Criminal appeal dismissed; single judge decision on mandatory psychiatric treatment continuation upheld against prisoner's complaint.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia dismissed the prisoner's appeal against a county court ruling to continue mandatory psychiatric treatment. The prisoner argued that a single judge lacked authority to decide on such measures, claiming a commission was required, but the court found no merit in this objection. The court upheld the lower court's decision based on the forensic psychiatrist's report indicating the prisoner's deep personality disorder and lack of insight necessitated continued outpatient treatment.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 68. st. 5. KZ/11; čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. ZKP/08: A single judge may decide on the continuation of mandatory psychiatric treatment as a security measure if supported by medical evidence, and a prisoner's objection to the composition of the decision-making body does not invalidate the ruling if the medical necessity is clearly established.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 394/16-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. T. K., zbog kaznenog djela iz čl. 90. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03-odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11 i 143/12 - dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 14. lipnja 2016. broj Kv-I-45/16 (K-49/11), u sjednici održanoj 18. kolovoza 2016.,
r i j e š i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba os. T. K..
Obrazloženje
Županijski sud u Zagrebu, rješenjem od 14. lipnja 2016. broj Kv-I-45/16 (K-49/11), na temelju čl. 68. st. 5. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15
- dalje u tekstu: KZ/11) utvrdio je da postoje uvjeti za nastavkom primjene sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja prema zatvoreniku T. K..
Protiv tog rješenja žali se os. T. K. osobno.
Na temelju čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Žalba nije osnovana.
Preispitujući da li još uvijek postoje uvjeti za nastavak primjene sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja prema os. T. K. prvostupanjski sud je utvrdio, na temelju liječničke svjedodžbe Odjela forenzičke psihijatrije Zatvorske bolnice u Z. od 18. ožujka 2016., da potreba za daljnjim liječenjem u ambulantnim uvjetima postoji i nadalje.
I Kž 394/16-4
Iako se osuđenik na održanom ročištu nije protivio nastavku provođenja mjere sada u podnesenoj žalbi osporava potrebu za nastavkom primjene izrečene sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja navodeći da o tome ne može odlučivati samo jedna osoba već je po njegovom mišljenju potrebna komisija.
Protivno žalbenim navodima o postojanju uvjeta za nastavkom primjene sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja odlučilo je vijeće županijskog suda, a na temelju prikupljenih podataka o osuđeniku, između ostalog i na temelju ranije navedene liječničke svjedodžbe, što je sve u skladu sa Zakonom o kaznenom postupku.
Iz liječničke svjedodžbe Odjela forenzičke psihijatrije Zatvorske bolnice Z. utvrđeno je da je osuđenik, koji je na izdržavanju kazne u Kaznionici u G., mjeru izvršavao odlazeći na kontrolne preglede nadležnom psihijatru, a kada je razvio paranoidnost prema nadležnoj liječnici usmjeren je na kontrolne ambulantne preglede u Zatvorsku bolnicu.
Zaključak iz liječničke svjedodžbe, koju su potpisali voditeljica odjela dr. E. S. i za odjel dr. B. G. K., da zbog osuđenikove potpune odsutnosti uvida u vlastite psihičke smetnje i dubinu psihopatologije koju manifestira u okviru dubokog poremećaja ličnosti pretežno narcističkih i paranoidnih karakteristika te nekritičnosti prema liječenju postoji potreba da se nastavi s provođenjem sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja koja se, kao i do sada, može provoditi u ambulantnim uvjetima je prihvatio i prvostupanjski sud. Navedeno mišljenje nije žalbenim navodima s uspjehom osporeno jer osuđenik ustvari osporava pravo liječnika psihijatra da procjenjuje njegovo psihičko stanje i polemizira sa zaključkom suda prvog stupnja da je kriminalni povrat neizvjestan.
Na taj način nije doveo u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da aktualno psihičko stanje os. T. K. i dalje indicira nastavak psihijatrijskog liječenja pa stoga nije prihvaćena žalba kao osnovana.
Kako ispitivanjem pobijanog rješenja na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 18. kolovoza 2016.
Zapisničar
Predsjednik vijeća
Dražen Kevrić, v.r.
Dražen Tripalo, v. r.