Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-1320/1998-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded due to correct application of property law on maintenance costs.

Numero d'incarto Rev-1320/1998-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a lower court judgment ordering the payment of property maintenance costs. The defendant argued for a retrial, but the court found no significant procedural violation or error in the application of the Law on Basic Property Relations. The court ruled that the lower courts correctly applied the principle that co-owners bear maintenance costs proportionally to their share of the property.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP; čl. 385. st. 3. ZPP; čl. 393. ZPP; čl. 15. st. 6. ZOVO: An appeal based on factual findings is inadmissible if the lower courts correctly applied the law regarding proportional co-ownership maintenance obligations.

Parole chiave

Generato dall'IA
property maintenance costs co-ownership obligations proportional liability civil appeal procedure significant procedural violation factual findings review Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku
Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl.
čl. 386. Zakona o parničnom postupku
čl. 15. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima
ZPP), a nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 15. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 - dalje ZOVO), kada su obvezali tuženika kao vlasnika posebnog dijela zgrade da podmiri troškove popravka krova zgrade u S.
čl. 15. st. 6. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima
čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Giurisprudenza citata

Generato dall'IA
IR-189/88
godine u spisu pod brojem IR-189/88, gdje je izražen i omjer (1/3) u kojem će predloženici među kojima i tuženik snositi troškove poduzetih radova, a tuženik nije osporio opravdanost i svrsishodnost obavljanja radova.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1320/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Tome Gložinića, Ljubice Munić i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja L. B. iz S., zastupanog po punomoćnicima M. J. i R. P.-I., odvjetnicima u S., protiv tuženika A. B. iz S., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude i rješenja Županijskog suda u Splitu od 27. prosinca 1996. godine broj Gž-781/96 kojim je djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Splitu broj P-1073/94 od 16. siječnja 1996. godine, u sjednici održanoj dana 12. travnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom i rješenjem Općinskog suda u Splitu broj P-1073/94 od 16. siječnja 1996. godine obvezan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 18.345,00 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja počinje teći 3. siječnja 1994. godine pa do isplate, a riješeno da je optuženik dužan isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.821,45 kn.

Istom odlukom odbijen je prijedlog za izdavanje privremene mjere kao neosnovan. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Splitu od 27. prosinca 1996. godine broj Gž-781/96 odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda suda prvog stupnja, a djelomično uvažena žalba i preinačeno rješenje suda prvog stupnja u toč. 1. koja se odnosi na dosuđeni parnični trošak tako da u tom dijelu glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja isplatiti tužitelju iznos od 3.534,45 kn na ime parničnog troška."

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se pobijana presuda preinači u pravcu razloga revizije, odnosno da se odbije zahtjev tužitelja ili da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.

Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP), na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), a nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 15. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 - dalje ZOVO), kada su obvezali tuženika kao vlasnika posebnog dijela zgrade da podmiri troškove popravka krova zgrade u S.

Naime, u postupku je utvrđeno da su popravci krova bili nužni i svrsishodni, a što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda u izvanparničnom postupku od 28. listopada 1988. godine u spisu pod brojem IR-189/88, gdje je izražen i omjer (1/3) u kojem će predloženici među kojima i tuženik snositi troškove poduzetih radova, a tuženik nije osporio opravdanost i svrsishodnost obavljanja radova.

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja u skladu s odredbom čl. 15. st. 6. ZOVO kojom je utvrđeno: "troškovi korištenja, upravljanja i održavanja stvari i ostale terete što se odnose na cijelu stvar snose suvlasnici razmjerno veličini svojih dijelova", tuženik je dužan snositi utužene troškove.

Revizijski prigovor koji se odnosi na činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova nisu se mogli uzeti u obzir jer se revizija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može izjaviti (čl. 385. st. 3. ZPP).

Iz navedenih razloga reviziju tuženika valjalo je odbiti temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 12. travnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Miljenka Vraničar, v.r.