Supreme Court dismisses appeal claiming factual error in fraud conviction regarding loan repayment statements. The court ruled that factual findings are not grounds for extraordinary review. The defendant argued the court misinterpreted civil debt disputes as criminal fraud. The court held that factual errors do not justify extraordinary review under Croatian Criminal Procedure Law. The appeal was rejected because the defendant challenged factual conclusions, not the facts themselves. The court emphasized that facts must be seriously doubtful to warrant review. The decision clarifies the strict limits of extraordinary review procedures. This case establishes that factual findings are generally immune from extraordinary review. The court applied Article 427 of the Criminal Procedure Law to dismiss the request. The judgment reinforces the finality of criminal verdicts on factual matters. The ruling distinguishes between challenging facts and challenging legal conclusions from facts. The court found no serious doubt regarding the proven facts of the case. The decision upholds the principle of legal certainty in criminal proceedings. The appeal was rejected based on the lack of legal grounds for review.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the convicted defendant's request for extraordinary review of a final fraud conviction. The defendant argued that the lower courts violated the law by treating a civil debt dispute as criminal fraud based on false statements to a notary. The court ruled that challenging factual findings does not meet the statutory requirements for extraordinary review under Article 427 of the Criminal Procedure Law. Consequently, the appeal was rejected because the defendant's arguments focused on the correctness of facts rather than a serious doubt undermining the verdict.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 427. toč. 1. ZKP; čl. 423. ZKP: Extraordinary review of a final judgment is not permitted based on a claim that the court incorrectly ascertained the facts, as factual findings are not grounds for such review unless there is serious doubt preventing a decision.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 170/10-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. B. H., zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presude Općinskog suda u Osijeku od 11. veljače 2010. broj K-474/09-5 i Županijskog suda u Osijeku od 17. lipnja 2010. broj Kž-363/10-6, u sjednici vijeća održanoj 26. listopada 2010.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđ. B. H. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom što je čine presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-474/09- 5 od 11. veljače 2010. i Županijskog suda u Osijeku broj Kž-363/10-6 od 17. lipnja 2010. proglašen je krivim zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje u tekstu: KZ) i kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 315. st. 1. KZ-a B. H., i nakon što mu je za svako pojedino djelo utvrđena kazna osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
U zakonskom roku osuđenik je putem svoga branitelja M. M., odvjetnika iz O., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude temeljem čl. 427. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP) navodeći da je sud na njegovu štetu povrijedio zakon u odredbama čl. 368. toč. 1. i 4. ZKP-a.
III Kr 170/10-3
Postupajući u skladu s odredbom čl. 428. st. 4. ZKP-a spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Darko Klier u odgovoru na zahtjev osuđenika broj KR-DO-888/10 od 14. rujna 2010. predložio je da se zahtjev odbije kao neosnovan.
Zahtjev nije osnovan.
Iako osuđenik tvrdi da su ispunjeni uvjeti za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz čl. 427. toč. 1. ZKP-a, jer je sud prema odredbi čl. 368. toč. 1. i 4. istog Zakona na njegovu štetu povrijedio zakon, on u biti prigovara utvrđenom činjeničnom stanju, jer odmah nakon tvrdnje da se u konkretnom slučaju ne radi o kaznenom djelu „već da se radi isključivo o sporu građansko-pravnog karaktera“ analizira provedene dokaze i zaključuje da je pogrešno utvrđenje suda da je on prezentirao bilježniku J. D. neistinite podatke i time ga naveo da u ovršnom postupku izda ovjerenu Potvrdu na temelje koje je stekao vlasništvo na nekretninama ovršenika, a u ovom postupku oštećenika Đ. i M. K..
Prema odredbi čl. 368. toč. 1. ZKP-a o povredi zakona radi se samo onda kada djelo koje se stavlja na teret nekom počinitelju onako kako je opisano u optužnom aktu ne sadrži elemente kaznenog djela, a o povredi iz toč. 4. čl. 368. ZKP-a kada radnje koje su predmetom postupka sadrže elemente kaznenog djela, ali ih sud pogrešno pravno označava i time primjenjuje zakon koji se na konkretne radnje ne može primijeniti.
