Criminal appeal dismissed; Supreme Court upheld extension of pre-trial detention due to high recidivism risk.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against the first-instance court's decision to extend pre-trial detention. The defendant argued that the specific circumstances indicating a danger of reoffending were not properly established, citing his prior non-conviction and the victim's placement in foster care. The court rejected these claims, reasoning that the frequency of the defendant's sexual acts with a minor demonstrated persistent criminal intent, creating a genuine risk of reoffending that could not be mitigated by alternative measures like bail.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 123. st. 1. t. 3. ZKP/08; čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08: Pre-trial detention may be extended when specific circumstances indicate a high danger of reoffending, particularly where the frequency of criminal acts demonstrates persistent intent and alternative measures are insufficient to ensure public safety.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 251/13-4
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Ranka Marijana, kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Sabađija, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. Š., zbog kaznenog djela iz članka 192. stavak 3. u svezi članka 61. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 29. svibnja 2013. broj Kov-7/13 (Kir-152/13), o produljenju istražnog zatvora nakon podnesene optužnice, u sjednici održanoj dana 5. lipnja 2013.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba okrivljenog I. Š. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog I. Š., zbog kaznenog djela iz članka 192. stavak 3. u svezi članka 61. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu: KZ/97), pod točkom I. produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 i 143/12 - dalje u tekstu: ZKP/08), dok je pod točkom II. određeno trajanje istražnog zatvora.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po branitelju T. K., odvjetniku iz V. G., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i ukine istražni zatvor, a podredno da se istražni zatvor zamijeni jamstvom ili nekom od blažih mjera, odnosno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu žalitelj kada ističe da u pobijanom rješenju nisu navedene one osobite okolnosti koje ukazuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a potom i obrazložio sve okolnosti koje ukazuju na to da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao nastaviti s činjenjem istovrsnih kaznenih djela. Naime,
II Kž 251/13-4
okrivljeniku se optužnicom stavlja na teret da je u razdoblju od rujna do studenog 2012., u nenastanjenoj obiteljskoj kući u najmanje pet navrata izvršio spolni odnos sa svojom pokćerkom, koja je u inkriminirano vrijeme imala dvanaest godina. Upravo brojnost radnji kojima je ostvareno obilježje kaznenog djela koje se okrivljeniku stavlja na teret ukazuje na upornost okrivljenika u protupravnom postupanju. Kada se uz navedeno ima na umu i to da je okrivljenik očuh oštećene, dakle osoba od koje se očekuje zaštita, briga i skrb, a ne iskorištavanje te uloge u smislu olakšavanja počinjenja djela, osnovanim se ukazuje zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenika postoje one osobite okolnosti koje ukazuju na reiteracijsku opasnost.
Pravilnost prethodno istaknutih utvrđenja nije dovedena u sumnju u žalbi istaknutom činjenicom okrivljenikove ranije neosuđivanosti i činjenicom da je oštećena sada smještena u udomiteljsku obitelj. Naime, opasnost od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenika ne odnosi se isključivo na oštećenu M. B.. Upravo je zbog navedene činjenice osnovano prvostupanjski sud i zaključio da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne može ostvariti mjerama opreza (naime, iste nije moguće izreći neodređeno u odnosu na svaku djevojčicu s kojom bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ostvarivati kontakte), ali ni jamstvom. Navedenom je za dodati i to da je prvostupanjski sud za potonja utvrđenja, a suprotno navodima žalbe, dao dostatne razloge, koje ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti.
Slijedom svega navedenog, a budući da žalbom okrivljenog I. Š. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede iz članka 494. stavak 4. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 5. lipnja 2013.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Jasmina Sabađija, v.r.
Ana Garačić, v.r.