Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded due to procedural silence and withdrawal of suit.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal as unfounded, upholding the lower courts' decision that the lawsuit was deemed withdrawn. The appellant argued that the first-instance court erred in finding no valid reason for the attorney's missed deadline, claiming a significant procedural violation. However, the court ruled that since the opposing party had previously requested a suspension of proceedings and the appellant's representative failed to appear at the subsequent hearing, the conditions for deeming the suit withdrawn were met, rendering the specific justification for the absence legally irrelevant.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 216. st. 4. ZPP; č. 354. st. 2. toč. 10. ZPP; č. 386. ZPP; č. 393. ZPP: When a party fails to appear at a scheduled hearing after a prior suspension of proceedings has been granted and the opposing party requests it, the lawsuit is deemed withdrawn, and the court must decide on the appeal based on the absence of a specific procedural violation.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 540/1994-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Vjere Delić, Vladimira Drakulića i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P.M. iz M., kojeg zastupa punomoćnik G.K., odvjetnik iz D., protiv tuženika HTC D.- B.K. . iz D., kojeg zastupa punomoćnik N.K., dipl. pravnik iz D., radi poništenja odluke, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Dubrovniku od 15. listopada 1993. godine posl. br. Gž-560/93 kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Dubrovniku od 18. svibnja 1993. godine, posl. br. P-824/91, u sjednici vijeća održanoj 5. listopada 1995. godine,
r i j e š i o j e:
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenjem kojim se tužba tužitelja smatra povučenom.
Protiv ovog drugostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak pred prvostupanjskim sudom.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji. Revizija nije osnovana.
Prvostupanjski sud je utvrdio da se tužba smatra povučenom temeljem čl. 216. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91, 91/92 - u daljnjem tekstu: ZPP), jer je ponovno udovoljeno uvjetima za mirovanje postupka.
Obrazlažući reviziju tužitelj ističe da su niži sudovi pogrešno utvrdili da nije bilo opravdanog razloga za propuštanje ročišta od 18. svibnja 1993. godine, pa je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka i povreda materijalnog prava.
Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud je ocijenio da ne postoji bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku na koju povredu revizijski sud pazi primjenom čl. 386. ZPP po službenoj dužnosti. O ostalim procesnim povredama zbog kojih se može izjaviti revizija bez obzira da li je riječ o onim apsolutno ili relativno bitnog značenja, revizijski sud je ovlašten voditi računa jedino kada se revident na postojanje takvih bitnih povreda određeno i konkretno poziva.
Tužitelj ne obrazlaže posebno niti jednu od takvih bitnih povreda, konkretno ih ne naznačuje, pa ovaj sud ocjenjuje da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Prema odredbi čl. 216. st. 1. ZPP mirovanje postupka nastupa između ostalog i kad jedna stranka koja je uredno pozvana na ročište izostane, a druga predloži mirovanje, a temeljem odredbe st. 4. istog članka, ako je u istom postupku ponovno udovoljeno uvjetima za mirovanje, smatrat će se da je tužba povučena.
Kako je u postupku već jednom nastupilo mirovanje i to 26. siječnja 1993. godine, a na ročište zakazano za dan 18. svibnja 1993. godine nije pristupio punomoćnik tužitelja iako je dostava poziva uredno iskazana, te predloženo mirovanje od strane suprotne stranke, to su niži sudovi pravilno ocijenili da su se ispunili uvjeti iz čl. 216. st. 4. ZPP.
Prema tome, sama okolnost da li je izostanak tužitelja bio opravdan ili nije, na što bi ukazivali razlozi revizije, nema pravno značenje za primjenu gore navedenog pravnog instituta u konkretnom slučaju. Kako nisu dakle ostvareni razlozi zbog kojih je revizija podnijeta, valjalo je temeljem čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 5. listopada 1995.
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.