Legislator Giurisprudenza & Legislazione
Rev-2255/1995-2 Generato dall'IA

Croatian Supreme Court dismisses appeal in traffic accident case, upholding lower court's award for pain and fear damages.

Numero d'incarto Rev-2255/1995-2
Autorità giudiziaria
Giurisdizione Croazia (HR)
Data della decisione
Esito del giudizio Respinto (Dismissed)

Sintesi Legislator

Generato dall'IA

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against the second-instance judgment regarding damages from a 1992 traffic accident. The appellant argued that the awarded amounts for pain and fear were too low given the severity of injuries, while the lower courts had reduced these sums based on the duration and intensity of suffering. The court ruled that the second-instance court correctly applied the Civil Code by considering the specific nature, location, and consequences of the injuries alongside the appellant's age to determine a fair compensation.

Regesto Legislator

Generato dall'IA

čl. 200. ZOO; čl. 386. ZPP; čl. 393. ZPP: The court of second instance correctly determined the amount of non-material damage compensation by evaluating the intensity, duration, and location of injuries, as well as the victim's age, in accordance with the Civil Code.

Parole chiave

Generato dall'IA
traffic accident damages pain and suffering fear compensation revision appeal non-material damage Civil Code application fair compensation

Disposizioni normative citate

Generato dall'IA
čl. 200. ZOO
godine istome dosudio za sve te oblike nematerijalne štete primjerenu i pravičnu novčanu naknadu (čl. 200. ZOO, "NN" br.
čl. 386. ZPP
čl. 393. ZPP
ZPP) reviziju tužitelja trebalo kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).

Ti chiedi come si applica questa sentenza alla tua fattispecie?

Analizza questa decisione insieme alla legislazione federale e cantonale, ai commentari e alla giurisprudenza successiva in Legislator AI.

Apri in Legislator →

Testo completo

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2255/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej i Ilije Čuljata, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.Š. iz V., koga zastupa M.C., odvjetnik u Z., protiv tuženika "C. -o. " d.d. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 15. studenoga 1994. godine br. Gž-6905/94-2 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 6. travnja 1994. godine br. Pn-4221/93, u sjednici održanoj dana 21. travnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tužitelju je za stradanje u prometnoj nezgodi od 28. kolovoza 1992. godine dosuđena novčana naknada za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 8.000,00 kn (traženo 15.000,00 kn) i za pretrpljeni strah 7.600,00 kn (traženo 10.000,00 kn), sa odgovarajućom kamatom i parnični trošak u iznosu od 900,00 kn. Dosuđeni troškovi za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 100,00 kn i vrijednost uništene odjeće u iznosu od 1.000,00 kn nisu sporni i nisu predmetom revizijskog razmatranja.

Pobijanom odlukom dosuđena novčana naknada za pretrpljene fizičke bolove smanjena je na iznos od 5.000,00 kn i za pretrpljeni strah na iznos od 3.700,00 kn uz odgovarajuću kamatu i uz dosudu cjelokupnih troškova spora u iznosu od 1.086,70 kn, dok je dio zahtjeva tužbe iznad prihvaćenih iznosa odbijen.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene propisa materijalnog prava nalazeći da je s obzirom na težinu i trajanje zadobivenih ozljeda trebalo zahtjev tužbe u cijelosti prihvatiti. Iz tih razloga predložio je da se revizija prihvati i odluke sudova preinače. Na podnesenu reviziju nije odgovoreno niti se o izjavljenoj reviziji nadležni državni odvjetnik izjasnio.

Revizija nije osnovana.

U spomenutoj prometnoj nezgodi tužitelj je zadobio teže ozljede i to udarnokrvni podljev i natučenje mekog oglavka glave, udarnokrvni podljev desne strane prsnog koša i udarne ozljede lijevog koljena i lijeve potkoljenice.

Zbog takovih ozljeda tužitelj je trpio jake bolove u trajanju oko šest dana, koliko i srednje jačine, te manje bolove u trajanju od četrnaest dana. Strah jačeg intenziteta trajao je oko dva dana, a zatim je kod tužitelja bila prisutna bojaznost za stanje zdravlja.

Na temelju takovih utvrđenja koja su i bila odlučna za donošenje zakonite i pravilne odluke o visini novčane naknade za pretrpljenu nematerijalnu štetu (fizičke bolove i strah) sud drugog stupnja je i po mišljenju ovog revizijskog suda, uz pravilnu primjenu propisa materijalnog prava uvažavajući pri tome jačinu bolova i straha i njihovo trajanje, te lokaciju zadobivenih ozljeda i njihove posljedice, kao i životnu dob tužitelja koji je rođen 1958. godine istome dosudio za sve te oblike nematerijalne štete primjerenu i pravičnu novčanu naknadu (čl. 200. ZOO, "NN" br. 53/91). Visina tražene novčane naknade za paretrpljenu materijalnu štetu nije sporna (troškovi tuđe pomoći u iznosu 100,00 kn i uništena odjeća u iznosu od 1.000,00 kn), koja je inače i pravilno utvrđena (čl. 386. ZPP), pa je s obzirom na istaknute razloge i kraj nepostojanja povreda procesnog i materijalnog prava na koje povrede revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) reviziju tužitelja trebalo kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 21. travnja 1998. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesneković, v.r.