Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded regarding statutory damages for grave markers based on average costs.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal as unfounded, upholding the lower court's decision on damages. The court found that the prosecutor was entitled to 80% of the average cost of a grave marker (11,000 KN) rather than the full amount paid by the deceased's family. Consequently, the appeal regarding the remaining disputed sum was rejected because the first-instance judgment on that portion was already annulled and remitted for retrial, making the appeal inadmissible.
Regesto Legislator
Generato dall'IAZakon o parničnom postupku; Zakon o obveznim odnosima: Damages for raising a grave marker are determined by average costs incurred by citizens of average means at the burial site and cannot exceed the statutory average amount, regardless of the actual expenditure.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-147/00-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, Ivke Zlokić, Nenada Perina i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. U., koju zastupa I. S., odvjetnik u S. B., protiv tuženice S. o. d.d. Z., Filijala O., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 13. svibnja 1999. godine broj Gž-756/99 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 28. prosinca 1998. godine broj P-2200/97, u sjednici održanoj dana 24. lipnja 2003. godine,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici da plati tužiteljici iznos od 8.800,00 kn sa zateznom kamatom po propisanoj stopi od 28. prosinca 1998. godine do isplate i parničnim troškom u iznosu od 1.152,00 kn, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen. Odlučujući o žalbama obiju parničnih stranaka sud drugog stupnja je odbio žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, a žalbu tuženice uvažio i ukinuo presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje o tom ukinutom dijelu.
Odgovor na reviziju nije podnesen, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.
Revizija nije osnovana.
Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu ZPP), pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, koju, uostalom, revidentica nije pobliže ni naznačila niti obrazložila.
Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
U postupku je utvrđeno:
- da je dana 2. rujna 1996. godine smrtno stradao kao pješak sin tužiteljice u prometnoj nezgodi i da postoji podijeljena odgovornost za ovaj štetni događaj 20% na strani pok. sina tužiteljice i 80% na strani osiguranika tuženice;
- da je tužiteljica 1. travnja 1997. godine sklopila sa tuženicom izvansudsku nagodbu po kojoj je tužiteljici za duševne bolove zbog smrti sina, na ime troškova sahrane, opreme pok. sina (pokrov, lijes, križ, vijenac), na ime troška karmina na dan sahrane i na ime troškova crnine po odbitku 20%, isplaćen ukupno iznos od 35.200,00 kn;
- da je prema računu od 27. srpnja (list 3) tužiteljica platila klesarsko-montažnoj radionici G. u Đ. za nadgrobni spomenik sa gravurom, vazom i fenjerom, armino-betonskim postoljem i nadgrobnim okvirom ukupno iznos od 34.790,00 kn.
Tužiteljica u ovom sporu traži 80% tog iznosa, tj. iznos od 27.832,00 kn. Prvostupanjski sud je uvidom u račune D. vlasnika S. P. od 16. srpnja 1998. i 30. studenog 1998. godine (list 20 i 23) utvrdio da prosječna cijena takvog nadgrobnog spomenika u Semeljacima iznosi 11.000,00 kn do 12.000,00 kn, pa je ocijenio kao primjerenu cijenu u mjestu sahrane oštećenika u iznosu od 11.000,00 kn. Dosudio je tužitelju 80% tog iznosa, tj. iznos od 8.800,00 kn.
Glede tog iznosa ukinuta je presuda suda prvog stupnja i predmet vraćen na ponovno suđenje, pa postupak ne završava. Revizija protiv tog dijela, prema tome, nije dopuštena.
Što se tiče ostalog iznosa tužbenog zahtjeva koji je odbijen, po nalaženju ovog revizijskog suda taj dio zahtjeva (u visini od 19.032,00 kn) nije osnovan. Visina naknade štete za podizanje nadgrobnog spomenika prema čl. 193. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99) utvrđuje se prema visini troškova koje za tu namjenu izdvajaju građani prosječnih imovinski prilika u mjestu pokopa. Takva naknada prema utvrđenjima u postupku ne može prijeći iznos od 11.000,00 kn, odnosno u ovom slučaju 80% tog iznosa, bez obzira na to koliko je tužiteljica platila za nadgrobni spomenik.
Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, a ni razlozi na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, revizija tužiteljice odbijena kao neosnovana.
U Zagrebu, 24. lipnja 2003. godine
Predsjednik vijeća:
Miljenka Vraničar, v.r.