Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-2212/1994-2 Generato dall'IA

Supreme Court allows appeal due to failure to include internal administrative decision in lawsuit.

Numero d'incarto Rev-2212/1994-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Parzialmente accolto (Partially Allowed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court accepted the appeal and vacated the lower court judgments, remanding the case for retrial. The plaintiff sought to annul an internal decision dismissing him from his director position, but the lower courts only addressed that specific decision while ignoring a final internal ruling rejecting his prior complaint. The court ruled that because the plaintiff failed to include the final internal decision in his lawsuit, the lower courts erred by not ordering him to amend his claim, constituting a ground for appeal.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 83. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa; čl. 109. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku: A party must include all final internal administrative decisions in their lawsuit; failure to do so requires the court to order amendment, and omission of such a decision in the appeal constitutes a ground for revocation due to erroneous application of law.

Parole chiave

Generato dall'IA
internal administrative decision labor law appeal failure to amend claim erroneous application of law remand for retrial final internal ruling procedural defect

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 83. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa
U smislu odredbe čl. 83. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", br.
čl. 109. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku
Kad tužitelj nije tako postupio prvostupanjski sud je bio dužan da u smislu odredbe čl. 109. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br.
čl. 356. ZPP
Zbog navedenog proizlazi da je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP u svezi s čl.
čl. 395. st. 2. ZPP
Stoga i jer za sada nepostojećeg zahtjeva za poništenje konačne odluke tuženika nema uvjeta za preinaku pobijanih presuda, valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP riješiti kao u izreci.

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2212/1994-2

R J E Š E N J E

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.Č. iz P., kojeg zastupa punomoćnik J.C., odvjetnik iz P., protiv tuženika Poduzeća "A. " P., radi poništenja odluke i dr., rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli od 14. ožujka 1994. br. Gž 261/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli od 15. prosinca 1993. br. P 903/93, u sjednici održanoj dana 3. siječnja 1997.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija, te ukidaju presuda Županijskog suda u Puli od 14. ožujka 1994. br. Gž 261/94 i presuda Općinskog suda u Puli od 15. prosinca 1993. br. P 903/93 i predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostupanjskom presudom usvojen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je odluka tuženika od 8. travnja 1993. godine br. 01-548/93 kojom se tužitelj razrješuje dužnosti direktora Poslovne jedinice "A. " i raspoređuje na radno mjesto referenta stručno- administrativnih usluga u Poslovnoj jedinici Opće usluge nezakonita, pa se kao takva poništava i ujedno nalaže tuženiku da tužitelju omogući obavljanje poslova i radnih zadataka na radnom mjestu direktora Poslovne jedinice "A. " na koje radno mjesto je imenovan Odlukom tuženika od 19. veljače 1993. godine br. 01-288/93, priznavajući mu sva prava iz radnog odnosa po temelju obavljanja poslova ovog radnog mjesta počevši od dana stupanja u radni odnos na dan 22. veljače 1993. godine, te nadoknaditi mu troškove uzrokovane vođenjem ove parnice u iznosu od 760.600 HRD, u roku od 15 dana, sve pod prijetnjom prisilnog izvršenja."

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik određeno ne navodeći revizijske razloge zbog kojih je revizija izjavljena, ali iz sadržaja revizije proizlazi da je revizija izjavljena zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženik je predložio prihvaćanje revizije, te ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen niti se je Državni odvjetnik Republike Hrvatske izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se zbog nezakonitosti poništi pobijana odluka tuženika, kako je to naznačeno u izreci prvostupanjske presude.

U smislu odredbe čl. 83. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Narodne novine", br. 34/91 - u daljnjem tekstu: ZOPRO) koja se odredba ima primjeniti na ovaj spor, radnik može u pravilu tražiti zaštitu svojih prava pred nadležnim sudom samo ako nije zadovoljan konačnom (drugostupanjskom) odlukom nadležnog tijela u organizaciji.

Iznimka od tog pravila postoji samo u slučaju kada navedeno tijelo ne donese odluku u propisanom roku od dana podnošenja prigovora protiv prvostupanjske odluke.

Tužitelj u ovoj pravnoj stvari zahtjeva poništenje kao nezakonite samo pobijane prvostupanjske odluke tuženika o kojem su zahtjevu nižestupanjski sudovi odlučili pobijanim presudama.

U spisu postoji i konačna (drugostupanjska) odluka tuženika od 2. 10. 1993. br. 02.10.-36/93 kojom je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za zaštitu prava podnijet protiv navedene prvostupanjske odluke tuženika (br. lista 31-33).

S obzirom da je tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom donijeta navedena konačna odluka tuženika tužitelj je bio dužan u smislu odredbe čl. 83. st. 1. ZOPRO dopuniti tužbu zahtjevom za poništenje i navedene konačne odluke tuženika. Kad tužitelj nije tako postupio prvostupanjski sud je bio dužan da u smislu odredbe čl. 109. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - u daljnjem tekstu: ZPP) pozvati tužitelja da tužbu u određenom roku uredi, a što je prvostupanjski sud propustio učiniti.

Zbog navedenog proizlazi da je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP u svezi s čl. 83. st. 1. ZOPRO).

Stoga i jer za sada nepostojećeg zahtjeva za poništenje konačne odluke tuženika nema uvjeta za preinaku pobijanih presuda, valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP riješiti kao u izreci.

Prvostupanjski sud u ponovljenom postupku postupiti će po navedenim primjedbama ovoga suda u smislu odredbe čl. 109. st. 1. i 2. ZPP i nakon toga donijeti odgovarajuću odluku imajući u vidu revizijske navode, poglavito one kojima se ukazuje da više ne postoji radno mjesto direktora Poslovne jedinice "A. ". U Zagrebu, 3. siječnja 1997.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.