tako određenom plaćom tuženik samovoljno podmirio svoju štetu nastalu manjkom.
Stoga je valjalo prihvaćanjem revizije ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 - dalje u tekstu ZPP).
U nastavku postupka prvostupanjski će sud raspraviti sporna pitanja ukazana ovim rješenjem, a zatim će donijeti novu odluku.
S obzirom da je ovaj sud ukinuo nižestupanjske presude, odlučio je da o troškovima revizijskog postupka odluči prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).
U Zagrebu, 5. prosinca 2000. godine.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.