Supreme Court dismisses appeal on termination of employment contract due to employee's inability to perform duties.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the employee's appeal against the final judgment confirming the employer's right to terminate her employment contract. The court found that the employer properly cited the employee's inability to perform duties due to insufficient general knowledge, which was not contradicted by the employee's testimony. Consequently, the lower courts correctly applied labor law provisions regarding termination for cause, rendering the appeal unfounded.
Regesto Legislator
Generato dall'IAZakon o radu čl. 106. st. 1. toč. 2.; Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 13.; Termination of employment contract is valid when the employer proves the employee's inability to perform duties, and a discrepancy between the employee's testimony and the employer's evidence does not constitute a procedural violation if the employer's reasons are substantiated.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-3615/1999-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V.-B. iz Z., koju zastupaju D. R. i M. M., odvjetnici iz Z., protiv tuženika Z. t. p. d.o.o. Z., koju zastupaju V. M. i D. D., odvjetnici iz Z., radi poništenja otkaza ugovora o radu, rješavajući reviziju tuženice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu, br. Gž-10339/98 od 13. travnja 1999. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pr-2226/97 od 16. rujna 1998. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 24. svibnja 2000. godine,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja poništena je odluka o otkazu ugovora o radu br. 91/97/VB od 1. srpnja 1997. i tuženiku naloženo da tužiteljicu vrati na posao u Sektor financija i računovodstva i tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 1.561,60 kn.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja pravodobnu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavila je tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/91 i 112/99, dalje ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu cjelokupnih troškova postupka.
Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, a državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice, da se kao nezakonit poništi otkaz ugovora o radu od 1. srpnja 1997. godine kojeg je poslodavac otkazao temeljem odredbe čl. 106. st. 1. toč. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 38/95, 54/95, 65/95, dalje ZR).
Revident neosnovano ističe, da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, jer da su razlozi presude suda prvog stupnja suprotni iskazu kojeg je dao direktor tuženika u postupku. To zato, što utvrđenje suda prvog stupnja, da tuženik nije dokazao da je tužiteljica bila upozoravana na propuste u radu, bez navođenja da nije pismeno upozoravana, nije odlučna činjenica za rješenje predmeta spora.
Tuženik je dao otkaz ugovora o radu, jer tužiteljica nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa. Za navedeni otkaz ugovora o radu, potrebno je navesti činjenice i dokazati činjenice iz kojih proizlazi nesposobnost tužiteljice da izvršava svoje obveze. Tuženik je naveo da tužiteljici završena Viša pedagoška akademija i nedostatno opće znanje nisu omogućavali da izvršava obveze iz radnog odnosa.
Svakako da se ne može prihvatiti razlog tuženika, da tužiteljica svoje radne obveze nije mogla izvršavati s obzirom na svoju stručnu spremu (završena Viša pedagoška akademija), kad je uvjet radnog mjesta na kojem je radila tužiteljica VSS bez određenog usmjerenja. Na koji način su nedostaci općeg znanja utjecali na izvršavanje radnih obveza tuženik niti ne navodi.
Kad tuženik nije naveo (a ni dokazao) razloge, koji opravdavaju otkaz ugovora o radu po odredbi čl. 106. st. 1. toč. 2. ZR onda su niži sudovi materijalno pravo pravilno primjenili kad su zahtjev tužiteljice prihvatili.
Iz iznesenih razloga slijedi, da nisu osnovani revizijski razlozi koje je revidentica istakla u reviziji. Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 386. ZPP i reviziju tuženice trebalo je odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 24. svibnja 2000. godine
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović v.r.