Croatian Supreme Court dismisses appeal on work injury compensation, upholding lower courts' assessment of pain and suffering damages.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a final judgment awarding compensation for non-material damages following a work-related wrist fracture. The plaintiff argued for a full award based on the severity of physical pain, psychological fear, and reduced life activity, while the defendant did not respond to the appeal. The court rejected the appeal because it found no error in the lower courts' evaluation of the injury's functional deficit and the intensity of the suffering endured.
Regesto Legislator
Generato dall'IAZOO čl. 200.; ZPP čl. 393.; The Supreme Court holds that appellate courts must uphold lower court assessments of non-material damages when the evaluation of injury severity, pain intensity, and functional impairment is reasonable and supported by the established facts.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-930/1998-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. B. iz D., kojeg zastupa A. M., odvjetnik u D., protiv tuženika Hrvatska elektroprivreda d.d. Zagreb D.P. Elektrojug i umješača O. Z. d.d. Z., Filijala Z., koje zastupa D. J., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 24. listopada 1997. godine, broj Gž-525/96, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 17. svibnja 1996. godine, broj P-1194/95, u sjednici vijeća održanoj dana 21. ožujka 2001. godine,
p r e s u d i o je:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja, koja je potvrđena presudom suda drugog stupnja tužitelju je između ostalog, za pretrpljenu nematerijalnu štetu dosuđena pravična novčana naknada i to s naslova pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 52.200,00 kn, pretrpljenih fizičkih boli iznos od 12.600,00 kn, te s naslova pretrpljenog straha iznos od 4.680,00 kn.
Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijanu presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti.
Tuženik na reviziju nije odgovorio.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
U postupku je utvrđeno da je tužitelj zadobio ozljedu šake u lijevom ručnom zglobu i to prijelom lijeve čunaste kosti, uslijed čega je bio na bolovanju oko šest mjeseci, a koja ozljeda je uzrokovala funkcionalni deficit srednjeg stupnja u odnosu na pokretljivost zdravog simetričnog zgloba, limitiranu pokretljivost u lijevom ramenu i sl., što je sve dovelo do smanjenja opće životne aktivnosti tužitelja od 15 %. Zbog zadobivenih ozljeda tužitelj je trpio fizičke boli jakog intenziteta 4-5 dana, srednjeg intenziteta 3-4 tjedna, ponovno jake bolove 5- 6 dana, te povremeno spontano trpi bolove slabog intenziteta. Također je utvrđeno da je prilikom ozljeđivanja trpio tzv. primarni strah jakog intenziteta za vrijeme pada i daljnjih sat vremena, a potom nastupa tzv. sekundarni strah, odnosno strah od ozljede i njenih posljedica, a traje daljnjih 24 sata, srednjeg intenziteta daljnjih mjesec i pol dana, a nakon toga strah manjeg intenziteta daljnjih 3-4 mjeseca.
Ocjenjujući utvrđene pravno relevantne okolnosti odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ( «Narodne novine» broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 - dalje ZOO), a naročito vrstu ozljede, zanimanje tužitelja koje iziskuje čestu upotrebu šake, dob tužitelja od 41 godinu, intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, ovaj revizijski sud prihvaća ocjenu sudova nižeg stupnja o visini primjerene i pravične naknade za te vidove nematerijalne štete.
Stoga se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Iz navedenih razloga, a kako se nije ostvarila bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 21. ožujka 2001 godine
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v.r.