Nesporno je da djela kako su opisana u presudi suda prvog stupnja sadrže sve elemente kaznenog djela prijevare i kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja, pa se u konkretnom slučaju ni ne može raditi o povredi zakona iz čl. 368. toč. 1. ZKP-a.
Osuđenik ne tvrdi ni da djelo kako je opisano u izreci pobijane presude doduše sadrži elemente kaznenog djela, ali da je sud povrijedio kazneni zakon kada je te radnje označio kao kaznena djela iz čl. 224. st. 4. i čl. 315. st. 1. KZ-a, već ističe da je suprotan provedenim dokazima zaključak suda da je on, postupajući s ciljem da se pribavi imovinsku korist, javnom bilježniku neistinito izjavio da zajmoprimci nisu vratili zajam u skladu sa Ugovorom o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretninama, od 20. prosinca 2001. godine čije vraćanje je bilo osigurano prijenosom vlasništva obiteljske kuće sa oštećenika na optuženika, pa da je radi toga javni bilježnik u ovršnom postupku izdao Zapisnik o uzimanju izjave s potvrdom činjenica, koji je bio osnov za uknjižbu prava vlasništva optuženika na tim nekretninama. On nadalje ponavlja obranu da je dug u iznosu od 1.800,00 EUR-a postojao, iako s drugog naslova, što je iznosio i u žalbi protiv presude suda prvog stupnja.
U čl. 427. ZKP-a točno je propisano iz kojih razloga se može izvanredno preispitati pravomoćna presuda. Među te razloge ne ulazi pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, koje se ističe u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Činjenično stanje može biti značajno samo ako se pri odlučivanju o zahtjevu pojavi ozbiljna sumnja u istinitost utvrđenih činjenica, koja je takve prirode da onemogućuje odlučivanje o zahtjevu, a činjenice u smislu kaznenopravnih odredaba su određene pojave u stvarnosti, koje se mogu nesumnjivo i neupitno ustanoviti, a koje su relevantne za primjenu prava.
III Kr 170/10-3
Osuđenik u zahtjevu ne dovodi u sumnju činjenice koje je utvrdio sud prvog stupnja, već zaključke koje je iz činjenica izveo, prvenstveno zaključak da se ponašanje osuđenika ima prosuđivati prema radnjama koje je poduzeo 24. studenog 2003. godine, kada je davao izjavu javnom bilježniku da mu zajmoprimci nisu vratili pozajmljeni novac, što nije točno. Irelevantno je za prosudbu njegovog ponašanja jesu li mu oštećenici Đ. i M. K. u vrijeme davanja izjave bilježniku dugovali neki novac s nekog drugog naslova, jer je on u ovršnom postupku mogao steći pravo vlasništva na njihovim nekretninama samo pod uvjetom da mu nisu vratili zajam koji je bio osiguran naprijed navedenim pravom, kao što osnovano zaključuje sud.
Sudu je bilo poznato da su oštećenici u parničnom postupku koji je vođen u spisu Općinskog suda u Osijeku broj P-1903/09 priznali da osuđeniku duguju još 1.800,00 kn, ali iz drugog pravnog osnova, kao i da je između stranaka bio u tijeku i parnični postupak u spisu istog suda broj P-1046/05. Međutim, kako se radi o sporovima koji nisu povezani sa pravima i obvezama stranaka koje su nastale zaključenjem Ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretninama, ta okolnost nije od značaja za ocjenu istinitosti odlučnih činjenica u smislu odredbe čl. 423. ZKP-a, kao što pogrešno smatra žalitelj kada ističe da je upravo iz toga vidljivo da se radi o građansko- pravnom odnosu.
Iz svih naprijed iznesenih razloga ocijenjeno je da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 427. i 429. u svezi s čl. 423. ZKP-a za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, radi čega je odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 26. listopada 2010.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Zdravko Stojanović, v.r.
Lidija Grubić Radaković, v.r.