Legislator Giurisprudenza & Legislazione
I Kž-157/2015-4 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses extradition appeal as unfounded regarding Turkish criminal law execution.

Numero d'incarto I Kž-157/2015-4
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against the lower court's decision to extradite him to Turkey for the execution of a prison sentence. The appellant argued that his French nationality and potential statute of limitations in Turkey should prevent extradition, but the court noted these issues were either already resolved or irrelevant to the execution of a sentence. The court ruled that the lower court correctly applied the law and found all legal prerequisites for extradition satisfied.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

Zakon o kaznenom postupku; Zakon o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima; Extradition for execution of sentence is permissible regardless of the extraditee's nationality or potential statute of limitations in the requesting state.

Parole chiave

Generato dall'IA
extradition execution statute of limitations nationality requirement Croatian criminal procedure international legal assistance

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
Article 474, paragraph 1 in conjunction with Article 495 of the Criminal Procedure Act
Article 16, paragraph 4 of the European Convention on Extradition
Article 35, paragraph 1, point 1 of the Act on International Legal Assistance in Criminal Matters
Article 39 of the Act on International Legal Assistance in Criminal Matters
Article 494, paragraph 4 of the Criminal Procedure Act
Article 494, paragraph 3, point 2 of the Criminal Procedure Act

Giurisprudenza citata

Generato dall'IA
Decision of the First Instance Court of Vukovar dated 21 November 2014, case number Kir-532/14
Decision of the First Instance Court of Vukovar dated 28 November 2014, case number Kv-215/14

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 157/15-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Perice Rosandića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv izručenika Y. D., zbog kaznenih djela iz članka 204/1 i dr. Kaznenog zakona Republike Turske, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 20. veljače 2015. broj Kv-34/15, u sjednici održanoj dana 05. svibnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba izručenika Y. D. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Vukovaru utvrdio je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje Republici Turskoj izručenika Y. D., državljanina Republike Francuske, radi izvršenja kazne zatvora u trajanju četiri godine i šest mjeseci po pravomoćnoj presudi Kaznenog suda prvog stupnja Ipsala broj 2006/438 odluke broj 2007/226 od 08. lipnja 2007., zbog kaznenog djela iz članka 204/1 Kaznenog zakona Republike Turske, što odgovara kaznenom djelu iz članka 278. stavak 3. Kaznenog zakona (NN broj 125/11 i 144/12, dalje u tekstu: KZ/11), koja presuda je postala pravomoćna 12. rujna 2012. te izvršenja kazne zatvora u trajanju četiri godine po presudi Republičkog Vrhovnog javnog tužiteljstva Ipsala broj 2007/8, odluke broj 2007/299 od 11. rujna 2007., zbog kaznenog djela iz članka 79/1B Kaznenog zakona Republike Turske, što odgovara kaznenom djelu iz članka 326. stavak 1. KZ/11, koja presuda je postala pravomoćna 20. veljače 2012..

Protiv tog rješenja žalbu je pravodobno podnio izručenik putem branitelja B. I., odvjetnika u V., ne navodeći konkretne žalbene osnove, već se žalbeni navodi svode na osporavanje zakonskih pretpostavki za izručenje, s prijedlogom da se pobijano rješenje

I Kž 157/15-4

preinači te odbije zamolba za izručenje, a podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. u svezi člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske D. P. vratio je spis uz popratni dopis broj KŽ-DO-325/15 od 13. ožujka 2015. bez očitovanja o osnovanosti žalbe.

Žalba nije osnovana.

Žalbeni prigovor koji se odnosi na, prema mišljenju žalitelja, pogrešnu primjenu odredbe članka 16. stavak 4. Europske konvencije o izručenju od 13. prosinca 1957., žalitelj neopravdano ističe, jer je o tom prigovoru već pravomoćno odlučeno rješenjem prvostupanjskog suda od 21. studenog 2014. broj Kir-532/14, potvrđenim rješenjem izvanraspravnog vijeća toga suda od 28. studenog 2014. broj Kv-215/14.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da u konkretnom slučaju postoji mogućnost odbijanja izručenja jer da je izručenik državljanin Republike Francuske, a uhićen je po tjeralici Republike Turske, jer se, sukladno odredbi članka 35. stavak 1. točka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04 - dalje u tekstu: ZOMPO), izručenje neće dopustiti samo ako je izručenik hrvatski državljanin, a što u konkretnom predmetu nije slučaj, pri čemu nije od utjecaja koje strane države je izručenik državljanin.

Potpuno je promašen i žalbeni prigovor da postoji mogućnost da je nastupila zastara kaznenog progona u Republici Turskoj, a što bi, prema mišljenju žalitelja, dovelo u pitanje zakonitost pobijanog rješenja, s obzirom da je u konkretnom slučaju relevantna zastara izvršenja kazne (koja nije nastupila), a ne zastara kaznenog progona, jer se zamolba za izručenje odnosila na izručenje radi izvršenja kazne, a ne na izručenje radi kaznenog progona.

Također nije u pravu žalitelj kada navodi da je moglo doći i do primjene odredbe članka 39. ZOMPO, s obzirom da iz stanja spisa ne proizlazi da bi i Republika Francuska, uz Republiku Tursku, podnijela zahtjev za izručenje izručenika pa u tom dijelu prvostupanjski sud nije ni mogao odlučivati, kako to pogrešno smatra žalitelj.

Slijedom svega iznijetoga, prvostupanjski sud je, protivno prigovorima žalitelja, pravilnim i potpuno utvrđenim činjeničnim stanjem i uz pravilnu primjenu materijalnog prava, s pravom zaključio da su, u konkretnom slučaju, ispunjene sve zakonske pretpostavke za izručenje izručenika Y. D. Republici Turskoj radi izvršenja kazni zatvora zbog kaznenih djela opisanih u izreci pobijanog rješenja.

Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 494. stavak 4. ZKP/08, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da prvostupanjski sud nije počinio povredu zakona na koju je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti.

I Kž 157/15-4

Slijedom iznijetoga, trebalo je odbiti žalbu izručenika kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci, na temelju odredbe članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08.

Zagreb, 05. svibnja 2015.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Perica Rosandić, v.r.

Damir Kos, v. r.