Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Gzz-55/2004-2 Generato dall'IA

Supreme Court dismisses appeal on insurance damages, ruling domestic currency interest applies after currency clause expires.

Numero d'incarto Gzz-55/2004-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the Prosecutor's request for protection of legality against a final judgment awarding insurance damages. The Prosecutor argued that interest should be calculated at the bank's foreign currency deposit rate due to a currency clause in the insurance contract. The court held that the currency clause ceased to apply on the day the claim matured, converting the debt into domestic currency and requiring interest calculation under domestic law provisions.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 919. st. 2. ZOO; čl. 925. st. 1. i 2. ZOO; čl. 18. i 20. posebnih uvjeta; When a currency clause in an insurance contract expires upon the maturity of the claim, the debt becomes a domestic currency obligation, and interest must be calculated according to domestic law rates rather than foreign exchange rates.

Parole chiave

Generato dall'IA
insurance contract currency clause interest calculation domestic currency protection of legality ZOO provisions maturity of claim

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 919. st. 2. Zakona o obveznim odnosima
čl. 925. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima
čl. 18. i čl. 20. posebnih uvjeta tuženice
ZOO i čl. 18. i čl. 20. posebnih uvjeta tuženice).
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
čl. 408. st. 2. Zakona o parničnom postupku
i čl. 408. st. 2. Zakona o parničnom postupku odlučeno kao u izreci ove presude.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gzz 55/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar, kao predsjednice vijeća, te Stanka Jesenkovića, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz Z., koga zastupa K. L., odvjetnik iz S. i N. P., odvjetnik iz Z., protiv tuženice C. o. d.d. Z., P. S., koju zastupa M. J., dipl. pravnik, radi naknade štete, rješavajući zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 15. prosinca 2003. godine, br. G-DO-1934/03, protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Virovitici od 11. rujna 2003. godine, br. Gž- 693/03., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slatini od 6. ožujka 2003. godine, br. P-185/01., u sjednici održanoj dana 25. siječnja 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženici da plati tužitelju iznos od 9.748,74 kn sa zateznom kamatom po propisanoj stopi od 25. rujna 1992. godine do isplate i parničnim troškom u iznosu od 60.414,20 kn. Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

Tužitelj je podnio odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti s prijedlogom da se odbije kao neosnovan.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.

Sporni iznos tužitelj potražuje na temelju ugovora o osiguranju svoje pokretne i nepokretne imovine u Kapincima od 16. lipnja 1992. godine. Traži naknadu štete zbog požara u iznosu od 9.748,78 kn (koji iznos je utvrđen vještačenjem) sa zateznom kamatom po propisanoj stopi od 25. rujna 1992. godine.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u svom zahtjevu za zaštitu zakonitosti ističe da se zatezna kamata mogla utvrditi temeljem čl. 919. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO) nakon utvrđenja stvarne štete na predmetnim objektima vještačenjem. Smatra da se zatezna kamata mogla dosuditi po stopi koju banka u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge po viđenju u valuti glavnice tj. sada u eurima.

Državno odvjetništvo pogrešno smatra da je u ovom slučaju trebalo dosuditi zateznu kamatu od obavljenog vještačenja u ovom sporu u valuti glavnice zbog devizne klauzule u ugovoru o osiguranju.

U ovoj pravnoj stvari iznos naknade preračunat je u domaću valutu – kune danom 25. rujna 1992. godine, kada je tuženičina obveza dospjela po proteku roka od 14 dana od pravovremenog prijavljivanja štete, kako je to ugovorom određeno.

Naime, tog momenta prestala je djelovati valutna klauzula, a tužiteljeva tražbina je postala obična tražbina u domaćoj valuti.

Nakon pravovremenog izvještaja tuženici od strane tužitelja tuženica je pristupila procjeni štete sukladno odredbi čl. 21. svojih općih uvjeta, te po svom procjenitelju Ž. Š., dipl. ing. za građevinarstvo utvrdila visinu štete u iznosu od 9.849,91 kn, ali je tu štetu otklonila namiriti tužitelju pogrešnom primjenom čl. 28. Općih uvjeta.

Zatezne kamate u ovom slučaju nisu one koje se plaćaju na devizne tražbine odnosno tražbine zaštićene valutnom klauzulom, već naprotiv kamate na koje ima pravo vjerovnik u domaćoj valuti (čl. 925. st. 1. i 2. ZOO i čl. 18. i čl. 20. posebnih uvjeta tuženice).

Navedene zatezne kamate sudovi su u ovom sporu pravilno primjenjujući materijalno pravo osnovano dosudili tužitelju na teret tuženika.

Utvrđeno je tako da ne postoje razlozi zbog kojih je zahtjev za zaštitu zakonitosti podignut, pa je na temelju čl. 393. i čl. 408. st. 2. Zakona o parničnom postupku odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 25. siječnja 2005. godine

Predsjednica vijeća:

Miljenka Vraničar, v. r.