Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Gž-142/2019-2 Generato dall'IA

Appeal partially dismissed; eviction claim rejected due to possession, costs split per claim basis.

Numero d'incarto Gž-142/2019-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The appellate court partially dismissed the appeal, confirming the first-instance judgment while modifying the cost allocation. The plaintiff's request for eviction was rejected because he had already taken possession of the property during the proceedings, rendering the claim ungrounded, whereas the claim for a lease agreement remained valid. Consequently, the court ruled that since one claim was dismissed and the other upheld, each party must bear their own litigation costs rather than the plaintiff bearing the full burden.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Člankom 162. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima; člankom 154. stavkom 2. Zakona o parničnom postupku: When a plaintiff obtains possession of the disputed property during proceedings, the eviction claim becomes ungrounded, but if the plaintiff also seeks a different remedy like a lease agreement which remains valid, costs shall be allocated such that each party bears their own costs.

Parole chiave

Generato dall'IA
possession of property eviction claim lease agreement litigation costs partial appeal dismissal Zakon o parničnom postupku Zakon o vlasništvu

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 7 Gž-142/2019-2.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Šimić predsjednice vijeća, Irene Dikanović Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. M. iz J., (OIB:…), zastupan po punomoćniku A. B. odvjetniku iz V., protiv tuženika B. M. iz J., (OIB:…), zastupan po punomoćnicima K. L. i V. J. P. odvjetnicima iz O., radi iseljenja, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 26. listopada 2018., poslovni broj: 80 Ps-4/2018., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2020.,

p r e s u d i o j e

I. Žalba tužitelja E. M. iz J. djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 26. listopada 2018., poslovni broj: 80 Ps-4/2018.:

- odbija i potvrđuje u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa zahtjevom za predaju u posjed spremišta površine 14,85 m[2] ;

- preinačuje u odluci o troškovima parničnog postupka i sudi tako da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1.-Tuženik B. M. iz J., OIB: …, dužan je osloboditi od svojih osoba i stvari nekretninu spremište bivšu praonu nekadašnja "lušijera" površine 14,85 m2 na adresi u J., J. 112 u prizemlju stambene zgrade sagrađene na grč. 207 upisane u ZKT IV z.k.ul. 509 k.o. J. te tako slobodnu od osoba i stvari predati na korištenje i upotrebu te posjed tužitelju E. M. iz J., OIB: … u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2.-Tuženik B. M. dužan je tužitelju E. M. naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.375,00 kn, u roku od 15 dana.

II. Tužitelj E. M. dužan je tuženiku B. M. naknaditi parnični trošak u iznosu od 12.362,50 kn, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

Protiv prvostupanjske presude tužitelj je pravovremeno uložio žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1-3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP). U žalbi u bitnom navodi da je tuženik u tijeku prvostupanjskog postupka oslobodio predmetnu nekretninu od svojih stvari, čime da je priznao tužbeni zahtjev, te da je on nakon toga povukao tužbu, ali da se tuženik protivio povlačenju tužbe kako bi ostvario pravo na naknadu troškova parničnog postupka. Mišljenja je da stoga njemu pripadaju troškovi parničnog postupka sukladno članku 158. ZPP-a, pa je mišljenja i da je sud donio pogrešnu odluku o troškovima parničnog postupka. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Predlaže da se prvostupanjska presuda ukine i da se donese rješenje o povlačenju tužbe, te da se njemu nadoknade troškovi parničnog postupka. Trošak sastava žalbe ne traži.

Tuženik se u odgovoru na žalbu protivi navodima žalbe i predlaže da se žalba odbije, a prvostupanjska presuda potvrdi. Trošak sastava odgovora na žalbu ne traži.

Žalba je djelomično osnovana.

Suprotno navodima žalbe, prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa stanjem u spisu, pa prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi, a nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz točaka 2., 4.,

8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a., na koje se pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

Potpuno i pravilno je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje i to na temelju izvedenih dokaza po prijedlozima parničnih stranaka, tako da nije ostvaren ni žalbeni razlog iz članka 355. ZPP-a.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za predaju u posjed spremišta, bivše praonice površine 14,85 m[2] u prizemlju stambene zgradi u J., sagrađene na grč.207 upisane u ZKT IV zk.ul. 509 k.o. J..

