Croatian Supreme Court partially allows revocation of lower court verdicts regarding car accident damages and nursing fees.
Sintesi Legislator
Generato dall'IAThe Supreme Court of Croatia partially revoked lower court judgments in a car accident damages case involving a plaintiff with post-traumatic stress. While the court upheld the rejection of the claim for 1.168,000 HRD in nursing fees, it found the lower courts erred by using hourly rates instead of the net income of a hypothetical local caregiver. Consequently, the court ordered the lower courts to retry the specific portion of the nursing fee calculation to determine the correct amount based on local earning standards.
Regesto Legislator
Generato dall'IAčl. 195. st. 2. u vezi čl. 188. ZOO; čl. 223. ZPP; The court must determine compensation for nursing services based on the net income of a person capable of providing such care in the relevant location, rather than relying solely on hourly market rates or care center catalogs.
Parole chiave
Generato dall'IADisposizioni normative citate
Generato dall'IATesto completo
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3503/1994-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D.J. iz Z., .. ., kojega zastupa punomoćnik B.N., odvjetnik iz Č., protiv tuženice C.-o. . d.d. Z., . ... ., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 12. travnja 1994. broj Gž-1800/94-2 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-3700/93 od 13. prosinca 1993., u sjednici održanoj 13. studenog 1996.,
presudio je i riješio je:
Djelomično se prihvaća revizija tužitelja i ukida presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 12. travnja 1994. broj Gž-1800/94-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 13. prosinca 1993. broj Pn-3700/93 u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom da mu tuženik plati naknadu za tuđu pomoć u iznosu od 1.168,00 kn (1,168.000 HRD) zajedno s pripadajućim kamatama na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.
U ostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.
Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 13. prosinca 1993. broj Pn-3700/93 suđeno je: "I. Tuženica C.-o. . d.d. Z., . .... ., dužna je platiti tužitelju D.J. iz Z., .. ., iznos od 65.695.735 HRD sa kamatama po čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koji je preuzet temeljem čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima kao Zakon Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 53/91), tekućim od 13. prosinca 1993. do isplate, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 7.270.000 HRD u roku od 15 dana.
II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.368.000 HRD."
Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 12. travnja 1994. broj Gž-1800/94-2 suđeno je: "I. Odbija se žalba tužitelja i tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-3700/93 od 13. prosinca 1993. pod I izreke preko iznosa od 51.013.735 HRD do iznosa od 51.695.735 HRD i parničnog troška do iznosa od 5.816.000 HRD, te pod II izreke.
II. Preinačuje se ista presuda pod I izreke preko iznosa od 51.695.735 HRD, te iznosa parničnog troška preko 5.816.000 HRD i sudi:
"Tužitelj se odbija sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 14.000.000 HRD, te sa iznosom parničnog troška od 1.454.000 HRD."
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se pobijana presuda preinači usvajanjem odbijenog dijela tužbenog zahtjeva i naloži naknada odbijenog dijela parničnog troška i troškova revizije.
Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija je djelomično osnovana.
Nije osnovan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na visinu dosuđene neimovinske štete, jer je tužitelju, i po ocjeni ovog revizijskog suda, pravomoćno dosuđena primjerena naknada za sve vidove neimovinske štete.
Ovo zbog toga jer je drugostupanjski sud imajući u vidu sve odlučne činjenice i okolnosti od kojih zavisi temeljem odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94 - dalje ZOO), visina naknade za pretrpljene fizičke bolove, strah i smanjenje životne aktivnosti, utvrdio primjerene iznose i to: za pretrpljene fizičke blove u iznosu od 7.000,00 kn (7,000.000 HRD), za pretrpljeni strah u iznosu od 4.000,00 kn (4,000.000 HRD) i za pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 12.000,00 kn (12,000.000 HRD), pa revizijski prigovor da je tužitelju za navedene vidove štete trebalo dosuditi veće iznose nije osnovan.
U prvostupanjskom je postupku utvrđeno da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio ozljede u vidu trzajne ozljede vratne kralježnice, da je trpio zbog ozljeđivanja fizičke bolove jačeg intenziteta u trajanju oko 7 dana, srednje bolove u trajanju oko 10 dana, a manje bolove u trajanju oko 20 dana, dok se povremeni manji bolovi javljaju oko 6 tjedana, da je pretrpio strah jačeg intenziteta u trajanju 1-2 sata, do smirenja i regresije akutnih simptoma stresa, a za vrijeme daljnjeg liječenja da je postojao strah sekundarne naravi radi brige za stanje zdravlja i ishod liječenja što je uzrokovalo nastanak posttraumatske neurotiziranosti s osjećajem nelagode i nesigurnosti kod učešća u prometu a zbog pribojavanja od mogućih novih incidenata.
Nakon liječenja, pak, ostale su trajne posljedice koje se formiraju u vidu sindroma posttraumatske glavobolje i bolnog vratnog sindroma te se učestalo javljaju napadi glavobolje uz vertiginozne senzacije i omaglice, te bolovi i ukočenost vrata, a osobito u jutro nakon spavanja.
Kod tužitelja su zaostale trajne posljedice u vidu duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 10%, a tužitelj je rođen 1966. i po zanimanju dipl.pravnik.
Osim navedenog ovaj je revizijski sud odlučujući o visini naknade za neimovinsku štetu tužitelju vodio računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom (čl. 200. st. 2. ZOO).
Osnovan je, međutim, revizijski prigovor tužitelja u odnosu na dosuđenu naknadu tužitelju za tuđu pomoć koja mu je bila potrebna za vrijeme liječenja u kući kroz dva mjeseca po 3 sata na dan. Naime, prvostupanjski sud je odlučujući o visini te naknade (u smislu odredbe čl. 195. st. 2. u vezi čl. 188. ZOO) imao u vidu cijene sata pružanja tuđe pomoći u vrijeme donošenja presude kao i cjenik Centra za njegu bolesnika, pa je utvrdio visinu naknade u ukupnom iznosu od 1.332,00 kn (1,332.000 HRD), dok je odbio preostali dio tužbenog zahtjeva po toj osnovi u iznosu od 1.168,00 kn (1,168.000 HRD), a drugostupanjski sud ocijenio da je visina naknade pravilno utvrđena jer da je prvostupanjski sud konačno utvrdio visinu naknade primjenom odredbe čl. 223. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 - dalje ZPP).
Međutim, kriterij za odmjeravanje naknade za besplatno pruženu pomoć i njegu jeste netto zarada osobe koja bi u mjestu u kojem je i u vrijeme kad je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu, a tek u slučaju da takva osoba ne postoji prepušteno je sudu da o visini naknade odluči prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. ZPP.
Kako je, dakle, zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo nedovoljno utvrđeno valjalo je obje nižestupanjske presude ukinuti u dijelu s kojim je tužitelj odbijen po toj osnovi, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u ukinutom dijelu.
Prvostupanjski će sud pridržavajući se pravnog stava izraženog u ovom rješenju postupak dopuniti i ponovno odlučiti da li tužitelju pripada naknada za tuđu pomoć veća od dosuđene.
Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 393., čl. 395. st. 2. i čl. 166. st. 3. ZPP).
U Zagrebu, 13. studenog 1996.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.