U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno:

- da je pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda poslovni broj: P-4056/2015. tuženik odbijen sa tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se utvrdi ništetnim Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 7. travnja 2011., te sa zahtjevom da se briše zemljišno knjižni upis nastao temeljem ovog Ugovora i da se uspostavi ranije zemljišno knjižno stanje, odnosno da se briše pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. 509. k.o. J. sa imena tuženika;

- da je spremište površine 14,85 m[2] prizemlje stambene zgrade u J. sastavni dio poslovne prostorije u površini od 160,82 m[2] koje je upisano kao vlasništvo tužitelja u zk. ul 509 k.o. J.;

- da je tuženik tijekom 2017. ispraznio predmetno spremište od svojih stvari, ali da je tužitelj najkasnije u proljeće 2018. prepilio lokot na spremištu i ušao u posjed spremišta, čemu se tuženik kasnije nije protivio tako da je spremište najkasnije od proljeća 2018. u posjedu tužitelja.

Tužitelj je nakon što je ušao u posjed predmetne nekretnine podneskom od 12. rujna 2018. izvijestio sud da povlači tužbu, ali se tuženik povlačenju tužbe usprotivio.

Člankom 193. stavkom 2. ZPP-a je propisano da se tužba može povući i kasnije, sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane.

Suprotno navodima, žalbe obzirom da se tuženik usprotivio povlačenju tužbe, prvostupanjski sud nije rješenjem mogao utvrditi da je tužba povučena, već je morao odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu.

Obzirom da je tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj stupio u posjed predmetne nekretnine, a da je člankom 162. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, 81/2015 – pročišćeni tekst, 94/2017– dalje: ZV) propisano da vlasnik da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, zahtjev tužitelja za predaju stvari u posjed postao je u tijeku postupka neosnovan.

Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom.

Iz navedenog razloga žalba je odbijena kao neosnovana u pogledu glavne stvari i u tom dijelu je presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP- a.

Međutim, pravilno tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada mu je naložio da u cijelosti nadoknadi troškove parničnog postupka tuženiku.

Tužba tužitelja sastojala se od dva tužbena zahtjeva i to prvi tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da se tuženik obveže na sklapanje ugovora o najmu i drugi, eventualni tužbeni zahtjev u kojem je tužitelj tražio da mu se preda u posjed predmetna nekretnina.

Vrijednost predmeta spora je za oba tužbena zahtjeva od strane tužitelja određena u iznosu od 10.000,00 kn, što znači da je visina svakog pojedinačnog tužbenog zahtjeva 5.000,00 kn, sukladno članku 37. stavku 2. ZPP-a.

Tužitelj je u cijelosti odbijen s oba tužbena zahtjeva. Međutim, sa tužbenim zahtjevom za predaju u posjed predmetne nekretnine odbijen je jer je u tijeku parničnog postupka stupio u posjed nekretnine, što znači da je do stupanja u posjed predmetne nekretnine tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika bio osnovan. Stoga tužitelj pravilno u žalbi navodi da se tuženik protivio povlačenju tužbe samo u interesu da mu se nadoknade u cijelosti troškovi parničnog postupka.

Obzirom na navedeno, po ocjeni ovoga suda, budući je bio osnovan zahtjev tužitelja za iseljenjem tuženika, a neosnovan za sklapanjem ugovora o najmu, te da se radi o tužbenim zahtjevima za koje je vrijednost predmeta spora određena u jednakom iznosu, o troškovima parničnog postupka trebalo je odlučiti na način da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka, sukladno članku 154. stavku 2. ZPP-a.

Stoga je žalba tužitelja prihvaćena, te je odluka o troškovima parničnog postupka preinačena, sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a, te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Slavonski Brod, 7. svibnja 2020.

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić